Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Stranci koji su zadužili Srbiju - Viktor Igo

rss

08.11.2017. Vesti

Igo smatra da je svaki zločin veliki, bez obzira nad kim je počinjen, do pojedinosti opisuje muke Srba, a naročito pominje Aleksinac koji je bio najviše pogođen zverstvima. Svet može mnogo toga da učini da ti zločini prestanu, ali nikoga za to nije briga, zaključuje Igo.

O Srbima slušao još kao dete: Viktor Igo

Optužnica protiv velesila

U rat koji je Srbija povela protiv Turske 1875. umešale su se sve tadašnje velesile: Rusija, Austrija, Turska, Francuska, Velika Britanija, ali nijedna nije ni pokušala da spreči zverstva koja je turska vojska činila nad Srbima. Štaviše, crne vesti sa ratnog Balkana su se u Evropi dugo zataškavale. Tek naredne godine provalile su i u zapadnoevropsku javnost.

Do Francuske su preko dopisnika i diplomatskih depeša počeli da stižu strašni glasovi o najezdi Turaka na srpsko tle. Jedan takav izveštaj iz Aleksinca koji je pukovnik K. S. Protić podneo vojnom ministru Tihomilju Nikoliću 11. avgusta, probio se i do čitalaca evropskih metropola.

Vapaj ministra vojnog

Vapaj srpskog ministra i generala ovoga puta nije ostao bez ođeka. O Srbiji su počeli da govore ugledni ljudi, naročito književnici, a najglasniji među njima bio je Viktor Igo, slavni francuski književnik i političar. On je, kako u parlamentu svoje zemlje, tako i u štampi, neprestano upozoravao na zločine koje su Turci počinili nad narodom u zabačenom jugoistoku Starog kontinenta.

Zverstva pred francuskim pragom

U jeku srpsko-turskog rata beogradski časopis Istok, koji je u to vreme bio glasilo srpske vlade, avgusta 1876. godine preneo je govor Viktora Igoa o Srbima. U tom članku sa naslovom "Za Srbiju" slavni francuski pisac kaže da želi da skrene pažnju velikih sila na jedan mali narod. Ceo svet je svedok užasnih događaja na Balkanu, veli Igo, ali ga moćne vlade ne primećuju. Svaka vlada misli kratkoročno, ne vidi patnje drugih naroda, dok ljudski rod sve posmatra sa savešću.

Svaki zločin je veliki

Igo smatra da je svaki zločin veliki, bez obzira nad kim je počinjen. U članku do pojedinosti opisuje muke Srba, a naročito pominje Aleksinac koji je bio najviše pogođen zverstvima. Svet može mnogo toga da učini da ti zločini prestanu, ali nikoga za to nije briga, zaključuje Igo.

"Postaje neophodno da se pažnja evropskih vlada skrene na jedan naoko tako sićušan događaj da ga te vlade, izgleda, ni ne zapažaju. Evo tog događaja: ubijaju jedan narod. Gde? U Evropi. Postoje li za to i svedoci? Postoji jedan, a to je čitav svet. Vide li to i vlade?

Ne. Nacije imaju nad sobom nešto što je ispod njih, a to su vlade. U izvesnim trenucima taj besmisao bode oči: civilizacija je u narodima, a varvarstvo u vladama. Je li to varvarstvo hotimično? Ne, ono je prosto-naprosto profesionalno. Ono što ljudski rod zna, to vlade ne znaju. To dolazi otuda što vlade na sve gledaju kratkovidim pogledom koji se zove državni razlog. Pogled ljudskog roda je nešto drugo, to je savest.

Izazvaćemo čuđenje evropskih vlada otkrivajući im da su zločini - zločini, da ni nekoj vladi, nimalo više nego nekom pojedincu, nije dopušteno da bude ubica, da je Evropa zajednički odgovorna, jer sve što se u njoj čini, to čini ona sama, i da prema nekoj vladi, ako se ponaša kao divlja zver, treba i postupati kao sa divljom zveri; da se u ovom istom trenutku, tu, sasvim blizu nas, pred našim očima, ubija, pali, pljačka, istrebljuje, da se kolju očevi i majke, prodaju devojčice i dečaci, da se deca koja su još suviše mala da bi bila prodana, seku sabljom na dvoje; da se zajedno s kućama spaljuju porodice; da je broj stanovnika u nekoj varoši, za nekoliko časova smanjen od 9.000 na 1.300; da su groblja prenatrpana leševima koji se ne mogu pokopati, tako da živima, koji im šalju sve te žrtve pokolja, mrtvi uzvraćaju kugom, što je i pravo.

Ubijali i decu u utrobi

Otkrivamo evropskim vladama da trudnim ženama seku stomake da bi im ubili dete u utrobi, da se na javnim mestima nalaze gomile ženskih kostura sa tragovima tog čina, da psi na ulicama glođu lobanje silovanih devojaka, da je sve to jezivo, da bi bio dovoljan jedan mig evropskih vlada da se to spreči, i da su divljaci koji čine ta nedela strašni, dok su civilizovani ljudi koji ih puštaju da to čine užasni. Vreme je da se digne glas! - grmeo je Viktor Igo.

Sjedinjene evropske države

Ono što se događa u Srbiji pokazuje koliko su neophodne Sjedinjene evropske države, rekao je Igo.
- Neka umesto razjedinjenih vlada dođu ujedinjeni narodi. Dokrajčimo ubilačka carstva. Obuzdajmo fanatizme i despotizme. Skrhajmo mačeve koji služe praznoverju i dogme koje vitlaju sabljama. Neka prestanu ratovi, ubijanje, pokolji; neka dođe vreme slobodne misli, slobodne razmene; bratstvo. Zar je mir tako nedostižna stvar? - zaključio je slavni francuski pisac.

Slepe i gluve vlade

Ima trenutaka kad ljudska savest uzima reč i naređuje vladama da je slušaju, piše Igo. "Vlade nešto mucaju kao odgovor. Već su pokušale da nešto promucaju. Kažu: preteruje se. Da, preteruje se. Varoš ta i ta nije bila istrebljena za nekoliko časova nego za nekoliko dana. Kažu da je spaljeno 200 sela, a bilo ih je samo 99. Ono što zovete kugom u stvari je samo tifus. Sve žene nisu silovane, sve devojčice nisu prodane, poneka je izmakla. Škopili su zarobljenike, ali su im i odsecali glave, što ublažava stvar. Dete o kome se priča da su ga bacali sa koplja na koplje bilo je, u stvari, samo nataknuto na bajonet, svako jedan vi zamenjujete sa dva, sve udvostručavate...

A zašto se taj narod pobunio? Zašto jedno ljudsko stado neće da bude nečiji posed kao neko stado životinja?", veli Igo i objašnjava: za evropsko društvo je zločin samo ako je počinjen nad njegovim narodom. "Da li zločin postaje manji time što biva ogroman? Avaj! To je zaista stari zakon istorije. Ako ubijete šest ljudi, vi ste Tropman. Ako ih ubijete 600.000, vi ste Cezar. Biti čudovišan znači biti prihvatljiv... Kad će se završiti mučeništvo tog herojskog malog naroda? Vreme je da se začuje veličanstveni glas civilizacije koji zabranjuje da se s tim nastavi. Mi, narodi, izričemo vladama tu zabranu da se i dalje vrši zločin. Ali odgovaraju nam:Vi zaboravljate da postoje 'pitanja'. Kad ubiju čoveka, to je zločin, a kad ubijaju narod, to je 'pitanje'."

Rasrđeni Dunav

Viktor Igo je u to vreme već imao preko 70 godina. Bio je začetnik književnosti romantizma, pesnik, dramski pisac, kritičar, slikar, ali i aktivni političar. O Srbima je imao prilike da sluša još kao dete. U vreme vladavine Napoleona u njegovom rodnom gradu Bezansonu je boravio jedan bataljon srpsko-hrvatskih dobrovoljaca, a Igo je bio dete francuskog oficira. Prvi put o Srbima i Srbiji progovorio je 1828. u stihovima iz zbirke "Rasrđeni Dunav". U to doba, a imao je svega 25 godina, već je svojim ubojitim perom podržavao potlačene male narode. Tokom revolucionarne 1848. bio je predsednik Prvog kongresa Svetskog mira koji je održan u Parizu.

Moć štampe

U korist Srbije su u vreme srpsko-turskog rata 1876. godine radili i mnogi listovi u Francuskoj, a naročito popularni "Mali žurnal" i "Mali pariski žurnal". Oni su svakog dana objavljivali crteže sa prizorima iz rata na tlu Srbije i članke koji su slavili srpsku i crnogorsku vojsku. Često su i sami rodoljubi iz Srbije i Crne Gore pripremali i objavljivali propagandne članke u štampi Francuske, Rusije i Engleske, i postigli cilj: pridobijali javno mnjenje tih zemalja, a preko njega uticali i na diplomatiju.

Svoje rasprave i podatke Igo je najpre objavio u spisima pod naslovom "Za Srbiju", ali mu to nije bilo dovoljno. Optužio je evropske vlade za ravnodušnost prema genocidu nad slovenskim narodima, posebno nad srpskim, i ostale narode Evrope pozvao na ujedinjenje protiv nečoveštva.

Znameniti Francuz, patriota i pacifista kakav je celoga života bio, nije zaboravio da su 1871. godine Srbi, Hrvati, Rumuni u Ugarskoj bili protiv pripajanja francuske pokrajine Alzas Nemačkoj.

Prorok Evropske unije

Viktor Igo je u članku "Za Srbiju" postao i prvi evropski pisac koji je objavio ideje o ujedinjenoj Evropi, smatrajući da samo takva ona može postati jaka i živeti u miru.

"Bez Evropske republike, bez kontinentalnog saveza, nema politike bezbednosti. Zverstva izvršena u Srbiji nesumnjivo pokazuju da Evropi treba jedinstvo: jedna vlada, jedan opšti bratski sud, demokracija u miru sa samim sobom, kao sedište svih zbratimljenih naroda Pariz, drugim rečima opšta sloboda na čijem prestolu blista svetlost."

Takođe, prvi je u Evropi koji je smatrao da treba da postoji trgovina bez granica i jedinstveni evropski novac. Kada je umro, na sahrani Viktora Igoa stajao je i venac koji je iz Beograda poslala srpska vlada, ali su mu najveću počast decenijama od tada odavali srpski književnici. On sam i njegovi literarni junaci ušli su u mnoge romane s kraja 19. i početka 20. veka, nadahnjujući iskrenim i oduševljenim rodoljubljem i njihove tvorce i njihove čitaoce.

U svom dnevniku februara 1884, godinu dana pred smrt, Igo piše:

"Sanjao sam da sam u Senatu i da govorim. Na kraju besede izgovorio sam u snu ono što bih možda rekao i na javi: slobodna Francuska hoće slobodne narode. A ono što Francuska hoće, ona će to i izvojevati. Iz jedinstva sloboda u bratstvu nići će uzajamna ljubav između duša, klica one veličanstvene budućnosti, gde će za rod ljudski otpočeti opšti život, koji će se zvati Evropski mir."

www.vesti-online.com


# Aleksinac Viktor Igo vojska srpsko-turski ratovi Velika Britanija
@mo_i_vs @


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima