Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Održan sabor Uspenija Presvete Bogorodice u Tešici

rss

09.09.2014. Tekst i foto: Tomislav Brzaković

Svečanu liturgiju služio jerej Draga Jeftić, starešina tešičke parohije, sa jerejima Goranom iz Aleksinca i Novicom iz Grejača. Novi kolačar Dragan Pavlović,iz Tešice.

Održan sabor Uspenija Presvete Bogorodice u Tešici

Uspenije Presvete Bogorodice (poznatije kao Velika Gospoina), Tešičani je od 28. avgusta 1839. godine kada je izgrađena i osvećena nova crkva, slave kao seosku slavu. Tako je bilo i ove godine. Od ranog jutra ljudi su hrlili ka crkvi, neki pešice neki autima u zavisnosti od udaljenosti od hrama, da bi se pomolili Bogu, zapalili sveće za žive i pokojne i zauzeli što bolje mesto u crkvi, pred početak svečane liturgije. Ako je verovati vašem izveštaču, ove godine bilo je mnogo više naroda nego lane, pretežno ljudi mlađeg doba. Porta u hramu i balkon bili su puni ko čičak.

Tačno prema ranije utvrđenom terminu, svečana liturgija je počela u osam časova. Služili su je jereji: Dragan Jeftić, novi starešina tešičke parohije, Goran Popović iz Aleksinca i Novica Ilić iz Grejača. U svečanoj liturgiji, učestvovao je i crkveni hor koji je davao poebnu draž prisutnim vernicima. Po završetku svečane liturgije, vernici su nosili litija oko bogomolje, a zatim je obavljen obred rezanja slavskog kolača, ovogodišnjeg kolačara Gorana Stankovića iz Tešice. Deo kolača od Gorana preuzeo je Dragan Paavlović, metanin, kao novi kolačar. Potom su jereji obavili kropljenje vernnika osvećenom vodom i svakom dali po parče blagoslovenog hleba, zvano Nafora.


DOČEK GOSTIJU

Dan Uspenija Presvete Bogorodice, po rečima starijih Tešičana, je veliki hrišćanski praznik, jer im u goste dolaze, prijatelji, rođaci, kumovi, koje treba dočekati i ugostiti. A zatim svi zajedno odlaze do hrama, da zapale sveće za žive, pokojne i pomole se Bogu. Istini za volju sabori nisu više isti kao ranije. Ovde se nekada znalo da se okupi po hiljadu i više ljudi, iz udaljenijih naselja. Dolazili su uoči Uspenija Presvete Bogorodice, volovskim ili konjskim kolima, a imućniji i fijakerima. Pod krošnjama stoletnih brestova (kojih više nemaposečeni), ložili su vatre i na ražnjevima okretali po neko jagnje, prase ili jare, koje šta imao i uz iće i piće dočekivali zoru. Pošto je bilo mnogo ljudi, dolazilo je do poznanstava i sklapanja prijateljstva, a bilo je ugovaranja i veridbi. Sabor nebi bio bez dečjih zanimacija i igračaka, posebno sladoleda u pokretnim kolicima, koje je narodu nudio u to vreme čuveni Rade pekar iz Žitkovca.


UKINUTE ZAVETINE

Ovoliko okupljanje naroda na Veliku Gospoinu u Tešici, ne samo v ernika iz okruženja, već i udaljenijih mesta, trajalo je do početka Drugog svetsnjkog rata. Posle rata za vreme IBa, Pravoslavnoj Srpskoj crkvi je zabranjeno bilo kakvo služenje van crkvenog objekta. Zabranjena su verska okupljanja za vreme litija, seoskih slava, sabora i zavetina. To je sve trajalo, ali samo u Srbiji do početka devedesetih godina, prošlog veka, kada su hramovi ponovo otvorili vrata vernicima. Vreme je učinilo svoje, pa je narod po malo stidljivo, počeo da se vraća svojim svetinjama. Ali je evidentno da je naroda sve više. To se videlo i ove godine. Istina na saboru nije bilo sladoleda u kornetima, kao nekada, nije bilo zaljubljivanja i ugovaranja veridbi, jer su sela ostala bez momaka i devojaka. A i ono što ima je neoženjeno i neudato. Svi su mahom zagazili u četvrtu i petu deceniju života, tako da su svi vozovi za ženidbu i udaju prohujali.


IZGRADNjA NOVOG HRAMA

Prema predanju, jednog majskog jutra, Tešičani videše svetao trag. Put završi i stade u polju tešičkom. Tu gde je svetao trag nestao, odlučiše da podignu crkvu. Na mesto zvanom „Crkvar“ na levoj obali Južne Morave, udaljeno od centra Tešice oko 2,5 km. Sunce joj dolazi iz moravskih vrbaka a u smiraj šalje svoj poslednji pozdrav danu sa kosa šumovitog Jastrepca. Stasala je i izdigla se iznad moravske ravnice parajući plavetnilo neba Tu se poigrava ju vetrovi laticama cvetova po livadama, šumore po vrbacima i topoljacima šušte kroz rodna polja bremenite ravnice. Oko nje su u daljini brežuljci i planine. Ona je u središtu, okružena Božjim darom lepote i uzvišenosti, skrovište svih koji mogu naći isceljenje sv oje duše i tela.

Građena je 1838. godine, a završena marta naredne godine, kada je osvećena i postala duhovni centar cele okoline. Od tada do danas Uspenije Presvete Bogorodice, Tešičani, slave sa prekidima kao svoju seosku slavu.

 


# crkva Tešica Tomislav Brzaković Čuvari Turije Goran Popović
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima