Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Trideset godina od mature Učiteljske škole Aleksinac, škole koja je neopravdano ukinuta

rss

12.06.2022. Boža Marković

Subota, 11.6.2022. u Aleksincu, dan Zadušnica, je uobičajeni termin za okupljanje aleksinačkih maturanata. Okupili su se ove godine maturanti Aleksinačke gimnazije, koja ove godine obeležava 157 godina postojanja, koji su obeležili 55 godina mature, ali sakupili su se i "učiteljica" iz 1991/ 92 školske godine, poslednje generacije Učiteljske škole, koji su obeležili 30 godina mature u ovoj školi koja je ukinuta. Na žalost mnogih profesora, nastavnika i đaka, ona ne postoji, ali je skup organizovan u zgradi u kojoj su proveli pet godina školujući se za opismenjavanje dece u osnovnom obrazovanju.

Trideset godina od mature Učiteljske škole Aleksinac, škole koja je neopravdano ukinuta

Ova škola nastala je 27.1.1871. godine i bila je jedna od najstarijih posle kragujevačke UŠ. Učiteljska škola u Aleksincu nastala je gašenjem beogradske UŠ, zbog revolucionarne aktivnosti njenih đaka, pa se smatralo da će se time slobodoumni žar srpske omladine tada ugasiti tim preseljenjem. 

I Aleksinačka gimnazija i Učiteljska škola Aleksinac dala je mnogo znamenitih đaka pa bi mnogo prostora trebalo da se svi pomenu. Aleksinac čuva uspomenu na znamenite sugrađane i stanovnike Opštine Aleksinac koji su Aleksinac činili prepoznatljivim u svoje vreme i danas.

Manje je poznato da su Učiteljsku školu u Aleksincu pohađali: Dragoljub Filipović, autor rodoljubivog ciklusa pesama "Kosovski božuri", Milorad Petrović- Seljančica autor poznate pesme "Igrale se delije" i Mihajlo Zastavniković poznat po pesmi iz Prvog svetskog rata "Kreće se lađa Francuska", mnogi vrsni stručnjaci, pedagozi, teoretičari među kojima je i Tihomir Đorđević.

Treba pomenuti od stradalih Ružu Lerinc profesora koja je od Nemaca streljana u dvorištu ove Škole, zajedno sa doktorom Arpdom Šilom.

Škola je kroz vreme prepoznata kao uspešna i dobijala je za svoj rad priznanja i odlikovanja. Pomenimo nagradu FIDAK, humanitarne organizacije iz Vašingtona, SAD, 1930. godine i odlikovanja Kraljevine SHS, kao i posleratne  Jugoslavije.

Ova generacija slavljenika je jedna od najboljih, koja je žrtvovana ukidanjem UŠ, kao i mnogi profesori koji su ostali bez posla. To je uticalo na sudbinu mnogih, jer nisu mogli da nastave školovanje u struci, pa je dosta njih ostalo sa zvanjem učitelja. Mnogima je to bio podstrek da se upišu na druge studije i završe u najvišem zvanju doktora  nauka u zemlji i inostranstvu. Profesori su prebačeni na druga niža mesta u prosveti.

Ovu školu završio je general Nebojša Pavković, nacionalni junak u agresiji NATO snaga, koji nepravedno i dalje sedi u zatvoru u Finskoj zato što je branio svoju zemlju. On se na to zakleo birajući časni poziv oficira Vojske SRJ. Velika je njegova žrtva, jer je samo štitio narod i svoju otadžbinu od 19 najmoćnijih zemalja sveta i nekoliko zemalja iz okruženja koje su ustupile svoje teritorije za napad na samo jednu jedinu zemlju- SRJ.

U ovoj generaciji pored učitelja ima pravnika, pedagoga, direktora, biznismena u zemlji i inostranstvu, važnih ličnosti u državi Srbiji danas.

Iz ove generacije je Dragana (Milovanović) Sotirovski, profesor- master geografije, novinar, urednik Dopisništva RTS Beograd u Nišu, načelnik Nišavskog upravnog okruga, aktuelna gradonačelnica Grada Niša i doktorand na studijama iz geografije.

Troje njih iz generacije od 104 "učiteljaca"je preminulo u doba korone: Dejan Lakićević, Maja Mladenović i Marina Nešić, kojima je umesto minutom ćutanja odata pošta aplauzom, pozdravom iz doba korone, kao i mr Mariji Momčilović, mr Bogomiru Stevanoviću, i profesorima Radojki Milošević i Jovici Gavriloviću.

Prozivci su prisustvovali profesori: mr Dragiša Marković i Pavle Nasković.

Po rečima mr Dragiše Markovića UŠ je  pri obeležavanju 120 godina njenog postojanja kada je otpevana himna: "Školo naša Učiteljska", koju je maestralno iskomponovao Jovica Gavrilović, mnogi profesori su plakali, a tadašnji ministar prosvete nije našao za shodno da pošalje telegram, bilo za godišnjicu ili za ukidanje škole. Nažalost, UŠ je ukinuta, a otvorena Viša škola za vaspitače, čije je sedište u Ćupriji i nema nikakve veze sa obrazovanjem učitelja- prosvetnih radnika. UŠ prebačena je u Vranje u rangu fakulteta.

Za kraj pomenimo da je u Aleksincu rođen Velimir Rajić, praunuk srpskog junaka Tanaska Rajića, iz Ljubića kod Čačka, autor pesme "Na dan njenog venčanja", zastupljenoj u novijoj srpskoj književnoj antologiji Bogdana A. Popovića.

Predlog da se postavi tabla na kući ili podigne pomenik u Aleksincu ovom velikanu srpskog pesništva Velimiru Rajiću je odbijen. O tome niko ne brine, a svaki grad bi voleo da ima takvog pesnika. Svi gradovi su se odužili svojim pesnicima podizanjem spomenika. Pitanje je da li bi se ukinuta Učiteljska škola izborila za uspešno rešenje spomenika Velimiru Rajiću?

To pitanje pripada školama i mislimo da bi se UŠ našla u tome, s obzirom na profesore koji su radili u njoj. Ovo kažemo opravdano jer je Aleksinac bio kapija Evrope, mesto prolaska važnih puteva i ličnosti (nemačkog cara Fridriha Barbarose 1189. i turskog sultana Sulejmana).

Branjen je u toku Prvog srpsko- turskog rata od 5000 ruskih dobrovoljaca predvođenih generalom Černjajevim i štabnim oficirom- pukovnikom Nikolajem Rajevskom. U tom ratu su učestvovali i drugi dobrovoljci iz Grčke, Bugarske, Rumunije, Crne Gore, Hercegovine- Krajine, Garibaldinci iz Italije i drugih evropskih zemalj.

Nikola Rajevski je poginuo u Boju na Adrovcu,čime je izlivena velika blagodat na ovaj kraj i donela mu svetsku slavu "Ane Karenjine", najprevođenije dela posle Biblije. Gornji Adrovac je zato večno svetilište jednoj istinskoj ljubavi. Iako je Brđanka mesto ljubavi Aleksinca, gde su se rađale mnoge srednjoškolske ljubavi, ona nema taj značaj, koga ima Gornji Adrovac.

O stradanju Aleksinca u vreme Nikole Rajevskog pisao je i čuveni Viktor Igo, kao predsednik tadašnjeg Društva naroda Evrope.

Ukrštanja kultura, načina života, tradicija istoka i zapada u Aleksincu, od davnina činilo ga je važnim mestom u kneževini, Kraljevinama Srbije i SHS i posle rata tako da u svemu nije zaostajao iza Beograda. Rudarstvo je uticalo na razvoj Aleksinca i regiona, a Aleksinac je bio odmah iza Beograda bio po primanjima, zapošljenosti,  obrazovanju, školstvu, umetnosti, kulturi, progresu i modi.Upravo zato je uspešnost bolja strana mnogih aleksinačkoh đaka, pa i "učiteljaca" koji su se okupivši se na 30- to godišnjici mature objedinili te vrednosti, uspešnost, ljubav, drugarstvo i večnu vezanost za grad pod Brđankom.


# Tihomir Đorđević Viktor Igo Dragiša Marković Boža Marković - Nesvrćanin Gornji Adrovac Aleksinačka gimnazija Jovica Gavrilović Učiteljska škola
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima