Алексиначке вести - новости Алексинац
Претрага
cirilica | latinica

Saopštenje sa http://www.pksrbija.com/

rss

16.01.2007. http://www.pksrbija.com/

Sa http://www.pksrbija.com/
       Saopstenje
Svi cemo zauvek pamtiti 1. januar 2007. kada je Ljubisa pao sa fabrike i tragicno nastradao. Zeleo bih odmah da izjavimo porodici Dimitrijevic saucesce. Ne mogu da zamislim kako im je i to sto se pljuvalo po nama na svakoj televiziji ne moze ni malo da se poredi sa bolom koji su doziveli porodica i rodbina Dimitrijevic.

Zahvaljujem se svim Traceurima iz Srbije, koji su stali sa strane, nisu podlegli novinarskom ruglu, raznim kritikama i dezinformacijama koje su novinari sirili. Neki novinari treba da se zapitaju da li imaju dusu, da li imaju bar malo ljudskog u sebi. Decko je preminuo, iz postovanja prema Ljubi, niko od Traceura nije zeleo da da nikakvu izjavu niti komentar povodom toga. Nismo zeleli da nanosima porodici Dimitrijevic jos vise bola, jer im je bola sigurno dosta, za ceo zivot. Plasili smo se i da ce novinari sve pogresno shvatiti i kako oni znaju napisati ponovo neke neistine i lazi (naravno, cast izuzecima). Ako mislite da gresimo u vezi ovoga, pogledajte ranije novosti na ovom sajtu i sami mozete da vidite kakva smo iskustva imali sa novinarima i to ne samo mi vec svi Traceuri sveta! Zato smo odlucili da se drzimo po stane, dok ne prodje malo vremena, da se ljudi malo ohlade i opuste posle trovanja raznim dezinformacijama. Kao sto ste i videli, novinari su ovu pricu povezali istog momenta sa Parkourom. Zasto? Pa sigurno jer im nije zanimljivo da pisu o decku koji se penjao na fabriku (citajte penjao, ne trenirao Parkour ali o tome detaljnije u nastavku texta) i pao sa fabrike i poginuo. Novinari su naravno misli, bolje ce prodje u javnosti ako okrivimo nekoga (u ovom slucaju Parkour). Novinari su nas napadali sa raznim glupostima, ne istinama, ali stvarno. Iskreno, ja moram da vam kazem da sam plakao kao beba kada sam video ono na RTS-u

1. Gledajte vi to kako hocete, ja to vidim kao veliku ljubav prema onome sto volim i prema onome zasta zivim!

Sada bih zeleo da se vratim na dan kada se ova nesrecna tragedija desila. Prema nasim informacijama (a to je prica od jednog druga koji je taj dan bio sa Ljubom i trenirao sa njim) oni su bili na treningu tehnika Parkoura. Zavrsili su to i resli da idu da vezbaju penjanje.
Zeleo bih da ljudi shvate i razumeju neke stvari. Penjanje nije Parkour (ako se recimo dete penje da uzme loptu na neku gradjevinu, padne i pogine, to ne znaci da je trenirao Parkour). Skakanje sa velikih visina nije Parkour. Kretanje od jedne tacke do druge koristeci samo SVOJE TELO (a ne koristeci um) nije Parkour. Parkour je mnogo vise od jednog pokreta ili skoka, Parkour je umetnost. Nacin izrazavanja svojih osecanja (sto i jeste definicija umetnosti) kroz pokrete - efikasno kretanje (citaj ne kroz kretanje, nego KROZ EFIKASNO KRETANJE) od jednog mesta do drugog. Pritom sticete mogucnost adaptacije na razlicite prepreke bilo da su to fizicke ili mentalne prepreke na treningu ili problemi i situacije koje vam se desavaju tokom zivota. Filozofija Parkoura vam pomaze da savladate te probleme na najefikasniji nacin, da nadjete u svakoj teskoj situaciji put. U sustini covek se menja na bolje, pronalazi svoj put. Necu ni da pomenem to da prestaje da pusi, pije alkohol i da pocinje zdravija ishrana. NAPOMENA – POGLEDAJTE TRECU VEST OD OVE, CLANAK KOJI JE RADIO SILVER IZ NOVOG SADA ZA NEKE NOVINE, POGLEDAJTE GDE JE ON BIO, NA DNU A POGLEDAJTE KAKO JE PARKOUR UTICAO NA NJEGA DA SE PROMENI I POSTANE BOLJI COVEK. Ideja ovoga je da shvatite da u Parkour nema niceg loseg (ukoliko pocnete i krenete kako treba) i da to nije neko zezanje, neki ekstremni sport (definicija sporta je da ima takmicenja… U Parkour nema takmicenja protiv drugih,vec samo protiv sebe, svojih mana, nedostataka, strahova…) i zato je to individualna disciplina. Pokojni Ljuba je tek pocinjao i ocito isao pogresnim putem, smatrajuci da u Parkouru postoji adrenalin i da je cilj da osetis adrenalin (a nije jer ti moras da se prilagodis svakoj prepreci u svakom trenutku, po svakom vremena bez obzira imas li ti inspiracije ili ne). Ljudi grese, pocinju da se penju na velike visine (a svi Traceuri – onaj koji prati svoj put, koji zivi ovim nacinom zivota, ovom filozofijom a ne svaki klinac koji izadje da "poskace") bez predhodno adekvatnog treninga. Nije cilj u Parkouru skociti sa zgrade na zgradu na velikoj visini. Bitno je biti siguran i napredovati polako i konstantno a ne odmah ici na nesto sto nije u tvojim mogucnostima.

...Posto su resili da vezbaju penjanje, otisli su negde kod fabrike vagona (napomena da Traceuri iz Kraljeva nikad nisu bili tamo na treningu, pa cak ni da pogledaju da li imaju neka mesta za trening, normalno jer niko od nas nije spreman da ide na neke velike visine…) i popeli se na neku zgradu kroz neki najsigurniji put. Kada su trebali da sidju, Ljubo je rekao:"...ja zelim da idem tezim putem...". Zeleo je da se spusti uz pomoc neke cevke dole na zemlju. Medjutim, cim je krenuo propao je kroz krov i sa 20m (da li je bilo 20m tacno, ne znam ali nije ni bitno koja je visina sada) pao na glavu i preminuo. Decko koji je bio prisutan tu sa njim nam je rekao da oni nisu trenirali Parkour. I mislimo da je u pravu.

Novinari su davali razne nazive o Parkouru govorili da je to igra, ludilo... Parkour i opasnost? Mogu reci da je Parkour i jeste i nije opasan. Sve zavisi da li znate sta trenirate i kako trenirate. Mnogo ljudi je pogresno shvatilo Parkour (medju njima i pokojni Ljubisa) i misli da je Parkour EX sport da ima veze sa adrenalinom, da je cilj da skocis sto vise, sto dalje ili sa sto vece visine. I tako bez nekih informacija o tome kako trenirati (sta raditi na treningu, kako se zagrejati, uociti svoje granice...) ode na trening. Ali ne. To nije ideja i smisao Parkour. Ideja je stalno napredovati (na treningu i u zivotu), stalno savladjivati prepreke (fizicki ili mentalno), biti korisan i imati zelje za pomaganjem, stalno teziti ka savrsenstvu (iako je ne moguce doci do toga), shvatiti da ne postoje granice (u svakom pogledu) vec samo prepreke koje moraju da se savladjuju...

Nase misljenje je da je Ljubo mnogo preterao sa svojim procenama, sa reacionalnim razmisljanjima o tome sta moze a sta ne moze. To je verovatno bila posledica nedovoljnog informisanja o Parkouru. Verovatno je zeleo da kopira druge (recimo David Belle-a – to mnogi ljudi rade i povredjuju se) a ne da nadje svoj put, svoj neki nacin kretanja.

JEDINO STO MOGU SADA RECI, A PONAVLJALI SMO SVAKOME I NA SVAKOJ TELEVIZIJI KOJOJ SMO GOSTOVALI:

LJUDI, BUDITE OPREZNI DOK TRENIRATE! PRVO STO JE POTREBNO JESTE DA SHVATITE STA JE TO PARKOUR, DA TO NIJE ZEZANJE I SKAKANJE VEC UMETNOST I DISCPLINA! POTREBNO JE DA POLAKO KRENETE NA TRENING (videti tekst kako poceti! U tekstovima) A NE KAO STO KLINCI RADE, VIDE DAVID BELLE I ODMA ZELE DA RADE ISTO STO I ON. TO NIJE PARKOUR!

SADA OVO POKOJNOM LJUBU NE MOZE DA POMOGNE I NISTA NE MOZE DA GA POVRATI ALI IZ OVOGA SAMO MOZETE IZVUCI POUKU!

Pocivao u miru. Neka mu je laka zemlja.


# паркур паркур David Bell
@


 



Будите обавештени

Дозвољавам да ми овај портал доставља обавештења о најновијим вестима