Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Osvrt: Samo servilnost Srbina spasava

rss

29.10.2017. Miodrag Tasić

Već smo konstatovali da četiri slova S na srpskom grbu nisu odgovarajući modus. To jest, poruka koju kazuju da "samo sloga Srbina spasava", ne stoji.

Osvrt: Samo servilnost Srbina spasava

Srbe karakterišu mnoge dobre stvari. Ima i loših. Možda i više od onih dobrih, ali sloga jednostavno ne stoji. Zato smo predlagali tetku koja Srbina spasava. Kako koga! Potom kultura Srbina spasava. Kad bi se, da prostite, zajebavali. Sada ide jedan kompromisni predlog. Da ostanu četiri S, ali da poručuju kako samo servilnost Srbina spasava! Pa, neka tumači svako kako mu drago.

Naravno, sve ovo ima smisla ako se bude menjao grb Srbije. Ako već ne možemo da menjamo oca, majku, brata, sestru, predsednika države, onda da menjamo Ustav, grb, zastavu, državne granice... Poslednje važi samo nauštrb sopstvenih interesa, a na polzu vekovnih i osvedočenih bratskih naroda; Hrvata, Albanaca i sličnih.

Sve srećne države liče jedna na drugu. Svaka nesrećna država, nesrećna je na svoj način! Tolstojeva mudrost i posle sto godina nije izgubila na značaju. U tome je veličina. Kad traju mudre reči, velika dela, grandiozna dostignuća. Kada vas vreme nije demantovalo, osporilo, ili prosto pregazilo. Recimo, Disovi stihovi iz pesme "Naši dani", napisane 1912.

"Razvilo se crno vreme opadanja, nabujao razvrat, šljam i poroci, podigo se crni zadah propadanja, umrli su svi heroji i proroci."

Kao da je danas pisano. No, vratimo se mi servilnosti. Ako se već menja ono što kod srećnih država i naroda traje vekovima, onda da se vratimo našoj slavnoj prošlosti. Veliki srpski državnik, ako ne i najveći, Miloš Obrenović, i te kako je bio ponizan i servilan. Kada se moralo. Ljubio je on skute i noge turskih paša, od kojih mu je život zavisio. Umeo je dobro da podmiti korumpiranu osmanlijsku vlast. Kako je svaka vlast drčna na paru i dukate? Prema potčinjenima Miloš je bio nemilosrdan. Uklonio bi svakoga ko bi mu ugrozio fotelju. Hoću reći, položaj. Miloš je poput turskih silnika sedeo na jastucima. Za fotelju nije ni znao. Kad je trebalo s vojskom bi krenuo na Srbina. Da udovolji Turcima. Pre Karađorđa ubio je hadži Prodana Gligorijevića, jer se ovaj usudio da diže bunu bez Miloševe dozvole. To ne može. Mora da se zna ko kosi, a ko vodu nosi. Kako juče, tako danas, a tako će biti i sutra!

Elem, Miloš je bio servilan, ali je širio državu. Jačao je i ekonomski, i ljudski, kulturno, najposle i vojno. Pripremio potomcima dovoljno snažnu i organizovanu da bi je oni nedugo po njegovoj smrti konačno oslobodili  i velikim delom proširili. Posle Miloša bilo je osionih vladara. Junačili se s jačim od sebe. Tada nismo sjajno prolazili. A baš ti koji su se silili i busali u grudi, posle su podvili rep. Izvesni Dušan Simović organizovao vojni puč 1941. i rasrdio moćnog Hitlera. Nemačka pregazila Francusku za 40 dana, a korumpirani (opet korupcija) Simović i Bora Mirković bi s kilavom Jugoslavijom protiv Hitlera. Kao da će Hrvati, Slovenci, Arnauti da brane državu koju su Srbi stvorili! Kako da ne! Posle su engleski pokrovitelji digli ruke od generala Simovića, pa je po oslobođenju živeo u Titovoj Jugoslaviji!

Mnogo je primera u našoj istoriji gde se smenjivalo slugeranjstvo s nepotrebnim inaćenjem prema silama od kojih nam je zavisila sudbina. Čini se da pokornost daje bolje rezultate. Jer "pokorno jagnje dve majke sisa". Ono drugo, što se rita i grize, ostane i bez jedne. Još dobije ćušku. Ali, ni u servilnosti ne treba preterivati. Ne mora baš svaka protuva slobodno da nas vređa i ponižava. U sopstvenoj kući. Bio to zamenik zamenika, nobelovac ili nobelovka. Kad smo već kod nobelovaca, od takvih treba bežati kao od kuge. Čim su nekome dali Nobelovu nagradu, tog se treba kloniti. Nekada se takva nagrada dodeljivala ljudima koji su makar na rečima bili humanisti, borci za ljudska prava, za jedan bolji i slobodniji svet. Ne tvrdim da je to ispravno, ali nagradu su dobijali levičari. Komunisti, čak. Sartr (odbio da primi), Kami, Andre Žid. Danas dobijaju bivši nacisti (Ginter Gras) ili deca nacista; Izvesna Herta Miler. Onda razni Obame, Ahtisari, Kušneri. Čestit čovek bi se danas gnušao da tako nešto primi iz ruku  švedskih ili norveških darodavaca. Osim, možda, čeka od milion dolara?

Ako ćemo biti servilni, i pod uslovom da to bude naš moto za budućnost, dakle, ako ćemo da menjamo svest, bar da znamo kome ruku da ljubimo. Makar da to činimo onima koji nešto znače i odlučuju. Koji se nešto pitaju. Ne svakoj bitangi koja se sili na nas nejake i nemoćne, a sam je poslednja rupa na svirali. Međutim, i tu valja dobro odmeriti. Da se ne pogreši u proceni. Pa da se greškom i lošom procenom ne poljubi ruka i onome kome bi morala. Što narod kaže "ko neće popa u ruku, on će popadiju u dupe".

Miodrag Tasić
Miodrag Tasić

 


# Miodrag Tasić Miloš Obrenović servilnost
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima