Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Kolumna Marije Ilić: Ne pomaže voda majko...

rss

01.09.2021.

Svaki prvi septembar u meni budi sećanje kako me je majka, uparađenu, ispraćala u školu, prolivajući za mnom vodu, poput blagoslova. Moja deca ostala su uskraćena za taj ritual, jer sam ja 1. septembra uvek raširenih ruku i sa osmehom na licu, dočekivala decu koju su njihove majke ispraćale meni u naručje. Za one koji nisu u toku pa ih stalno nešto prozivaju u negativnom kontekstu: i prosvetni radnici, verujte, imaju svoju rođenu decu. Decu, koji mnogi, poput mene, nisu mogli da isprate nikad prvi dan u školu, a ni bilo kog drugog dana. Ali, sva su deca naša, živa i zdrava nam bila.

Foto: arhiva

Elem, prosipala je tako moja majka vodu za mnom kad god bih pošla u školu, na ispit, ili koji drugi meni bitan događaj. Sem kad sam se udavala. Tad je prosula suze, a možda je baš ta slana voda iz njenih očiju pomogla da se ne utopim u tom mutnom, bračnom vrtlogu. Ipak, što se tiče škole, ne znam koliko je rasuta voda pomogla, ali znam da je meni sve išlo lako i bistro. Doduše, bila sam vredna i radna, ne sluteći da će mi se to jednom uzeti za zlo i da ću živeti u vremenu kada su svetu potrebni oni koji ne razmišljaju svojom glavom već im ista služi za klimanje.

Deci neka je srećan početak školske godine. Treba se navići na čas koji traje čitavih 45 minuta. Treba se navići na suživot u učionici sa svom decom iz odeljenja, neku čak i tek upoznati. Treba se navići na nošenje knjiga, okretanje listova, pisanje rukom, umesto gledanja u ekran i tipkanja po tastaturi. Treba se navići da učitelje, nastavnike, profesore ne možete da “mjutujete” ako vas prozovu. Treba se navići na sve što je do nedavno bilo normalno.  Iskreno, za uspeh ne pomaže voda, ali pomaže ako “zagrejete stolicu” i učite. Nikada se ne zna kada će znanje ponovo biti u modi.

Ne znam koliko majki danas zna ili se pridržava ovog narodnog verovanja, ali znam da živimo u vremenu kada nažalost „ne pomaže voda majko“. Ali pomaže ako si drug član. Bila sam član. Biblioteke. Sada tamo retko i ulazim. Jer, verovatno ću izaći sa nekom knjigom o ratarstvu ili poljoprivrednim mašinama. Nije to u sferi mog interesovanja, a nema više ni onih divnih starih bibliotekarki koje bi uvek imale dobru preporuku za čitanje. Ne pomaže ni diploma majko, ali pomaže ako si princeza pa nađeš neku bitangu na položaju. Onda može i šta ne može biti. Ne pomaže ni lepa reč majko. Ali, pomaže ako ćutiš i trpiš. Možeš samo da gutaš knedlu u grlu dok se jednom ne zadaviš. Ne pomaže voda majko kad si gladan. Ne hleba, nego života. Kada sa platom ne možeš da priuštiš ni normalan, a o lagodnom životu i da ne pričamo. Ali pomaže ako se “snađeš”, ko ume, a to se u školi ne uči. Ne pomaže ni lepo vaspitanje ni učenje majko. Ali pomaže ako si neuk i nevaspitan, član si, klimaš glavom, deliš flajere i držiš jezik za zubima. Kažu da “voda sve pere sem obraza”. Ne pomaže ni sveta voda majko tamo gde su misli nečiste i namere loše. Mogla bih tako da pišem u nedogled, ali ni to ništa ne bi pomoglo, čak ni onima koji bi me sa zadovoljstvom polili vodom.


# deca škola biblioteka đaci Marija Ilić
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima