Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Doktori nauka iz Gornjeg Adrovca od kojih četiri iz jedne familije

rss

30.10.2019. Tekst i foto: Boža Marković

Prošle godine sam za u aleksinac net objavio tekst o retkom stručnjaku poreklom iz Aleksinca dr prof Predragu Novakoviću, diplomati vetrinarske patologije, kojih je samo 2000 u celom svetu. Izuzetan uspeh za jednog mladića koji nije mogao studira na Fakultetu za pozorište i film u Beogradu niti da se zaposli u našoj zemlji, ali je zato otišao u Ameriku, kao magistar veterine tamo ponovo magistrirao, a potom u Kanadu, u Saksatunu, na Univerzitet, gde je doktorirao i postao diplomata veterinarske patologije, stručnjak za ispitivanje dejstva lekova i farmakologiju. Kako je tamo uspeo zna se: radom, ali i mogućnošću koju mu je pružio Univerzitet da se bavi eksperimentima.

Doktori nauka iz Gornjeg Adrovca od kojih četiri iz jedne familije

Diplomata veterinarske patologije Predrag Novaković taj uspeh nije slučajno ostvario. Poznavajući porodicu Novaković i razgovarajući sa Predragovim ocem Miodragom, diplomranim inženjerom stočarstva, saznao sam da je Predrag jedan od četvorice uspešnih iz njihove porodice po majci Ružici, ćerki Tihomira „Tičeta“ i Danice Stevanović, iz Gornjeg Adrovca. Sada živi i radi u Montrealu, gde živi sa suprugom Aleksinčankom i sinom.

Jedan od uspešnih doktora nauka iz porodice Stevanović-Dikić iz Gornjeg Adrovca je bratanac deda Tičeta dr nauke Dikić Nenad, direktor Antidoping agencije Republike Srbije. Reč je o vrsnom stručnjaku interne medicine, kardiologu, subspecijalisti baromedicine, na specijalizaciji iz kliničke farmakologije, autoru dve knjige i više radova objavljenih u zemlji i inostranstvu i radova na konferencijama, koji radi doping analize u Srbiji i svetu i kao vrstan stručnjak dobio je mesto u ovoj važnoj državnoj instituciji.

Zatim je tu Predragov stric dr nauka Dragan Novaković, fizijatar Ribarakoj Banji i Kruševcu, sportski lekar u FK „Obilić“ Beograd, sada direktor privatne klinike u Beogradu u svojoj oblasti i Vrnjačkoj Banji.

Dragan Novaković je otac doktora nauka Nenanda Novakovića, hirurga na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, vrsnog i perspektivnog lekara u svojoj oblasti pred kojim je svetla budućnost.

Što se pak tiče dela porodice trojice doktora Dragana, Nenada i Predraga, po ocu i dedi Radomiru Novakoviću, otpravniku vozova u Železničkoj stanici Donji Adrovac, gde je penzionisan kao meštanin ovog naselja, i u ovoj porodici ima doktora nauka. Prva je dr profesor Mančić Žaklina, profesor na Elektro-tehničkom fakultetu u Nišu. Drugi je njen sin doktor profesor Nikola Simić, od nedavno profesor na fakultetu u Novom Sadu. Nikola je bio učenik generacije u OŠ „Vuk Karadžić“ u Žitkovcu i kasnije u Aleksinačkoj gimnaziji, a nije zaostajao i na Elektro- tehničkom fakultetu u Niš. Kao učenik Osnovne škole u Žitkovcu išao je u muzičku školu i svirao klavir.

U obe porodice Stefanović-Dikić i Novaković ima brojnih stručnjaka lekara, pravnika, advokata, profesora, stučnjaka iz raznih oblasti od kojih pominjemo Božidara Avramovića, specijalista neuropsihijatar Neuropsihijatrijske bolnice u Gornjoj Toponici, stradalog u nesreći kod Doljevca prilikom povrtaka sa skijanja  u Kruševu-Makedoniji 1989. godine, u kojoj je stradalo više Aleksinčana.

Pored ove četvorice doktora nauka ih jedne familije u Gornjem Adrovcu istine radi treba reći da je iz Gornjeg Adrovca i dr nauka Svetomira Pavlovića, internista na VMA i predavača u ŠRO u koju je za vreme služenja u JNA bio dr prof. Dragan Novaković.

Iz Gornjeg Adrovca je Mirko Stevanović „Planinski“ šef kolske milicije Srbije, brat dr prof. Svetomira Pavlovića, novinar TANJUG-a, unuka Ratka Jovića koja je radila u stručnim službama saveznih organa SFRJ i mnogi drugi.

Gornji Adrovac je prema podacima iz knjige Stojana Jovića, rođenog u Gornjem Adrovcu, komandanta niškog vojnog aerodroma, padobranca koji je svoj sedamstoti skok izveo posle sedamdesete godine, „Vronski u Gornjem Adrovcu“ bio mezgra, crkveno imanje, sa još nekoliko sela u vreme pre Kneževine Srbije.

Poznat je kao mesto stradanja Nikolaja Nikolajeviča Rajevskog, prototipa lika grofa Vronskog iz romana „Ana Karenjina“ Lava Tolstoja, koji je tu poginuo kao ruski dobrovoljac i pukovnik srpske vojske u Boju kod Gornjeg Adrovca, na Golom brdu, 20. avgusta 1876. godine, po starom kalendaru, u Prvom srpsko- turskom ratu. Poginuo je u borbi za oslobođenje Srbije od turskoga ripstva. Njemu je tu sredstvima njegove majke Marije, po njenom amanetu, snaha udata za njegovog starijeg brata, takođe po imenu Marija, podigla crkvu „Svetu Trojicu“, koja zbog ne zna se čega još nije postalo turističke mesto, jer je jedinstveno po crkvi podignutoj jednom čoveku u čast, iz realne legendarne priče o jednoj velikoj ljubavi, koje zbog njene istinitosti treba da bude i jedina prava „srpska Verona“.

Golo brdo je mesto stradanja i drugih dobrovoljaca iz carske Rusije, ali i mnogih znanih i neznanih Srba. Jedno od svedočenja jepisca i novinara Nade Drinske, koja je kao pesnik učestvujući u pesničkoj manifestaciji „U čast Rajevskog“ avgusta 2012. svedočila vrlo potresno da je tu njenom dedi Nikoli „posečena glava“ u borbi u kojoj je div- junak Nikola Rajevski poginuo. Mnoga od takvih svedočenja pitanje je da li će se dogoditi, jer je za to neophodna velika aktivnost i energija da se mnogo toga više kaže o ovim stradanjima, ali samo na osnovu priča potomakatih stradalih, izuzimajući ono što je napisano i do sada objavljivano.

Posle rata Rusi su teško dolazili do tog mesta, jer im je govoreno da je zbog vodenih bujica put neprohodan, sredstva data za crkvu od strane Rusije, po nekim pričama, nisu namenski potrošena, zbog čega Rusi danas hoće samo da daju samo za neke radove u crkvenoj porti, ali po projektu koga mi trebamo da uradimo. O crkvi je vođena loša briga, školska zgrada u porti crkve je u vreme kolektive služila za zatvaranje stoke, u crkvi su ukradene slike sa ikonostasa od jednog meštanina iz susedstva crkve i prodate u inostranstvu, zgrada škole sada ne postoji, a najveći greh za crkvu je ubistvo popa Božidara Dimitrijevića 23. 04. 1947. godine, koji je prema podacima iz monografije „Timočki ravnogorski tragičari“ D. Milenkovića  i literaturi Sava B. Jovića „Utamničena crkva“, oba iz 2002. ubijen streljanjem, kao narodni neprijatelj- lice označeno kao protivnik komunističke vlasti. Nezvanično likvidacija onih koji nisu pripadali komunističkom opredeljenju je bilo još, što se samo prepričava, i u domenu su neistraženog, mada se za to od nekih pominje jedan čovek. Priča se da je on likvidirao i popa Božidara Dimitrijevića, jer je jednoj susedki iz komšiluka rekao da uveče veže psa i da nipošto ne izilazi iz kuće kad pas laje. U neko doba noću čuo se pucanj, a ujutro se saznalo da je seoski paroh iskrvario dugotrajnim transportom do Železničke stanice Aleksinac u Žitkovcu i premišljanjima čime će biti odvežen u Niš radi pomoći. To je rodno selo jednog narodnog heroja iz NOR-a, koji je sahranjen posle pogibije na mesnom groblju, ali kako nema bližnjih o grobu porodice Ratka Jovića se niko ne stara, tako da su grobovi njegove familije urasli u pavit i korov. Ove godine je za Dan radnih akcija i Dan železničara grupa aktivista iz Unije boraca izvela akciju čišćenja groba.

Golo brdo je bilo kobno ne samo za Nikolaja Rajevskog, nego i za učesnike bune protiv Bugara, kao okupatora 1917. To je mesto streljanja pedesetsedmoro Donjesuhotničana, Gredetinaca i meštana, od kojih je i pra deda i čukun deda četvorice doktora nauka iz familije Stevanović. Taj njihov streljani deda bio je svedok početka gradnje crkve Svete Trojice 1902. kada je u temelj crkve postavljena staklena boca sa imenima onih koji su u tom početku gradnje u tome učestvovali, što je on sinu Tihomiru Stevanoviću pričao za života.

Ovim stradalim u toj odmazdi Bugara zbog Topličkog ustanka, kojem su i oni pripadali, je na severo- zapadnoj strani crkve postavljena spomen- ploča 2017. godine od strane Opštine Aleksinac. Među streljanima su bili žena Vasilija  i sin Vladimir Ljub. Pavlovića.

Zbog svega ovoga je Gornji Adrovac selo stradlaštva u našoj bogatoj istoriji, kojem se doktori nauka iz ovog teksta dostojno odužuju svojim delima, znanjima i zvanjima. Oni su ponikli baš tu uprkos svom tom stradanju i pokušaju uništenju srpskog bića koje je na meti mnogih osvajača od vajkada skoro do ovih dana.

Prilog za knjigu „Tragom Fotografija“ Bože Markovića


# Boža Marković - Nesvrćanin Gornji Adrovac fotografija pozorište Donji Adrovac Aleksinac.Net Gredetin
@aleksinacnet @


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima