Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Kako je zidana crkva u Gornjem Adrovcu

rss

11.08.2013. Srpsko nasleđe

Pukovnik Rajevski, koji je Tolstoju poslužio kao prototip za lik Vronskog, poginuo je u bici za Adrovac, kao dobrovoljac u srpskoj vojsci, jureći da, u prvim redovima, odbrani čast svog porodičnog imena i čina, posle uvreda koje mu je izrekao glavnokomandujući general Černjajev.

Kako je zidana crkva u Gornjem Adrovcu

Prethodni tekst: Pukovnik Rajevski - Pogibija Aninog ljubavnika

Pisma kraljice Natalije

Kada i kako je došlo do toga da, pored skromnog spomenika, na mestu pogibije, bude podignuta crkva posvećena pukovniku Rajevskom? Ko je bio ktitor? Kakva je bila uloga kraljice Natalije u tome poduhvatu i zašto se takoreći sve do juče, nije ni znalo na čijoj je parceli, to jest njivi, izgrađena spomen-crkva u Gornjem Adrovcu?

Sva ta pitanja ostala su manje-više otvorena. Zato se, mirne duše, može reći kako su tek objavljena "Pisma kraljice Natalije Obrenović" pomogla, kao istorijski izvor prvog reda, da se razjasne neke nedoumice. Jedna od bitnih odnosi se na to od kad i sa kim su vođeni pregovori o izgradnji crkve. S obzirom na sadržaj dva pisma srpske kraljice iz 1887. godine, jasno je kao na dlanu da se baš u to vreme počelo pregovarati o podizanju hrama. Pošto tada već nije više bila u životu grofica Ana, mati pukovnika Rajevskog, to je onda porodične interese zastupao njegov brat Mihail.

Te i druge pojedinosti iznosi, pregledno i jasno, kraljica Natalija u svome pismu od 21. avgusta 1887. poslato iz Badena generalu Savi Grujiću:

"Od sveg srca vam zahvaljujem što ste tako brzo ispunili moju želju koja se odnosila na mesto ubistva pukovnika Rajevskog i odmah ću njegovog brata izvestiti da sam obećanje ispunila. Iskoristiću još jednom vašu dobrotu i zamoliću vas da mi pošaljete skicu koju ću ovde iskopirati i napraviti fotografiju ograđenog mesta. Mislim da bi bilo pravedno obeštetiti već sada seljaka čiji je to teren i na koji on plaća porez pa vas molim da u tom smislu izdate nalog...

Skica i fotografija, koje se ne pominju u pismu, ukazuju da su tada činjeni, svakako, prvi i verovatno neophodni koraci za upoznavanje uslova i okolnosti na terenu da bi se moglo pristupiti izradi projekata. O tome se, uz nesebičnu pomoć generala Grujića, postarala lično kraljica Natalija, koja je radi toga posla bila u prepisci s Mihailom Rajevskim.

U drugom pismu, iz Firence, od 25. decembra 1887. takođe upućenom generalu Grujiću, ona je napisala i sledeće:

"Primila sam pismo od Rajevskog, koji je bio dirnut nacrtom koji sam mu poslala, i biću vam vrlo zahvalna i za fotografiju. Pisaću Jakšiću da sreskom načelniku preda 60 franaka..."

Poslednje reči ovog navoda iz pisma kraljice Natalije odnose se na novac. Za šta je bio namenjen? Možemo samo pretpostaviti da je kraljica, u skladu sa svojim zalaganjem, odlučila da ona lično "pravedno obešteti" seljaka za njegovu njivu. Za neku drugu svrhu, nije ni imalo razloga da šalje novac.

Dirljivo je, svakako, s kolikom je plemenitom razboritošću srpska kraljica razmišljala o jednom adrovačkom seljaku i s kolikom se obzirnošću odnosila prema njegovom imetku. I umesto da se takav veliki gest ne zaboravi i da se sačuva možda i kao dragoceno porodično predanje, potpuno je iščezao iz sećanja današnjih Adrovčana. Ipak, blagodareći trudu i pomoći umnog i istrajnog sveštenika Slavoljuba Petrovića uspeli smo da doznamo ne ime, nego imena onih o čijim je posedima bila reč.

Ali pođimo redom. Plac oko crkve prostire se na hektar i deset ari. Katastarska parcela uvedena je u zemljišne knjige 1937. godine pod brojem 1542 kao "dobro crkve pukovnika Rajevskog", KO Gornji Adrovac. Prva parcela, paralelna prema putu, pripadala je Milenku Živadinoviću i prostirala se, otprilike, do spomenika pukovniku Rajevskom. Na njoj je bila sagrađena spomen-škola sa imenom ovog junaka. Druga parcela, od spomenika pa dalje, u pravcu zapad-istok, bila je vlasništvo Novaka Stevanovića. Ovog adrovačkog domaćina streljali su bugarski okupatori 17. marta 1917. u osamdesetoj godini života, što znači da je bio rođen 1837. godine. Imao je tri sina - Dragutina, Dimitrija i Svetomira, stoji zapisano na spomeniku u Gornjem Adrovcu.

Dakle, na parceli Živadinovića izgrađena je škola, dok je na parceli Stevanovića podignuta crkva.

Vladika niški zida crkvu


Ranjeni ruski dobrovoljci prelaze Dunav, na povratku u Rusiju: Telo Rajevskog preneto je u Beograd, gde je održano opelo u Sabornoj crkvi, na kome je činodejstvovao mitropolit Mihajlo, zatim su posmrtni ostaci spušteni na lađu, na Savu - ispraćaju je prisustvovao ceo Beograd

Od pogibije pukovnika Rajevskog i potonje želje porodice da se to mesto obeleži crkvom, pa do početka radova, prošlo je više od dve decenije. Prema projektima dobijenim iz Rusije započeta je izgradnja crkve i škole 1902. godine. Pošto ni o tome nema pisanih dokumenata, prazninu po-punjava još jedna sačuvana legenda. Naime, grofica Rajevska poverila je vladici niškom 3 000 dukata za gradnju oba objekta. Međutim, radovi su završeni prema planu a utrošen je tek svaki treći dukat. Preostali novac, čitavih 2 000 dukata, kako kaže legenda, vladika je vratio grofici Rajevskoj.

Na severnom zidu hrama nalazi se mermerna ploča na kojoj je, pored imena ktitorke, i ime tog niškog vladike:

"Trudom i nadzorom episkopa Niškog g. Nikanora Ružičića o trošku ktitorke plemenite gospođe Marije Rajevske ozidan je ovaj sveti hram i osvećen 2. septembra 1903. godine."

Crkva je posvećena Svetoj trojici. Skladnih je proporcija, sa karakterističnim pravim uglovima. Osnova je u obliku pravilnog grčkog krsta sa tremovima između krstova. Centralni prostor zasveden je kupolom. Fasade su obložene keramičkim pločicama grupisanim u vidu mozaika. Unutrašnji zidovi su oslikani živopisom. Predloške za fresko-dekoraciju uradio je ruski slikar V.M. Vasnecov. Izvođenje živopisa povereno je slikaru D. Obrenoviću.

Iako je od izgradnje crkve u Gornjem Adrovcu prošlo samo nešto više od devedeset godina, ostaje nerazjašnjeno važno pitanje - ko je bila ktitorka, grofica Marija Rajevska? Zamešateljstvo je potpuno jer se za ktitorku uzimaju čas mati ili sestra, čas tetka ili snaha pukovnika Rajevskog.

Ko je ktitor Crkve u Adrovcu


Kraljica Natalija lično je posredovala da se ispuni želja porodice grofova Rajevskih, da se na mestu pogibije pukovnika Rajevskog, podigne crkva

Da vidimo najpre ko nije mogao biti ktitorka i zašto. Grofica Ana Mihailovna Borozdinoj (1819-1883), udata Rajevski, mati pukovnika Rajevskog, umrla je dve decenije pre nego što je sagrađena crkva u Adrovcu. njenu smrt pominje u svojim memoarima Alimpije Vasiljević:

"Čudna je sudbina i te plemenite žene, posle rata, ona je došla u oslobođenu Bugarsku da sirotinji, kojoj su roditelji u borbi poginuli, razdeli milostinju, pa je zlikovci ubiše i opljačkaše!"

Mati, očigledno, nije mogla biti ktitor, a da je to makar testamentom zaveštala, onda bi na ktitorskoj ploči stajalo njeno ime. Što se tiče mogućnosti da je bila sestra, to otklanjaju biografski podaci o porodici pukovnika Rajevskog. U njima se ne pominje da je imao ikog osim rođenog brata Mihaila. Ako se kao mogući ktitor uzme tetka, udata za čuvenog generala generala Orlova, koji je prijateljevao s Puškinom i zajedno s njime pripadao dekabristima, onda se ona ne bi upisala kao ktitor svojim devojačkim, nego svojim prezimenom udate žene.

Važan trag o identitetu grofice Marije Rajevske sadrži pismo od 22. februara 1901. koje je Jelena Novaković, supruga srpskog poslanika u Petrogradu Stojana Novakovića, uputila svome sinu Mileti, studentu prava u Parizu. U pismu navodi i sledeće:

... Bili smo takođe u poseti nekoj gospođi Rajevskoj a o rođenju princezi Gagarin. Ove iste princeze bio je dever, tj. brat muževlji pokojni Rajevski koji je poginuo u našem ratu sa Turcima 1876.godine. Žena poginulog Rajevskog ostavila je testament da se načini crkva na onom mestu gde je ovaj plemeniti junak pao. Sada se vode pregovori oko poslanstva o planu i izvršenju te želje pa smo išli toga radi...

Pregovore o izgradnji crkve, koje je s kraljicom Natalijom započeo brat pukovnika Rajevskog, sasvim je prirodno da okonča u svojoj kući i uz pomoć svoje supruge. Ovo tim pre što posle smrti majke i, kako iz ovog pisma doznajemo, supruge, bližih srodnika nije ni preostalo.

Uprkos pomenu testamenta čini se, ipak, najverodostojnije da ono što je započeo brat Mihail okonča snaha Marija Rajevska, a to ime se uostalom i nalazi na ktitorskoj ploči.

Lipe iz Razumovske

Izvan prethodnih razmatranja crkva Svetog Trojstva u Gornjem Adrovcu posvećena pukovniku Rajevskom nalazi se na jednoj upečatljivo izdignutoj zaravni koja dominira čitavim predelom. Od puta pa do ulaza u hram ističu se drvoredi lipa koje su donesene, kako kaže još jedna legenda, iz sela Razumovske u Ukrajini, sa nekadašnjeg imanja grofa Rajevskih. Sveto slovensko drvo, kakvo je od pamtiveka lipa, natkriljuje na ovom mestu, valjda kao nigde drugde, i legendu i stvarnost o ratu 1876. u kojem je bratstvo po oružju Srba i Rusa ovekovečeno spomenom kakav je ova znamenita crkva.

Kada je poginuo, Rajevski je imao samo 36 godina.

 


# crkva Gornji Adrovac fotografija škole
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima