Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Kriza

rss

01.10.2013. Miodrag Tasić

Kriza je izbila potpuno neočekivano. Iznenada. Ne zbog prirodnih katastrofa kao što su poplave, suša, zemljotresi ili slično.To bi se nekako i razumelo. Naprotiv, sve je bilo potaman. Godina rodna do izobilja, vreme lepo, ljudi vredni i željni zarade.

Kriza

Stanovnici siromašne afričke države  Obale bananinog cveta imali su najzad razloga za radost. Plantaže banana, inače jedinog proizvoda u čitavoj zemlji, obilno su ponele slatke plodove i mogao se očekivati dobar prinos. Sve nade su polagali u natprosečni rod i izvoz banana u bogatu Ameriku. Konačno će moći od zarade da nabave lekove, raznovrsniju hranu, da plate dugove... I sam predsednik države, maršal Kvame Tulumba, gajio je goleme nade u predstojeću berbu. Evo, napunilo se deset godina otkako je pučem svrgao tadašnjeg predsednika, Haile Bonga Mokasu, a nijedno obećanje koje je dao narodu nije ispunio. Siromaštvo je i veće nego što je bilo ranije, korupcija, bolesti, nepismenost ne da se nisu iskorenile, već se sve to utrostručilo. Kao i spoljna zaduženost.

Doduše, drugačiju priču mu je pričao Ajk Klanton, direktor kompanije „Braća Klanton“ , kada mu je bogatim donacijama finansirao prevrat. I nije bilo teško naredniku Tulumbi da iskoristi boravak Mokase u Švajcarskoj i sa trideset saboraca uđe u predsedničku palatu. Prethodno je na radiju pročitan proglas kojim je Mokasa zbačen a uvedena demokratska vlast. Na čelu s naprasno unapređenim maršalom Tulumbom!

Da bi učvrstio vlast Tulumba je uzeo zajam od Klantona. Dolarski. I sve se to ponavljalo svake godine. Zauzvrat je potpisao ugovor kojim se obavezao da celokupnu proizvodnju banana proda Klantonu po četiri stotine dolara za tonu. Mokasa je prodavao po pet stotina! Međutim, sada je rodilo i Tulumba je računao da će od banana zaraditi pedeset posto više nego ranijih godina. Tako bi vratio nagomilane kamate, a biće malo i za provod u vili na Ženevskom jezeru. Uz sve one raskošne lepotice!

No, ne lezi vraže. Rodile banane i kod drugih. Ajk Klanton se izbezobrazio. Nudi dvesta dolara po toni. Tulumba neće ni da čuje. Glasine stigle do besnog sveta. Razočarani ljudi posekoše i popališe plantaže. Tulumba nije stigao da pobegne. Završio je kao desert na inaguaracionom ručku novog predsednika! Odjednom, ovi događaji izazvaše skok cena banane na berzi. Na šest stotina dolara. Klanton shvati da se preračunao. Izgubio je na razlici u ceni koju bi ostvario da nije ucenjivao Tulumbu. Izgubio je i njegovim smaknućem. Šest stotina, međutim, nije hteo da plati. Uopšte nije kupovao banane.

Konkurentske američke i evropske kompanije iskoristiše priliku. Otkupili su celokupnu proizvodnju afričkih i južnoameričkih proizvođača. Ali, ta cena je bila previsoka čak i za njihove bogate potrošače. Banane su trunule u radnjama ili su prodavane ispod nabavne cene. Kompanije su trpele gubitke. Počeše otpuštanja radnika, kašnjenja sa isplatom, uzimanje kredita od banaka. Potom nova otpuštanja, smanjivanje zarada, neispunjavanje dospelih obaveza. Lihvarske banke su uzimale stanove i kuće radnika koji nisu mogli da plaćaju rate kredita, fabrike i poslovne zgrade velikih kompanija prelazile  su u  njihov posed. Klanton je likovao. Nije žalio što mu se urušila imperija. Kad je doživeo da se  njegovi takmaci batrgaju u blatu i nemoći, ni sopstveni krah mu nije teško pao!

Kriza se prenela na banke. Uzalud su zaplenjivali imovinu nesolventnih dužnika. Kome prodati jevtino stečene nekretnine, automobile, nameštaj...? Džaba budzašto stečena imovina kada ne možeš da je unovčiš. Oteto – prokleto! Banke, jedna za drugom,  zatvarale su svoje šaltere.

Kriza se iz Amerike prenela na Evropu, Australiju, Japan... Ipak, smanjena tražnja najviše je pogodila siromašne države Afrike, Azije, Istočne Evrope. Svuda vlada očaj, beznađe, odsustvo perspektive. Svuda osim Balkana. Balkan je jedina svetla tačka. Tamo se kriza ne oseća. Živi se sasvim normalno, to jest, živi se kao što se i ranije živelo. I to nije slučajno. Pre svega na Balkanu su sve države demokratske. Niko tamo nije došao prevratom na vlast. Balkanske zemlje nikome ništa ne duguju. Zatim, na  Balkanu banane ne uspevaju i shodno tome neispravno je balkanske države nazivati „banana republikama!“ U ovom skrajnutom i zaboravljenom kutku sveta doslovce teče med i mleko. Bar delimično. Teče mleko! Seljaci ga nemilice prosipaju na ulici. Ako se kriza produži verujemo da će se  svetli primer Balkana preneti i na ostatak sveta!

Miodrag Tasić
Miodrag Tasić

 


# Miodrag Tasić automobil kriza
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima