Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Kolumna Miodraga Tasića: Koska je bačena!

rss

18.02.2020.

Mala bara, a mnogo krokodila. Izgladneli reptili, u nedostatku hrane, kidišu jedni na druge. Grizu se krvoločno. Otkinu rep ili nogu jednom od onih manjih, slabijih.

Foto: Unsplash.com

Onim svojim oštrim zubima poput manje sablje. Neke stare i iznemogle su već raskomadali i u slast progutali! Jedan hvata za prednju nogu, drugi za zadnju, treći se navrzao na rep. Jadnik se žestoko koprca u želji da se otme. Škljoca i on svojim čeljustima. Pokušava da dohvati najbližeg neprijatelja, s kojim je do pre koji sekund delio sva zla ovog tesnog bazena, ali već kroz nekoliko trenutaka biva rastrgnut. Od njega će uskoro ostati samo pena na površini vode, da bi se potom sve utišalo i umirilo. Sita krokodilska braća mirna su makar dan-dva. Nevoljnika su već zaboravili. Kao da nije ni postojao!

Za to vreme, gazda ovog odurnog mesta, pompezno nazvanog „Zoološki vrt“, zapravo čuvar krokodila, nemo i nezainteresovano posmatra borbu svojih štićenika. Namerno ih pusta da se istrebljuju. Po njegovom mišljenju, koje mudro drži za sebe, ova bedna kloaka, nekada gradski bazen za kupanje, premali je za ovoliki broj krvožednih gmizavaca. Doduše, ima on mnogo valjaniji razlog za smanjenje broja glupih krokodila. Na ovom mestu on je apsolutni gospodar. Odlučuje o životu i smrti. Niko ga ne kontroliše, nikome ne polaže račune. Svakog jutra isporuče mu istovetnu količinu hrane za krokodile. Hranu dovoze kamionom. Vozač i još dvojica. Izbace kosti, iznutrice, ali često i dobre i sočne komade svežeg mesa. I ne zadržavaju se previše. Ponekad se malo našale na račun onih u bazenu, i odlaze. Treba nahraniti i druge životinje u ovom naizgled golemom, ali pojedinačno svakako uskom i negostoljubivom mučilištu. Kavezu!

Tada nastupa čuvar. Kvalitetno meso, ako ga ima tog dana, jednostavno pokupi u plastične kese i nosi u kućicu u kojoj čuva alat i rezervne delove neophodne za održavanje bazena; plastična creva, čelične šipke, gumene rukavice... U tom kršu meso biva skrivano. Isto kao i dobar deo iznutrica i kvalitetnije kosti. To će posle, po završetku radnog vremena, neopaženo izneti do svog automobila. S tim hrani rasne pse koje odgaja u jednoj vikendici na periferiji grada. Od tog posla on u stvari i živi. Mladunče nemačkog ovčara, doge, dobermana ili haskija vredi stotine evra. Posao u zoo vrtu služi mu samo kao pokriće za brzo bogaćenje.

Ono malo preostalog smeća baca krokodilima preko visoke ograde. Za svaki slučaj ne približava se čeličnim rešetkama. Krokodili se pomame na bačenu hranu. Oni najbliži uspevaju i da se dokopaju kojeg zalogaja. Ali, hrane nikada nema dovoljno za sve. Stoga su razdražljivi i agresivni. I zato je večito komešanje i borba u bazenu.

Međutim, čuvara to često i zabavlja. Ionako mu je dosadno. Osim što ih hrani, posao mu je da povremeno odvrne slavinu i pusti čistu vodu u bazen. I to je sve. Treba nekako ubiti vreme. Ponekad iz zabave krokodilima baca samo jednu kosku. Besne životinje kidišu na kost, jedna na drugu, zubi jezivo škljocaju, ali čuvara to veseli. Jedino pazi da njegove hirove ne opazi neko od posetilaca vrta. Mada, takvih i nema mnogo. Deci i roditeljima, ogromnoj većini posetilaca, majmuni, lavovi i tigrovi su mnogo zanimljiviji od krokodila.

Čuvar je mnogo strepeo jedino od šefova vrta. Zapravo, plašio se svih koji su bili iznad njega po funkciji. Osim njemu sličnih čuvara i čistača, svi ostali su bili iznad. Prema nadređenima čuvar je bio snishodljiv i ponizan. Trpeo je kritike, viceve na njegov račun, neretko i uvrede. Samo bi savio glavu i pokorno ćutao. A kad bi se šefovi istutnjali i istresli, on bi svoj bes iskalio na nemoćnim krokodilima. Ne samo što im je zakidao na hrani, već je često uzimao čeličnu cev i sa sigurne udaljenosti mlatio prvog krokodila koga dohvati. Preko ograde.

Čuvara su u vrtu svi smatrali blentavim. Čak, budalom. Valjda ga zato niko nikada nije ozbiljno zapitao zašto mu populacija krokodila stalno opada? Niko nije proverio niti šta unosi u vreći s kojom dolazi na posao, još manje šta u njoj iznosi. I tako su nesmetano iznutrice i meso zavšavali u čeljustima doga i dobermana umesto u krokodilskim.

Krokodili ne umeju da pričaju. Ne bi ni imali šta da kažu. Krokodili imaju ogromno telo, ali mozak im je veličine oraha. Spadaju u najprimitivnije životinje. Koliko god da su kinjeni, potkradani, mučeni izgladnjivanjem, oni to ne mogu razumeti. Mozak im nije razvijen. Dovoljno je da doleti jedna koska u bazen, i oni će biti zadovoljni.

Miodrag Tasić


# Miodrag Tasić automobil
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima