Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

OVA ĆE BITI ISTA – Farsa ili odraz stvarnosti?

rss

23.11.2022. Časlav Vasiljević

Predstavom Ateljea 212 iz Beograda „Ova će biti ista“, autorke Staše Bajac, u režiji Ivana Vukovića i izvedbi glumaca Uroša Jakovljevića, Dejana Dedića i Ivana Mihailovića, počeo je u Aleksincu deseti Festival prvoizvedenih predstava.

OVA ĆE BITI ISTA – Farsa ili odraz stvarnosti?

Ovogodišnji, deseti po redu, time i jubilarni, Festival prvoizvedenih predstava u Aleksincu, obuhvata izbor iz dvogodišnje pozorišne produkcije u Srbiji, s obzirom na okolnost da je jedna sezona propuštena zbog korone.

To je uvećalo posao selektoru festivala Goranu Ibrajteru koji je u periodu od juna 2021. do juna ove godine odgledao veliki broj prvoizvedenih predstava u pozorištima u Srbiji, sa tekstovima domaćih i stranih autora koji se prvi put izvode, kao i novim dramatizacijama i adaptacijama, da bi organizatoru predložio pet predstava u takmičarskom delu festivala u jednu za završno veče u čast nagrađenih.

Na festivalu se dodeljuju nagrade: za najbolji dramski tekst koja nosi ime „Slobodan Selenić“, za najbolju predstavu po odluci stručnog žirija (koji ove godine sačinjavaju: dramska umetnica Biljana Nikolić, predsednik i članovi dr Miroslav Radonjić, pozorišni kritičar i teatrolog Milivoje Mlađenović), za najbolju režiju, zatim nagrada „Dušan Duka Jovanović“ za najboljeg glumca i nagrada„Olga Ivanović“ za najbolju glumicu festivala.

Otvarajući festival, predsednik Festivalskog odbora Dragan Jovanović izrazio je zahvalnost Centru za kulturu i umetnost, organizatoru, Opštini Aleksinac i Ministarstvu kulture Republike Srbije, pokroviteljima Festivala, svim pozorišnim poslenicima učesnicima manifestacije i vernoj pozorišnoj publici, bez kojih ovaj značajni kulturni događaj ne bi trajao već duže od deceniju.

Crna komedija, farsa ili realni odraz stvarnosti – pitanja su koja se nameću gledaocu posle predstave „Ova će biti ista“ Atelja 212 iz Beograda, kojom je počeo festival u Aleksincu.
 
Staša Bajac je napisala dramu kao svojevrsni nastavak njene drame „Ovaj će biti drugačiji“, koja se igra već nekoliko godina, i koje zajedno čine celinu koja tretira muško-ženske odnose u savremenom društvu. Možda je pomalo hendikep za one koji nisu gledali prvu dramu, a mi ćemo u ovoj hronici predstavu tretirati kao samostalnu zaokruženu dramsku celinu, što ona u suštini i jeste.

Srž predstave su tri momka na pozornici koji kroz scenski izraz grade svoju ličnost, bolje rečeno svoje javno lice, prema onome kako zamišljaju da žene zamišljaju pravog muškarca, težeći da se uklope u sliku koju drugi muškarci imaju o tome šta znači biti muško, i kakvo žensko je prihvatljivo žensko za devojku odnosno ženu. Igor, koga igra Uroš Jakovljević, predstavlja lik urbanog momka čiji je odnos prema ženama takav da su one uvek tu kada njemu dođe da se na ovaj ili onaj način olakša pa da produži dalje sa ludom žurkom. 

Drugi lik je Dušan, igra ga Ivan Mihailović, trener u velikoj, modernoj teretani, čija je tajna i tačka pucanja latentni homoseksualizam, zbog čijeg prikrivanja srlja u avanture sa ženama, vredno radi na stvaranju i održanju muškog imidža. Kao presek njih dvojice je treći lik Miloš (Dejan Dedić), psihološki najrealnije napisan lik drame.

 On želi da bude srpski domaćin, ali ne i tipičan Balkanac; želi urbanu, sposobnu devojku, ali da ona bude ujedno i dobra domaćica i majka; da se zna ko je glava kuće, ali da ne ispadne „muška svinja“. U njemu se vidi sudar patrijarhalne okoline, kao relikta dosadašnjeg doba, i 21. veka novog ali nepoznatog, i njihov unutrašnji rascep u neuspelom pokušaju da ih pomiri u sebi. 

Pored ova tri lika koji igraju na sceni, pojavljuju se i glumice iz „Ovaj će biti drugačiji“ u kameo-ulogama na video-bimu (što predstavu čini multimedijalnim ostvarenjem), u trenutku pijane zabave, koja je ključan momenat u njihovom „međusobnom lovu“.

Jezik drame je žargonski ili sleng, dakle govor jedne grupe, kaste, prostora, najkraće idiomski. Ali iskazan s puno mere, psovke i ostali naturalni izrazi upotrebljeni su na pravom mestu, tamo gde ih nijedan eufemizam ne bi mogao da zameni.

U razgovoru sa novinarima i publikom koji je vodio teatrolog Spasoje Ž. Milovanović učestvovao je reditelj predstave Ivan Vuković i sva tri glumca. I posle razgovora sva tri pitanja o žanru su ostala otvorena. Verovatno zato što postavka predstavlja i crnu komediju, i farsu i realni odraz stvarnosti. Jednom reči – dramu. 

Sledeće festivalske večeri na programu je predstava „Poslednje devojčice“ koju je napisala Maja Pelević, a režirao Kokan Mladenović u izvođenju subotičkog pozorišta „Deže Kostolanji“. Predstavi će prethoditi promocija knjige „Put do pozorišta“ Nebojše Bradića, selektora narednog PIP festivala.
 


# Centar za kulturu i umetnost festival Olga Ivanović Festival prvoizvedenih predstava Dragan Jovanović Milivoje Mlađenović Biljana Nikolić Goran Ibrajter Atelje 212 Staša Bajac
@cekulaleksinac @


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima