Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Prota Steva je doveo čukundedu Dmitrija Rogozina u Aleksinac

rss

23.01.2016.

Čukundedu Dmitrija Rogozina doveo je prota Steva u svoj rodni Aleksinac i on je živeo u Aleksincu, piše na Fejsbuk profilu Zorice Peleš

Prota Steva je doveo čukundedu Dmitrija Rogozina u Aleksinac

Boraveći devet meseci u Rusiji, na čelu velike humanitarne Misije Crvenog krsta Kraljevine SHS, u vreme velike gladi, koja je nastala posle Oktobarske revolucije, prota Steva se susreo sa mnogim Srbima koji su živeli tamo i koji su želeli da se vrate u otadžbinu. Sem Srba , bilo je i mnogo Rusa, koji su želeli da nađu spas u Srbiji. Među njima bio je i general Nikolaj Antonovič, čukundeda Dimitrija Rogozina, koga je prota Steva doveo u svoj rodni Aleksinac u kome se on i nastanio.

Tokom studija na čuvenoj Kijevskoj duhovnoj akademiji (1894-1898), gde je dobio stepen magistra bogoslovlja (što je bilo u rangu doktorata, kako je pisao njegov student dr Đoko Slijepčević, pored prote Steve, jedan od najvećih istoričara SPC) i gde je 1899. godine izabran za dopisnog člana "Crkveno-umetničkog društva pri Kijevskoj duhovnoj akademiji" (zbog originalne, po arhivskim izvorima, izrađene, kandidatske disertacije i drugih priloga), prota Steva je mnogo zavoleo ruski bratski narod. I Matušku Rusiju je smatrao svojom drugom otadžbinom. Bio je jako nesrećan, kada je video, po dolasku u Rusiju, gladnu i bolesnu svoju rusku braću i van svakog plana ostao je u Rusiji 9. meseci, noseći, bukvalno, pomoć srpskog naroda iz mesta u mesto. Zbog njegovog velikog srca Rusi su ga, kako je pisala Lidija Troickaja svom suprugu Sergiju Viktoroviču, "izjednačavali sa svetiteljem" (što se može videti iz dela njenog pisma dole). I Lidiji Troickoj je prota Steva pomogao da dođe u Srbiju i pridruži se svom suprugu Sergiju Viktoroviču Troickom i ćerki Ani, koji su uspeli ranije da se prebace u Srbiju. Profesor Sergije Viktorovič je bio profesor i dekan Pravnog fakulteta u Subotici, a kasnije profesor u Beogradu na Pravnom i Pravoslavno-bogoslovskom fakultetu, čiji je osnivač i dekan bio prota Steva. Njih dvojica su bili najveći darodavci biblioteke Pravoslavno-bogoslovskog fakulteta.

Tragajući za porodicom Troicki, u želji da saznam još više detalja o proti Stevi, upoznala sam i potomke profesora Sergija Viktoroviča Troickog: njegovog unuka Aleksandra, praunika Viktora, našeg sjajnog tenisera, i Viktorovu divnu mamu Milu.

Prota Stevan Dimitrijević

Prota Steva je bio lični prijatelj i generala Vrangela, koji je bio Protin omiljeni gost kad god je bio u Beogradu, a često su se viđali i u Sremskim Karlovcima gde je bilo sedište srpskog patrijarha Varnave, Protinog đaka iz Prizrenske bogoslovije, koji je pružao veliko gostoprimstvo ruskoj braći i mitorpolitu Antoniju Hrapovickom, koji je bio na čelu Ruske Pravoslavne Zagranične Crkve, osnovane 1921. g u Sremskim Karlovcima.

Prota Steva je bio omiljen kod ruske emigracije u Srbiji, jer je mnogim Rusima nalazio posao i smeštaj, ali je od nekih Srba zbog toga primao velike kritike, na koje se on naravno nije obazirao. Prebacivali su mu neki što je na Pravoslavno-bogoslovskom fakuletu, gde je njegov student bio i sveti Jovan Šangajski ,Vladimir Majevski ( sekretar patrijarha Varnave i pisac njegove sjajne biografije) i mnogi drugi značajni Rusi, primio dosta profesora Rusa, ali on nije hajao zbog tih (ne)dobronamernih kritika.

Užasnut teškim stanjem Srba u Rusiji, koji su vapili da se vrate u otadžbinu, prota Steva je po povratku u Beograd, u martu 1924. godine, predložio Izvršnom odboru Narodnog Odbora SHS za pomoć gladnima u Rusiji, da preuzmu na sebe brigu oko prikupljanja i povratka u domovinu "onih hiljada naših podanika, što u sirotinji i patnji skitaju i propadaju po Rusiji". Po njegovom mišljenju taj zadatak morao bi preuzeti na sebe Izvršni odbor i voditi brigu o tome sve donde "dok država naša i dalje bude odlagala stupanje u odnose sa Rusijom".

Najbrojniji su bili naši ljudi Srbi - zarobljenici, koji su bili pripadnici austro-ugarske vojske. Oni su se prilikom evakuacije naših vojnih odreda nalazili u dubini Rusije te su zaostali, ili ih je bolest sprečila, "da se vrate kući kad je to još moglo".

Drugu grupu sačinjavao je veliki broj naših ljudi iz Stare Srbije, Makedonije i Dalmacije, koje je rat, a zatim revolucija zatekla na radu u Rusiji. Oni su, pisao je tužni prota Steva, pogubili svoju zaradu i sada propadaju u očekivanju da ih država naša izbavi onako, kao što su učinile sve druge, pa čak i jučerašnja Albanija sa svojim podanicima.

Imamo, pisao je dalje Prota u svom izveštaju, i lekara, inženjera, profesora, koji se pate tamo i čak su na dosadi , jer zauzimaju mesto i onu zaludu platu onamošnjim nezaposlenim građanima, a kod nas bi oni bili željni i korisno upotrebljeni. I državni intersi i rodoljublje i čovečanska dužnost nalažu nam da se svi oni što pre prikupe i u Otadžbinu otprave.

Izvor: Fejsbuk profil Zorica Peles


# Rusija prota Stevan Dimitrijević Dmitrij Rogozin Zorica Peleš
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima