Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Kolumna Miodraga Tasića: Novi vetrovi na Balkanu

rss

14.01.2021.

Čini se da se situacija na Balkanu menja polako, sporo, jedva primetno, rekli bi nestrpljivi, ali, ipak, neki pomaci su očigledni. Ko bi očekivao, na primer, da će u Crnoj Gori vlast biti promenjena na izborima?

Foto: Stevan Aksentijević / Pixabay

Nakon trideset godina neprekidne dominacije jedne stranke, realno i više od tri decenije, samo je ranije ta stranka nosila drugačiji naziv, izuzetno popularna i nadasve posvećena državi i crnogorskom narodu, i pored svesrdne podrške samog predsednika Crne Gore vladajućoj stranci do tada, i svojoj ličnoj stranci, druga opcija, opozicija je pobedila u Crnoj Gori! Istina tesno, ali pobedi se u zube ne gleda! A, rekosmo da su preobraćeni crnogorski komunisti toliko zadužili svoj narod. I bukvalno, ali i istorijski. Povratili su crnogorsku samostalnost, sprečili velikosrpski nacionalizam, priznali nezavisnu državu „Kosovo“, stvorili crnogorski jezik i azbuku, potpuno se odrekli Srbije i Rusije a uspostavili bratske odnose s Hrvatskom, Albanijom i najpre s NATO paktom! Malo li je?

Došlo je do malih promena i u Republici Srpskoj. Pobedu u Banjaluci osvojio kandidat opozicije i veliki protivnik svemogućeg i sveprisutnog predsednika Republike Srpske. Doduše, pobeda mnogo ne znači, jer se i sam predsednik oglasio rečima da novi gradonačelnik Banjaluke može biti i sam Ajnštajn, ništa mu to ne vredi. Protiv njega je predsednik, vlada i sva ostala vlast u Srpskoj. Ne da mu neće pomagati u vođenju glavnog grada, nego će ga sputavati svim sredstvima. Ipak, neverovatno je da je izuzetno popularan i voljen predsednik, čovek koji je toliko stvorio i unapredio, toliko zadužio narod, poput montenegrinskog predsednika, izgubio glavni grad! Tek kada narod jednom sazna, posle određene vremenske distance, koliko je to zaduženje veliko, shvatiće kakvi su ljudi upravljali Republikom Srpskom, Crnom Gorom, zašto da ne, i Srbijom?

U Srbiji ništa novo, iako Srbija nije na zapadu. U Srbiji prisluškuju predsednika države. Istorija se ponavlja. Nekada se tvrdilo da je Ranković prisluškivao Tita. Istorija je te tvrdnje potom odbacila. „Maršalu“ je jedna takva afera bila potrebna da ukloni srpsko rukovodstvo. Njemu najodanije i najposlušnije, ali maršal jednostavno nije voleo Srbe. Loše je prošao u ratovanju sa srpskom vojskom u Prvom svetskom ratu. Iako se potonji maršal istakao kao austrougarski ratnik u zapadnoj Srbiji i za zasluge u ratu unapređen i odlikovan, ipak su Stepa Stepanović i Živojin Mišić  bili preveliki zalogaj za Josipa Broza! Nikada im to nije oprostio, a nije opraštao ni samom srpskom narodu.

„Najmudrija srpska glava“, Predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti, ponovo je zaključio da Kosovo nije srpsko. Ta izjava je izazvala dosta bure u srpskoj javnosti, ali je lično i predsednik Srbije imao razumevanje za prvog akademika. Nije baš u potpunosti podržao taj stav, ali... Pa, sada kada najmudriji Srbin misli da Kosovo nije srpsko, šta će tek misliti običan srpski građanin? Isti onaj što ima prosečnu platu od 630 evra, što živi u  državi najnaprednijoj u Evropi, ekonomskom tigru, gde se sve gradi, stvara, koja privlači strane investicije, u kojoj živi samo onaj ko nema drugog izlaza, a jedino se skuplja i ostaje voda nakon prve kiše ili snega! Zato što voda nema kud da ode. Slivnici i kanali nisu urađeni kako treba, zapušeni od đubreta, i po pravilu slivnik je postavljen iznad asfalta!

Međutim, i pored navedenih situacija koje čine srpsku svakodnevicu ima nešto što uliva optimizam i što daje razloga za ponos. Prvi put je jedan sud osudio predsednika Republike zbog uvrede. Osnovni sud iz Beograda kaznio je novčanom kaznom predsednika države zato što je jednog opozicionog prvaka (u ovom slučaju Boška Obradovića, prvog čoveka stranke „Dveri) nazvao lopovom i fašistom. Šta je ovde za ponos?

Svakako nije izjava predsednika. Nikoga ne možete nekažnjeno nazivati izdajnikom, secikesom, lopovom, a pogotovu ne fašistom. U Srbiji nije bilo fašista ni 1941. godine! Verujem da je ova izjava data u afektu, da se predsednik iznervirao svakodnevnim napadima i uvredama, pritiscima sa svih strana. Međutim, i pored toga mora i on da vodi računa šta govori i kako naziva političke neistomišljenike. Za ponos je svakako sama presuda. Ta presuda dokazuje da živimo u demokratskom društvu, u kome je sudstvo nezavisno. Čak i najodgovorniji funkcioneri države Srbije mogu biti kažnjeni i osuđeni. Svako je ravnopravan pred zakonom. I svako mora da vodi računa šta govori, šta čini i šta je uradio. Jer će ga ruka zakona dostići ako počini kakvu nepodopštinu, napravi kakav prekršaj, ili, ne dao Bog, krivično delo! Mač pravde visi nad glavom a „boginja pravde je slepa, mada primeti kada joj se namigne!“ E, to je bilo. Od danas, verujem, boginja pravde nikome neće progledati kroz prste u Srbiji, bila slepa ili vidovita! Srbija ide u dobrom pravcu!

Miodrag Tasić


# Srbija Aleksandar Vučić Miodrag Tasić Crna Gora Živojin Mišić
@avucic @


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima