Beskućnik sa Internet sajtom
Beskućnik Marko Tošković iz Aleksinca od nedavno ima svoj sajt. Ovaj dvadeseštogodišnji mladić, noću spava u ulazima zgrada, a najveći deo dana provodi u Internet kafeu gde preko svog sajta i Fejsbuka komunicira sa prijateljima. Tošković kaže da svaki dinar

Marko je do nedavno spavao u napuštenim kolima, a od kada je počela zima spava u ulazima zgrada. U stari automobil, koji je njegov jedini dom, vratiće se, kaže, čim otopli.
Marko kaže da je češće gladan nego sit, ali da novac do kojeg dođe radije potroši na boravak u Internet kafeu nego za hranu.
Nedavno su mu prijatelji otvorili veb-sajt jer je svima želeo da ispriča svoju životnu priču. Na Fejsbuku ima preko stotinu prijatelja i najsrećniji je dok komunicira sa njima.
Marko živi od milostinje Aleksinčana kojima je ovaj mladić omiljeni lik u gradu. On do skoro nije imao ni ličnu kartu jer godinama u nazad nema prebivalište.
Da bi ispunio ovu zakonsku obavezu prijavljen je na adresi jednog prijatelja i uskoro će dobiti ovaj dokument. Kaže da je njegov san da pronađe posao i da ima svoju sobu i kupatilo.
Beskućnik na internetu
M. RISTOVIĆ, Večernje novosti
ALEKSINAC - Ja sam Toške, prvi beskućnik u Srbiji koji ima sajt na Internetu. Rom sam, polupismen i nagluv. Ne kradem, ne pijem i ne drogiram se. Plačem tri puta dnevno, najmanje. Ovako Marko Tošković (20) opisuje sebe na veb-strani, uz konstataciju da više voli Internet nego hranu.
Po zanimanju ”skitničar”, Tošković poslednjih godina živi u Aleksincu, gde je donedavno spavao u napuštenim kolima, a otkada je počela zima, skućio se u jednoj šupi. Najveći deo dana provodi u internet-kafeu u Aleksincu.
Nedavno mu je poznanik Milan otvorio veb-sajt, jer je svima želeo da predstavi svoju životnu priču. Sada i preko ”Fejsbuka” komunicira sa prijateljima. Kaže da Internet verovatno ima veze sa njegovim odrastanjem, jer je ceo život hteo da ima porodicu.
Ovaj internet-surfer, doskora bez stalne adrese, rođen je u Kruševcu. Posle smrti majke, otac ga je nejakog odveo u Dom za nezbrinutu decu u Aleksincu, odakle je posle šestog razreda prebačen u niški
Zavod za vaspitanje omladine. Međutim, iz Niša se vratio u Aleksinac, gde je postao omiljen.
- Želim da nađem stalan posao i da se oženim, da imam kuću, ženu i decu, i kuče i mače - iznosi Marko svoje želje. - Znam da radim fizičke poslove, da cepam drva, čistim ulice i raznosim kante. Lepo i pevam, pa bih voleo da budem zabavljač na televiziji.
Tošković je nedavno i zvanično postao stanovnik Aleksinca, jer je uspeo da obezbedi formalno prebivalište u ovom gradu na adresi jednog prijatelja. Potom je, končano, izvadio i ličnu kartu, pa sada može da ostvari pravo na lečenje i socijalnu pomoć države.
- Već je dobio prvu jednokratnu pomoć - kaže Dušica Stojadinović, direktorka Centra za socijalani rad u Aleksincu. - Kada ispuni uslov da je zvanično žitelj ovog grada šest meseci, ostvariće pravo i na puna socijalna primanja. Marka u gradu svi vole. Pre neko veče kupila sam mu pljeskavicu i dala novac za kafu. Tako mu pomažu i drugi.
Zbog toga ovaj mladić veli da osobe kao on uopšte nisu sirotinja.
- Jeste da nemam ništa, ali zato imam prijatelje - konstatuje Marko.
ZAHVALNOST
MEŠTANI Aleksinca Marku daju odeću, obuću i stare jorgane. Popularni Toške kaže da mu mnogo pomažu ljudi iz kafića ”Viuridika”, zatim, Nemanja zvani Nemac, Zlaja i devojka Vanja. Veli i da je ko zna koliko gratis bureka pojeo kod Milovanovića u pekari i da je svima njima zahvalan. Baš kao i onima, koji ga zaposle kao obezbeđenje za veče, gde zaradi oko 500 dinara.
ŽELI KAMP-PRIKOLICU
- BIO bih presrećan kada bih mogao da sakupim novac, pa da kupim neku polovnu kamp-prikolicu, ili kada mi bi neki dobar čovek poklonio svoju, koja mu više nije potrebna - skroman je Tošković. - Postavio bih je ovde negde u Aleksincu, da nikom ne smeta, i, konačno, osetio toplinu doma.
2 Komentara
▲ ▼ [+][-]
Zanima me da li je tacna ova vest, da momak toliko voli da koristi Internet da zakida na svemu drugom?
moguce je,kako ne...pomozimo mu ljudi...jadan,dusa me boli...