Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Kolumna Dragana Vesića: Senka i eksperiment - paradoks tradicionalnog

rss

15.08.2019. Dragan Vesić

Svako od nas ima svoju tamnu stranu: ono što Jung definiše kao arhetip senke. Ljudi se stide i plaše te senke, koja je deo njihove ličnosti, i čak negiraju njeno postojanje. Ali, ako nešto ne žele da budu i ne priznaju da postoji ono što jeste nikada neće stići u središte sebe. Od senke se ne beži, u nju se gleda.

Foto: stockfresh.com

Imaju je i narodi s tom razlikom što tamnu stranu vide kao svetlu, a kolektivna introspekcija nije moguća. Svoje mane vide kao vrline i ponose se njima. Naročito Srbi. Ponose se, recimo, svojim inatom, a kad rajetinski mentalitet stupi na scenu, inat se pred njim povlači. Nema inadžijskog ponašanja, kada su u pitanju izopačene novine koje nameću veliki i moćni, u Briselu ili negde drugde. Rajetinski mentalitet, nasleđen od Turaka, nalaže da podređene gazite i ponižavate, a da se pred nadređenima klanjate i bez minimuma dostojanstva bespogovorno izvršavate sve što se od vas traži i ne traži. Vođa će, naravno, preko strogo kontrolisanih domaćih mainstream medija da se "kurči" pred podanicima kako je celom svetu odbrusio i rekao: Ne (!) mada im se skrušen klanjao i rekao: Da (!). Tamo ne drži konferencije za sebe nego se artificijelno i snishodljivo smeje i vrlo je kooperativan.

Ima jedan paradoks kada je politika svšenog čina - uzmi, ne smeš da ostaviš (!) - u pitanju: da zaostali, patrijarhalni narodi najlakše prihvataju morbidne novine: izopačenost prihvataju kao nešto savršeno normalno i zdravo i ta vrsta poniženja im uopšte ne smeta. Naprotiv, uživajuju tome da budu zgaženi i poniženi i da, sa istim žarom, gaze i ponižavaju pripadnike svog naroda. Perverzno kao i rajetinski mentalitet, a inat promoli nos samo kad su slabiji u pitanju i kad se preko medija propaganda prašina baca podanicima u oči, a podanici ne bi bili podanici kada ne bi poverovali u svaku nebulozu.

Razvijenim narodima, gde nije dominantna podanička nego partipacitivna politička kultura, ne može se prodavati "rog za sveću". Tamo gde građanin misli svojom glavom pomenute izopačenosti modernog sveta ne prolaze tako lako.

Zato se eksperimenti i vrše u patrijarhalnim sredinama - tamo gde podanici umesto glave nose televizor - dakle na brdovitom Balkanu. Dok se časni preci prevrću u grobu, oni koji su krvarili za dostojanstvo i stare neprolazne vrednosti vitezova i ratnika, njihovi feminizirani potomci rade kako im kaže LGBT lobi, idu na "paradu ponosa" koja medijski neukusno i agresivno propagira gej način života kao normalan, a heteroseksualni modus vivendi anatemiše kao nenormalan.

Kao paradigmu neoliberalne patologije društva baciću svetlo na jedan sraman LGBT zakon. Naime, da cirkus bude kompletan, pobrinule su se se feministkinje pune para iz AŽC: "edukovale" su i nahuškale tužioce i policajce, koji lemaju žene, da cinkare i maltretiraju fin svet dok je šljam i dalje zaštićen: žene, žrtve nasilja i dalje ćute jer se plaše, a folirantinje profitiraju: cilj LGBT lobija, koji je progurao zakon, nije ni bio da se smanji nasilje u porodici nego da se rastura porodica. To jeste ruganje pravu, moralu i zdravom razumu.

Velika usta i mali mozak "divnog novog sveta" uništavaju sve što vredi. I dok se, kod Orvela, od silne galame nije moglo razaznati ko je svinja a ko čovek, u našoj distopiji, usled ovolike feminističke onomatopeje nemoguće je razaznati ko je žena a ko muškarac. Ili je to danas isto?

Kako je krenulo, uskoro će svaki drugi Srbin biti gej ili "nasilnik" i biće nenormalno biti strejt. Ako je nenormalno postalo normalno onda je i nemoguće postalo moguće: zato se zagledaj Srbijo u svoju senku, ma gde bila.


# gej lobi LGBT lobi Dragan Vesić nasilje u porodici
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima