Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Muzička kritika o aleksinačkom kompozitoru

rss

21.05.2018.

Za klavijaturistu i kompozitora Milana Petkovića (rođen u Prištini, živi u Aleksincu) domaća džez javnost čula je pre pet godina kada je njegovo debi izdanje Muzička kutija, snimljeno u triju i objavljeno za legendarnu zagrebačku kuću „Slušaj najglasnije“ Zdenka Franjića, izazvalo zanimljivu polemiku na portalu jazzin.rs.

Muzička kritika o aleksinačkom kompozitoru

Van glavnih tokova (daleko od velikih džez centara, pa još na inostranoj etiketi), Milanov prvenac bio je osuđen na propast, no bilo mi je drago što neko u Srbiji ima želju da javnosti izloži netipičnu autorsku muziku, pre nego što ga je iko iz džez sveta čuo.

Ubrzo se dogodio jedan zanimljiv impro koncert sa drugom iz detinjstva Bracom Radovanovićem (Fish in Oil) u poslastičarnici na Vračaru, pa koncert trija u ciklusu „Džez za Dž“ Doma omladine Beograda, pa je opet nestao. Ili, ne baš. Osnovao je sopstvenu produkciju (Zeleni vir Records), raspustio bend i krenuo da snima sasvim sam. Kada se pre nekoliko meseci javio učinilo mi se da smo se juče sreli. A zapravo, u međuvremenu je objavio pet albuma – po jedan godišnje! – ostajući veran istim idejama: ambijentalnoj instrumentalnoj muzici na analognim crno-belim čudima, uz razna elektronska pomagala i studijske trikove koje od jednog lica prave orkestar.

Album „Potvrda o životu“ čine tri numere u ukupnom trajanju od 69 minuta. Dobro ste pročitali. Sve traju preko 20 minuta i predstavljaju složene kompozicione strukture sa osmišljenim uvodima, temama i varijacijama, otvorenim segmentima, elektronskim intervencijama, preko jednoličnog opsesivnog ritma i razlivenih harmonija. Mogli bismo da pomislimo da je u pitanju primenjena muzika, komponovana za neki film, što ne bi bilo sasvim pogrešno – Petković ima ogromno iskustvo u pisanju muzike za pozorište.

Fender Rhodes, čuveni monofoni sintiji Roland SH 3A i SH 09, orgulje Korg CX3 (supstitucija za Hammond) i druge sprave iz ledenog doba čine osnovni Petkovićev alat, što ga čini odvažnim u vremenu kada je sve zvukove moguće naći na netu i pokrenuti jednim pritiskom na Play. Ipak, manimo se tehničke priče. Muzika koju nam Petković daje (i opet, obratite pažnju: muzika, ne džez) je prostim rečnikom – lepa. I lepljiva: uvlači se u vas u tom svom dugom trajanju istog, a različitog, ozvučavajući noć bolje od dana i osamu bolje od žurke. Baš onako kako je muzičaru kad priguši svetlo, uključi snimanje i krene da stvara.

Dva sveta u koja bi se Petković mogao smestiti su psihodelične elektronske sedamdesete (bendovi poput Tangerine Dream, na primer) i tzv. Nove džez koncepcije, Norvežanina Bugea Veseltofta. Pojedinačno, „Igra“ je zaista najigrivija, ali je boja tog plesa tamna, sa oporim klavirskim motivom unutar elektronskog tanga. „Mir“ ima karakter himne, kombinujući svemirsku sinti-melodiju i zvonki prelid Rhodesa. „Potvrda o životu“ je bluz iskusnog čoveka, muzika pred svitanje, kad se napolju pomešaju ljubičasta i žuta – tišina jednog kraja i neko novo buđenje.

Na jutjubu je okačeno nekoliko zanimljivih video radova na Petkovićevu muziku, koje potpisuje NervoZEN. Sa tek po nekoliko stotina pregleda, vraćamo se na početak priče: ovde se ne bilduje gledanost, već se prebrojavamo koliko nas realno ima. Pridružite se privilegovanima.

Vojislav Pantić

Izvor: „Politika“, 21. april 2018, dodatak „Kultura, umetnost, nauka“

Fotografija Aleksandar Stanković


# fotografija pozorište Aleksandar Stanković Milan Petković Politika novine slušaj najglasnije Potvda o životu
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima