Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

LjUBAV SE NOSI U TRI – Generacijski jad ili postmoderni hedonizam

rss

27.11.2022. Časlav Vasiljević

Poslednje takmičarske večeri na PIP festivalu prikazana predstava „Ljubav se nosi u tri“ koju je na tekst, odnosno dramatizaciju romana Milene Bogavac režirala Jelena Bogavac, a izveli članovi „Plus teatra“ iz Lazarevca

LjUBAV SE NOSI U TRI – Generacijski jad ili postmoderni hedonizam

Predstava u režiji Jelene Bogavac koja je nastala na osnovu dramatizovanog romana Milene Bogavac, a u kojoj igraju Maja Jovanović (proglašena glumicom večeri), Mihaela Stamenković, Ana Ćuk, Boba Stojimirović, Jovan Zdravković, Uglješa Spasojević i Predrag Vasić, bavi se egzistencijalnim pitanjima jedne grupe mladih ljudi s kraja prve i početka druge decenije ovoga veka. Radnja se odvija u prostoru jednog kluba/kafića gde se okupljaju mladi ljudi različitih životnih nazora ali kojima je zajedničko besposličenje, vođenje beskrajnih razgovora o tome kako je „to“ kod drugih, gde smo mi, šta nas čeka, ima li izlaza, sve to obilato natopljeno alkoholom, uz džoint, pornografiju… a sve, u suštini, prekriveno neizvesnošću i strahom. 

O tom strahu Milena Bogavac piše: „Taj strah smo godinama uspešno prekrivali šminkom, davili u alkoholu, skrivali u mraku klubova, gubili u gužvi, satirali pornografijom, švercovali ga iza velikih reči, praveći se da je nešto više od straha. Da je stvar izbora. Ili ideologija. Tako je „Ljubav se nosi u tri“ komad o svim našim strategijama sakrivanja: o izlascima, ideologiji, noćnom životu, promiskuitetu, mamurluku i spavanju do podne, izbegavanju obaveza i lične odgovornosti, ali najviše o beskrajnom intelektualiziranju oko ovih poroka, u želji da se generacijski jad predstavi kao postmoderni hedonizam“.

Kroz predstavu se prožimaju životne sudbine „ukletih pesnika“, humanitarnih radnika, lažnih novinara, pripadnika LGBT, pankera… Kažemo u množini jer svaki lik zapravo oslikava jednu grupaciju u okviru ove grupe, kao što i ova grupa oslikava jedan deo generacije kojoj pripada, a za koju zajednički činilac predstavljan prikrivena neizvesnost i strah. Ni sama predstava ne nudi potpuni rasplet situacije već ostavlja to gledaocu, ako se raspletom ne smatra pesma koja kaže da su to sada sredovečni ljudi.

Sama činjenica da je predstava podstakla dosta komentara u razgovoru  publike sa rediteljkom Jelenom Bogavac i glumcima posle predstave, otvarajući i neka pitanja koja su samo u posrednoj vezi sa predstavom, dokazuje da  je ona (predstava) ostvarila jedan od osnovnih ciljeva – poticaj gledaoca na razmišljanje. Jedno od pitanja ili dilema bilo je da li je reč o političkoj predstavi ili dokumentarnoj drami. 

Očigledno već naviknuta na takva pitanja, rediteljka  je na samom početku objasnila motive iza pravljenje predstave, ovakve kakva je prikazana, rekavši da polaznu osnovu predstavlja dokumentarnost, preciznije sudbina članova kluba slem poezije u Beogradu u tim godinama. (Slem je recitovanje koje liči na glumu, pa sve zajedno predstavlja neku vrstu performansa. Peva se iskreno, govori se o stvarima o kojima se ne priča mnogo, o najnižim porivima čoveka. Kritikuju se društveni odnosi, konvencije, pa se na taj način, teme koje se obrađuju, dodiruju sa naturalizmom. Najčešće je takmičarskog karaktera.) Drugi su tvrdili da je reč o političkoj predstavi. Očigledno pomešani su termini politika i propaganda, odnosno umetničko delo sa političkim sadržajem i puka dnevnopolitička propaganda. U ovoj predstavi, kao i u životu, ima i politike. Uostalom, čovek je „zoon politikon“  još od Aristotela. U drami su to izbori koji su održani 2012. na kojima je smenjena jedna, a vratila se na vlast druga politička nomenklatura. Ali nema propagande. Čak ni u dijalozima politički različito profilisanih likova. 

I na kraju pitanje iz naslova: generacijski jad ili postmoderni hedonizam? Rekli bismo - ni jedno ni drugo. Svako vreme ima svoje specifičnosti, svaka generacija ima neke svoje prohteve, želje ili ideale. Nešto se ostvari, nešto pretvori u čežnju ili čak u ogorčenje. A na šta sve to izađe – pokaže život sam. Koji, pak, kakav je-takav je, nema reprizu.


 


# Centar za kulturu i umetnost festival Festival prvoizvedenih predstava Ljubav se nosi u tri Milena Boravac Jelena Boravac Plus teatar
@cekulaleksinac @


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima