Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Ptičica

rss

18.04.2021. Saša Gidra Marković

Priča o detinjstvu koje je imalo ukus "Mast na 'leba".

Ptičica

Toga jutra početkom osamdesetih spakovali smo rančeve i torbe kao da idemo na neko mesto, nedelju dana, gde nema vode a ni hrane. Bela "Stojadinka" je krenula na put, a na zadnjem sedištu nije bio razmešten "Francuski ležaj" za mene i mog brata kao kada bi išli u Paraliju na more. Nakon 45 minuta, naše odredište je bila Sokobanja i centralni gradski park. Kada bi se propisno istrčali, izklackali, izljulali, kao nagrada sledilo je njegovo visočanstvo italijanskog porekla - "Sladoled na točenje".

Onda bi mirno špartali šetalištem, vozili drvenu guralicu, bili fina i vaspitana deca, sve do tog trenutka dok prvi put ne ugledaš taj jedinstven banjski izlog i ne osetiš neponovljive scene dečje radosti. Legendarni "Foto Banjac", a u njemu kaubojska odela, indijanski kostimi, narodne nošnje, šeširi i replike raznih oružja. Iz momenta zaboraviš na sve, ulaziš u radnju, biraš odela, vučeš, secaš, otimaš se sa drugom decom. Plačeš, skačeš, praviš Teksas atmosferu i ne miruješ sve do trenutka dok ne čuješ čuvenu reč "Ptičica".

U popodnevnim satima posećuju se banjska izletišta, roštiljade, luduje, a ja jedva čekam predveče, da odem po svoju Vestern fotografiju, ponovo sednem u kaubojsku diližansu i ispalim iz pištolja krišom kapsulu. Kada dođeš u ozbiljne godine, prelistaš foto album, kiselim osmehom shvatiš da je to događaj koji te prvo asocira na lepa i bezbrižna vremena ranog detinjstva.

Elem, onda je došla Španija 1982 godina. Moje prvo Svetsko prvenstvo u fudbalu koje mi je ostalo u sećanju zbog reprezentacije Jugoslavije, Maradone, Paulo Rosija, Platinija. Nema sumnje, mundijal je i danas događaj broj jedan u svetu, ali dok nije došlo vreme zvaničnog otvaranja i prvi zvižduk na Kamp Nou, dominirala je dvomesečna komi-predstava fudbalske euforije.

Divni dani naših "Panini" dečijih muka, prvo treba da nađeš foto album "Espana 82", pa zatim kupuješ kesice preko veze. Ovog puta moja nova oaza sreće je trafika "Politike" preko puta Doma kulture. Strpljivo čekaš svasku sredu, staneš prvi u red od 6 ujutru i kao nagrada sledi "Tempo" u kome je poster reprezentacije Jugoslavije. Ponosno ga okačiš u svoju sobu, a ispod njega čuvaš album, lepiš sličice, učiš nazive stadiona i naglas izgovaraš imena igrača.

Naravno početak svetskog prvenstva se uvek poklapa sa krajem školske godine. Početkom maja kreću roditeljske ucene pa ako udovoljiš njihovim zahtevima dobiješ 100 kesica kao nagradu. Igraš par-nepar, tapkaš, menjaš duplikate i tako sve dok ne popuniš album i tek onda stekneš prvi uslov da na miru uživaš u čarolijama najpopularnije igre na svetu.

Za to vreme šalješ prazne kesice kako bi učestvovao u nagradnoj igri i gledaš kako da opelješiš nekog novajliju na par-nepar, tapkaš duplikate, kažeš nekom  "vidi ptičicu", on pogleda u vis, a ti mu mazneš sličicu.

Posle završetka mundijala, nastavljaju se aktivnosti letnjeg raspusta. Slobodno vreme posvećujem malim magičnim kuglicama različitih veličina. Svake godine sa nestrpljenem očekujem da mi ujka-džoker iz Austrije donese punu mrežicu džomba, mesečarca ili porculanca, staklene jednoperce, troperice ili dvanestoperce.

U Ljupčetovom dvorištu  "na klikeraško", oko stare biblioteke, na zemlji gde nema mnogo trave, zabiješ petu, napraviš rupu ili rošu i klikeraški obračun može da počne. Klikere obično igraš u zaradu, jel ako igraš radi reda to brzo dosadi. Potkovan si već nekim predznanjem sa mutnim radnjama oko sličica i  uveren si u potpunosti da ćeš nekog da "opelješiš". Gledaš da prvi ubaciš kliker u rupu, a onda krećeš prvi početnim udarcem u lov na staklence.

Zaneseš se u igri po ceo dan, izgubiš se u vremenu i prostoru, sve dok te majčin glas sa krajnim kapacitetom glasovnih mogućnosti ne pozove na večeru. Ti se na poziv iznerviraš, neko ti kaže "vidi papagaj ptičica", zineš u nebo, a ortak ti ćapi džombu.

Pri kraju dana obavezno je tuširanje na legendarnoj školskoj česmi i revorelaški obračun pištoljima na vodu.

Nedeljno jutro, budim se lagano, žurim da zapišem ovaj san. Imam ideju da danas po kiši odem u Sokobanju, ali šta ču, tamo odavno nema poštanske diližanse i malog unikatnog kostimskog izloga.

Nema više ni naše trafike "Politike", ostao je samo pola natpisa "POLI". Izgubio se i specifični miris Panini kesica i stripova. Nema ni Dušana Perića, Zorana i Novice koji su mi čuvali Tempo ispod tezge. Nema rupa, roša, foto laboratorije, nema ni reprezentacije Jugoslavije, niko više nije na "mast i 'leba".

Ostala je samo reč "Ptičica", reč za dobijanje lepog osmeha, reč koja opominje pokolenja da uvek sa osmehom pogledaju  u pravom smeru!

Deda Mirda je konačno zaspao, hitamo na trešnje kod mene.

Ajd zdravo!

Nastaviće se...

PS

- "Ptičica" je čuvena trik-reč koju izgovaraju fotografi kako bi izmamili osmehe mušterijama, pre svega deci. 
- Foto Banjac, nekad jedinstvena radnja u Sokobanji, sa unikatnim kostimima za fotografisanje. Ko tamo nema foto uspomenu, kao da se nije ni rodio.
- Tempo - sportski magazin, vrlo popularan u eks Jugi, izlazio isključivo sredom.
-Panini - Italijanska kompanija braće Panini, poznata po izdavanju stripova, albuma i sličica.
- Mast na 'leba - omiljena užina na parčetu hleba, namazana debljim slojem masti koja je začinjena alevom paprikom sa malo soli.
- Džomba - glomazni kliker, razbijač.
- "Na klikeraško" -  Kod biblioteke ili foto laboratorije, mesto za klikerisanje, danas se na tom mestu nalazi produženi boravak OŠ "Ljupče Nikolić".


# Ljupče Nikolić OŠ politika Sokobanja Saša Marković Gidra tempo
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima