Otkud gazdama lova?

Treba samo da se trudiš da što više vrijednih i naivnih ljudi radi za tebe

Imam običaj da čavrljam sa kasirkama po prodavnicama o njihovom materijalnom položaju. Naročito sa onima iz noćne smjene, tada je gužva manja, a one su raspoloženije za razgovor. Saznajem da im je plata između 14.000 i 20.000 dinara, iako im je strogo zabranjeno da pričaju o plati. Naravno da im je zabranjeno, objašnjavam im da gazde ne vole da se zna kako bijedno plaćaju radnike. A i tom jednostavnom tehnikom ćutanja uvodi se nepovjerenje između radnika, svak misli da onaj drugi dobija više pa svaki pomen međusobne radničke solidarnosti odmah pada u vodu.

U razvijenom svijetu, radnici su obavili tu vrstu organizovanja prije više od 100 godina, strukovni sindikati su im vrlo snažni i najniže moguće evropske plate od 1000 evra nisu poslijedica nečije dobrodušnosti ili visokog standarda nego čvrstine radničkog stava. – Teško da gazda može da im tek tako smanji cifru.

Automatski rizikuje da mu radnici blokiraju posao i izlože ga užasnim gubicima.

Štrajkbrehere kažnjavaju surovo.

Kod nas se radnici još uvijek čude kako niko o njima ne vodi računa i čekaju valjda s neba da im sleti neka pomoć. Međutim, to se neće dogoditi čak ni nebeskom narodu.

Pa gdje onda idu pare?

Stvar je jednostavna. Ako je najskromnija potrošačka korpa za prosječnu četvoročlanu porodicu oko 600 evra , ne računajući kiriju za stan, onda je zapravo svaka plata manja od toga znak da poslodavac uzima razliku.

Država ga u tome iz nekog neobičnog razloga ne sprečava.

Priča da para zapravo nema je smiješna, jer su naši radnici jednako vrijedni kao i svuda u svijetu, a cijene su uglavnom jače od evropskih, gdje rekoh da nema plate ispod 1000 evra.

A kod nas ima puno ljudi koji rade za 200 evra.

Kaži mi koliko tvoje preduzeće ima radnika, ja ću ti reći koliko para negdje ostaje.

Na primer, ako ima deset zaposlenih, a plata im je po 300 evra, to znači da je zakinuto svakom po 300 evra i da je sa strane sklonjeno 3.000.

Neobičan običaj je da što preduzeće ima više radnika, to su i manje plate, pa tako imamo i slučajeve da gazde imaju po 10.000 radnika!

Ako zakinu svakog sa po 300 evra , onda je to mjesečno – koliko? Tri miliona! Svakog mjeseca!

Pa onda ne treba se čuditi kako se na Balkanu lako postaje milijarder. Treba samo da se trudiš da što više vrijednih i naivnih ljudi radi za tebe.

Radnička svijest je daleko od ozbiljnog samoorganizovanja.

Dobro došli u kapitalizam. Feudalizam maskiran modernom tehnologijom.

http://www.politika.co.yu/detaljno.php?nid=51339