Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

"Špacir" iz snova...

rss

07.03.2021. Saša Gidra Marković

Hladno nedeljno jutro, izgleda da baba Marte još uvek postoje. Subota, idealna prilika za lagani gradski "Špacir". Otvorena širom kapija, baš kao nekad kada je to bila normalna jutarnja pojava u mom porodičnom dvorištu. Samo ovoga puta nije šikljala voda iz česme i nije nestalo nekoliko ogrevnih cepanki .
Rešio sam da danas krenem u šetnju kroz sećanja mojih srednjoškolskih dana...

"Špacir" iz snova...

Spreman sam za stari ritual šestog dana u nedelji i redovni obilazak gradske parohije. Ne znam kako se uvek dogodi ali čim izađem iz dvorišta prvo "dobro jutro" bilo je rezervisano za komšiju Zokija - Zozona,  svima poznatog milicionera.

Zatim, krenem desnom stranom glavne ulice, uplatim dedi loto kombinaciju, a iz obližnjeg ulaza sretnem Bubija, ukrste nam se pogledi, tek onako da me ne bije jutarnji maler u igrama na sreću.

Nastavim lagani hodom, a kod biblioteke me dotače dobro poznat citat Ace Svrzića, "Pozdrav za, aleksinačkog, Boru Čorbu" (naravno taj citat su ga naučili moji ortaci da uz neku sitnu naknadu da pokuša da mi ulepšala dan).

Pređem pešački kod semafora, pa ispred gradske pošte pozdravim "večite neženje" koje su tu redovno paradirale subotom ujutru, a zatim se častiš pauzom na fontani.

Slikaš se kod Foto Šare, iz gluposti čisto radi razonode, a njegov sused Lale Baltobija ti postavi uvek isto čuveno pitanje "Gidriću jel idete bre ti i moja Jelena u školu?, Kolko keca imate?'".

Iz momenta prevrnem oči, pozravim braću ZZ TOP (Kokince) pa pravac kod Marinkovića u Sport na burek.

Forsiram i dalje desnom stranom, skrenem prema pijaci, a onda te iz gradske bašte  preseče dobro poznat glas moga instruktora Zokija Kepe "Mirdiću, ne moj se praviš ćorav! -  Dobro jutro se kaže, Ajd, Ajd!".

Nema šta, primim kritiku ka znanju, produžim dalje, kad ono klasična "kavga" ispred pijačnog ulaza između Čarlija štrumfete i Gangija oko alkoholnog proizvoda koje nastaje vrenjem ječmenih žitarica.

Za to vreme, njihovu borilačku feštu vešto koristi moj komšija, onaj isti otvarač kapije i brzinom munje opljačka najbližu tezgu.

Posle  podne, znalo se pravilo, svaka druga subota je praznik. FK Napredak igra, svi smo na tribini, užinaš semenke, samo Paja Grkinac na suprotnoj stani uživa u izolaciji i devedeset minuta psuje majku sudiji.

Naravno svojim bravurama nadmašuje ga Selja bokser, koji se posle svakog Napredkovog gola tušira kofom pune vode i iz sveg glasa urla "Zvezda! Zvezda!"...

 

Kad se završi utakmica forsiram jednosmernu, pa pravac kod Krleta. Okreneš  "olimpijadu", tiltuješ "Pakmena" i ostvariš fliperaški san.

Na jedvite jade sačuvaš neku kintu, posetiš Tihu noć, a tamo za stolom sedi čovek sa crnim kaputom, koji priča sam sa sobom. Pronađete pogledom, prekine monolog i seti se da mi vrati neki bezvezni dug koji pozajmio nekad od moje ekipe.

Sa tim novcem častiš drugare video kasetom iz kluba "Eros", pa pravac na fontanu da sačekaš kompaniju i konstatuješ da je pao mrak ali mnogo te briga za to?.

Na fontani sačekaš svoje bandite, učiš da pućkaš, pijuckaš, pevaš "Čorbine" pesmice, a ako poseduješ lepe glasovne mogućnosti u kombinaciji sa gitarskim akordima, onda sa ponosom poneseš titulu "Kralj fontane".

Drugarice iz gimnazije paze da ih ne vidi profesorka Bralovićka, kako ne bi u ponedeljak za primer "verglale" istoriju, a mi ostali čekamo čika Rankovu pojavu na prozoru tačno u 23 časa kao signal za pojavu vikend patrole zaduženu za fontansku "siktericu".

Nema druge, pravac "Rapijana", na srkanje jedne kafe od strane nas petorice, pa posle ponoći na "blejadu" u legendarni Džoni voker.

Kad ono gle čuda? Sretneš u "Džoniju" za šankom ponovo pandura Zozona,
doduše u civilu kako uživa u čarima noćnog života. Tri sata posle ponoći konačno fajront, izkorziraš po Brđakovoj ulici, pa desnim krilom kreneš u redovnu posetu kod Tike pekara, gde te čekaju neprevaziđene uvek vruće ćaje.

Zora polako rudi, vreme je za poslednju stanicu i zorski obilazak prvog otvorenog objekta kafanu "Lovac". Na lepu reč za kafu dobiješ "recku" i konačno se polako izteturaš kod kuće posle preživljene groznice subotnje večeri.

A tamo nema ništa novo, opet me čeka otvorena kapija i jaki mlaz vode iz česme. Sve je iskopirano baš kao i prethodnog subotnjeg jutra.

Mahneš familiji, a matori te i ne primeti od grmljavine kosačicom po travnjaku.

Baciš se u krevet i taman da zadremaš ispod prozora te razbudi dobro poznati urlik "Zvezdaaaaaa!!! Zvezdaaaaaa!!!" najpoznatiji seljak iz sela Kraljeva  najavljuje svoj nedeljni ulazak u grad.

Uff, uff, dobro je kosačica je konačno prestala da grmi, ali ispod prozora moje sobe Zozon referiše familiji šta se radilo u čaršiji prethodne noći.

Poslednjim atomima snage pokušavam da ih prisluškujem, ali me matori samo obradova povikom "Ustaj, podne je, od tebe nikad domaćin neće bude", kupio sam ti kod Dileta mekike!

Nastaviće se...

PS

Priča o Špaciru iz snova je mali omaž svim urbanim legendama našeg grada, kojih danas više nema na našim ulicama i priznaćete da nam nedostaju.

Takođe hvala mojim drugarima iz rane mladosti, saučesnicima u ovoj priči. Iz bojaznosti da nekog ne zaboravim neću objavljivati njihova imena, prepoznaće se oni sami.


# Aleksinac Saša Marković Gidra
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima