Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Kolumna Miodraga Tasića: Treba li Srbija da oporezuje gastarbajtere?

rss

11.12.2020.

U moru svakodnevnih, ali i noćnih problema koje muče Srbiju, počev od Kovida 19, tranzicije, privatizacije, rasta BDP-ea, ma šta to značilo, zaduživanja u ime bolje sutrašnjice, borbe protiv mafije, i tako dalje, i tako bliže, najavljeno oporezivanje gastarbajtera ustalasalo je mirno srpsko more. Prodrmalo uspavanu žabokrečinu.

Foto: NikolayFrolochkin / Pixabay

Najpre, šta su to gastarbajteri? Pojam potiče od nemačkih reči Der Gast (gost, posetilac) i Der Arbeiter (radnik). Dakle, radi se o gostujućem radniku u Nemačkoj. Takozvani „radnici na privremenom radu“, po naški. Kako je Nemačka sinonim za naše „radnike na privremenom radu“, pojam je tamo nastao, ali se odomaćio  za sve naše ljude koji duže ili kraće vreme rade negde po belom svetu! Izgleda da je došlo vreme da ti radnici počnu da plaćaju porez u Srbiji iako pare zarađuju od Albanije do Novog Zelanda!

Da ne bi bilo zabune, za jednog fudbalera se zna da igra fudbal u Albaniji. Eto, makar jedan gastarbajter i tamo zarađuje hleb nasušni. Zbog čega je najava oporezivanja gastarbajtera izazvala protivrečne komentare srpske javnosti?

Ekonomski eksperti na čelu vlade, koji su ovu meru i predložili, a što će skupština sigurno usvojiti kada dođe do glasanja, polaze od toga da Srbiji treba novac. Neće oni to baš tako da prikažu, ali da u srpskom budžetu postoji nezajažljiva rupa, to je činjenica. I ma koliko se ta rupa zatvarala iz kredita, poreza, taksi, carina, kazni..., nikad da se zatvori. Uvek fali. A gastarbajteri imaju više u džepu od prosečnog srpskog građanina. Taj prosečni građanin daj Bože da uopše nešto ima u džepu ili novčaniku nakon što plati najjeftiniju struju u Evropi, takođe jeftinu vodu, iznošenje smeća, nezavisni i nepristrasni javni servis... Ako ponešto preskoči nakon plaćanja ovih dažbina, treba kupiti flašu zejtina (malo skuplju nego što je u Nemačkoj), koji litar benzina, takođe nešto skuplji od onog u Švajcarskoj! E, sada je pitanje da li je išta više preostalo od one prosečne plate od 600 evra u Srbiji? S tim eventualnim viškom napuniće se potrošačka korpa, izdvojiće se ponešto za odeću, obuću, kulturu, novine, kafanu, školovaće se naslednici, ići će se na letovanje, odnosno zimovanje! Sve što neće!

Inače statistički prosek od 600 evra dobije se kada se saberu plate onih koji zarađuju dve, tri, sedam hiljada evra, sve do famoznih dvadeset hiljada evra u dinarskoj protivvrednosti, (ima i takvih u Srbiji) s masom radnika koji primaju plate u visini od 250-300 evra. Ponegde i manje od toga. Tipična statistička sarma; neki jedu meso, drugi kupus, u proseku svi jedu sarmu!

Iz ove perspektive gastarbajteri i treba da plate porez u Srbiji. Više zarađuju u tamo nekoj Švajcarskoj, Austriji, Nemačkoj, Češkoj, Slovačkoj... od srpskog radnika. Ko ima neka plati. Pobegli od srpske napredne dobrote i otišli da usrećuju bogate strance. Ne valja im Srbija a „Ostajte ovde, sunce tuđeg neba neće vas grijat ko što ovde grije...“ za njih ništa ne znači. Ali, ono ali što često devojci sreću kvari, da li je baš tako?

Kad bi radnik u Srbiji zarađivao isto koliko zarađuje srpski radnik u  fabrici u Češkoj ili Slovačkoj, on ne bi ni odlazio iz svoje zemlje. Kad ono i četiri puta veća plata tamo nego ovde, a vlasnik fabrike isti i ovde i tamo. Nemački, japanski ili južnokorejski gigant! Isti posao, isti vlasnik, slični ljudi koji rade u obe fabrike, a plate drastično različite! Ili lekar završio fakultet u Srbiji, stažirao besplatno, učlanio se u neku od vladajućih stranaka, a nikako da dobije stalno nameštenje u bolnici ili domu zdravlja. Godine prolaze, on sve nervozniji, i na kraju ode u Ameriku da vozi kamion. I kad posle dve-tri godine rmbačenja po divljem zapadu i još gorem istoku navrati u Srbiju, da obiđe prerano ostarele roditelje zbog brige za njim, rodbinu i prijatelje, sada treba majka Srbija da ga odere! Nije pošteno.

Uostalom, ti gastarbajteri će to što su zaradili potrošiti u Srbiji. Oni se vraćaju nakon tri meseca rada u inostranstvu. Neki nešto duže, ali sve to što su uštedeli, ostaviće u Srbiji. I kad popiju flašu piva, kada registruju auto, kupe odelo, deo para ide za porez. Nešto ušteđenog novca iskamčiće im rođaci, drugari, ljubavnice, nešto na pozajmice koje nikada neće biti vraćene. Ali sve to ostaje Srbiji. I treba li ih dodatno oporezivati? Ni Turci tako nisu činili. Desetak je išao caru, desetak veziru. Plaćalo se i za muške glave, venčanja, prelaz preko mosta. Opet, prilično umereno. Makar dok Osmansko carstvo nije počelo da propada. Potom su počeli da pljačkaju raju, ali nedugo zatim Osmanlije su izgubile carstvo. Treba imati na umu dokle se može drati koža narodu!

Uopšte kod poreza i drugih dažbina treba isključivo razmišljati u ekonomskim okvirima, a druge motive potpuno odbaciti. Ne smemo biti zavidni prema mučenicima koji teško zarade koji evro ili franak. Sve je to sitna boranija. Pravi gastarbajteri su već decenijama daleko od Srbije. Njihova deca i unuci zaboravili korene i jezik. Ne obilaze više ni raskošne palate koje su podigli njihovi dedovi. Većina takvih nema više ni srpske pasoše. Čak i da ovi sezonski gastarbajteri ne vole aktuelnu vlast, ne treba im ni to uzeti za zlo. Videli ljudi kako se živi tamo negde po Evropi, kako se poštuje čovek u restoranu, prodavnici, u ordinaciji, na ulici. Videli da novine i televizija mogu da budu objektivni, pošteni i čestiti. Možda bi hteli da i njihova Otadžbina bude slična nekoj civilizovanijoj i demokratskijoj državi? Zar ih zbog toga treba mrzeti? Na kraju može li neko da zabrani našim ljudima da se vrate u svoju zemlju i u vreme Uskrsa ili Božića. To jest, uvek kad požele. Kući se vraćaš kada ti je volja. Jer to je tvoja kuća. Uprkos koroni i zluradosti umišljenih veličina!

Miodrag Tasić


# porez Miodrag Tasić
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima