Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Kolumna Miodraga Tasića: Izbori kad im vreme nije V

rss

18.06.2020.

Vreme je da završimo priču o izborima u nevreme. Uskoro nastupa predizborna tišina, a u nedelju je dan D za takmičare na izborima. To jest, stranke i koalicije koje su se odvažile da učestvuju na izborima ili će postati pukovnici, ili pokojnici. Neki će biti na konju, drugi u prašini. Nestaće s političke scene. Nadajmo se zauvek!

Kolumna Miodraga Tasića: Izbori kad im vreme nije V

Ovo drugo naročito visi nad glavom onima koji su se bunili protiv nedemokratskog režima, ukazivali na pristrasnost medija, nedostatak sloboda u društvu, tvrdili da u Srbiji nije moguća ravnopravna i iole demokratska utakmica, a onda najednom odlučili da nastupe baš na takvim neregularnim izborima. Šta će reći malobrojni simpatizeri tih stranaka ukoliko njihovi usrećitelji ne pređu ni ovaj smanjeni cenzus od tri posto? Kako objasniti poraz kada si unapred išao u izgubljenu bitku?

Deo opozicije neće učestvovati na izborima. Bojkotuju iste. Iz napred navedenih razloga, a možda imaju i neke lične motive? Tek, aktuelna vlast neće imati veliki problem da u nedelju trijumfuje. Možda će imati i najveću podršku uopšte do sada na izborima? Mislimo na podršku glasača koji se budu pojavili na biralištima. Koliko će takvih biti, za sada je neizvesno. No, izlaznost nije prepreka da izbori budu legitimni. Niti će demokratska Evropa praviti problem zbog manje ili veće izlaznosti. U Albaniji je na lokalnim izborima izašlo jedva nešto malo više od 20 posto birača, pa su ih opet Amerika i Evropa proglasili demokratskim i regularnim. Neka opšte prihvaćena demokratska načela, koja se inače primenjuju u „staroj Evropi“ ne moraju obavezno da važe i na Balkanu. Balkan je nešto drugo!

Dosadašnja vlast uživa veliku podršku u narodu zbog svojih rezultata, najpre. Ova vlast je mnogo zadužila svoj narod. Bićemo večiti dužnici Doslovno. Kredite koje je Josip Broz uzeo pre više od četiri decenije Srbija će otplaćivati do 2042. godine! Šta je zaduženo u proteklih osam godina i koliko, odnosno do kada će to vraćati buduće generacije, nije poznato. Uostalom, to se sve čini za našu decu, ali otplaćivaće i deca ove dece, pa i unuci. Po principu: „Gde ja stadoh, ti produži. Što ne mogah, ti oduži!“ Da zaduživanje nije bilo uzaludno vidi se po putevima, brzim prugama, gradovima na vodi i pod vodom u vreme kiša, po novootvorenim pogonima, jednom rečju, po sveopštem boljitku. Uspešno je prodato najveće poljoprivredno dobro u državi, jedina preostala državna banka, rudnik zlata...! Mada, iskreno rečeno, ni te prodaje nisu dale neke brze i spektakularne rezultate. Još uvek se mladi građani Srbije nerado zadržavaju u rođenoj zemlji. Sve nešto hrle ka izlaznim granicama. Trenutno ih koronavirus sprečava u toj nameri, ali dokle? Čak ni mnogobrojni migranti, zbog korone i bodljikave žice, kao i ne baš preterano gostoljubivih policajaca na granicama susednih država, takođe primorani da uživaju u blagodetima Srbije, nemaju nešto nameru da u Srbiji trajno i ostanu. Uzalud im neki političari iz vlasti, kao i humanitarci iz brojnih nevladinih organizacija obećavaju besplatan smeštaj u napuštenim seoskim domaćinstvima, kako bi isti ti migranti preporodili opustošeno srpsko selo i popravili natalitet u Srbiji, ovi bi radije u Nemačku, Švedsku ili Norvešku. Eto, nekome ne možeš ugoditi, pa to ti je. Ili ovi mladi Avganistanci, Sirijci, Iračani i drugi nisu navikli da obrađuju zemlju i seju žito po zabitima iz kojih su utekli, pa će to da čine u Srbiji?

Bilo kako bilo, ali korona nam je promenila život iz osnova. Virus se ugnezdio u Srbiji i nikako da ga se otarasimo. Umesto da se gasi i nestaje, on se još širi. Raste broj novoobolelih. I dalje umiru ljudi od korone. Inače, Srbi su skloni virusima. Virus komunizma se davno raširio Srbijom i još se grčevito drži. Nešto je u proteklim decenijama malo promenio oblik, mutirao, ali tu je. U genima je mlađih generacija. Prenosio se od oca na sina, potom na unuka. Tako je i s koronom. Šta vrede maske i rukavice, distanca od dva metra? Lično spadam u plašljive osobe. Nemam hrabrost da se pojavim na biralištu. Možda me zarazi neko ko je već tu pored glasačke kutije? Ili neko od mnogobrojnih kontrolora? Kako mogu da znam da li su svi zdravi na tom mestu? Ne piše im na čelu. Zatim, kako će neko znati ko je glasač pod maskom? Pokaže ličnu kartu, u njoj fotografija osobe, a pred komisijom stoji maskiran čovek. Ako skine masku da mu vide lice, već se možda zarazio istog trenutka? Nema ni distance od dva metra. Obično moraš da priđeš onome ko te proverava na biralištu.

Stoga sam odlučio da u nedelju presedim kod kuće. I ne samo to, nego ću da pravim distancu od onih koji su izašli na glasanje. Ubuduće, naravno. Ne mogu da znam da li se taj glasač možda nije zarazio na biralištu. Zašto da rizikujem? Jedan je život. Bolje je takve izbegavati. Ma, kad budem video na ulici nekoga za koga znam da je izlazio na glasanje, preći ću na drugu stranu ulice. U životu distanca je neophodna!

Miodrag Tasić


# Miodrag Tasić izbori fotografija Josip Broz koronavirus
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima