Алексиначке вести - новости Алексинац
Претрага
cirilica | latinica

Precenjena valuta nije samo srpski specijalitet

rss

25.02.2007. mr Goran Nikolić

 Istraživanja koja se odnose na zemlje u tranziciji, posebno one naprednije (čijim bi reformskim putem Srbija želela da ide), pokazuju da je većina tih zemalja, krajem devedesetih, imala precenjenu valutu i da se od 2000. godine realna apresijacija moneta povećavala. S druge strane, treba imati u vidu kretanje bazičnih determinanti deviznih kurseva, čiji je uticaj teško proceniti i koje su praktično u svim zemljama "gurale" realne devizne kurseve ka apresijaciji (brže stope rasta od onih u evro-zoni, relativno visok rast produktivnosti, investicioni zamah, veća otvorenost...). Precenjeni dinar nije, dakle, samo srpski specijalitet (realna apresijacija od kraja 2000. godine iznosi čak 62 odsto, a samo u 2006. godini kreće se oko 13,2 odsto). Relevantne procene govore da je kurs dinara u 2006. godini odstupio od ravnotežnog za 17 odsto, odnosno da je za toliko precenjen.

Optimistička prognoza

Ako se održi politička stabilnost realno je očekivati da će ove, i narednih godina, doći do znatno većeg priliva kapitala, pre svega, po osnovu stranih direktnih investicija, privatnog neto ino-zaduživanja i doznaka, nego što je potrebno za finsiranje deficita tekućeg računa platnog bilansa, preciznije minusnog salda u razmeni roba i neto kamata. Posledice takvih kretanja su rast deviznih rezervi zemlje i pritisak na apresijaciju kursa dinara. Eventualna "odbrana evra" značila bi veće upumpavanje dinara u monetarni sistem i dodatni inflacioni pritisak. U svakom slučaju, čini se da će se obilna sterilizacija (pre svega, putem obaveznih rezervi i repo-operacijama) nastaviti i uprkos tome što je to dosta skup način sprečavanja povećanja likvidnosti. Odlivi kapitala (po osnovu eventualnog snažnijeg investiranja u inostranstvo i plaćanja ino-obaveza), po svemu sudeći, neće biti dovoljni da uravnoteže platni bilans. Dakle, glavni izazov za monetarnu politiku, a time delimično i za deviznu politiku, biće sprečavanje monetizacije budućih neto deviznih priliva.

Rumunija, koja je od sredine 2005. godine uvela sistem targetiranja inflacije, posebno je interesantna za Srbiju. Lej je u periodu od kraja 2000. do kraja 2003. godine nominalno depresirao za čak 38,5 odsto, a potom je u naredne tri godine nominalno apresirao za 17,9 odsto (u toku 2006. nominalna apresijacija iznosila je 9,4 odsto, a realna čak 12,6 odsto). U periodu od kraja 2003. do kraja 2006. godine realni bilateralni kurs leja prema evru apresirao je čak za 42 odsto, dok je u prethodnih šest godina (dakle, od kraja 2000.) rumunska moneta realno apresirala za 54 odsto. Rumunija je 2006. godinu završila sa deficitom tekućeg bilansa od oko 10 odsto GDP. Bugarska valuta je za šest godina realno apresirala za 19,3 odsto i to pre svega zbog znatno viših stopa inflacije u odnosu na evro-zonu. Kada je reč o tolaru, on je nominalno depresirao za 13,7 odsto, ali je i kumulativna inflacija bila praktično ista kao u evro-zoni, te je realni kurs ostao nepromenjen. Forinta je nomilno apresirala za 3,7 odsto, ali je relativno visoka stopa inflacije uticala do dođe do značajne realne apresijacije mađarske monete. Ipak, u toku 2006. godine forinta je realno apresirala za 4,3 odsto (pad mađarske valute sredinom prethodne godine, za oko 17 odsto, bio je privremen). Valuta BIH nije bitnije promenila svoju realnu vrednost čemu je u velikoj meri doprinela gotovo ista kumulativna inflacija sa onom u evro-zoni zabeležena u prethodnih šest godina. Relana apresijacija denara posmatrana od 2001. godine iznosila je oko 2,5 odsto. Dakle, moneta Makedonije nije bitnije promenila svoju vrednost posle depresijacije od 15 odsto 1996. godine. Češka valuta jačala je za 29,5 odsto, a poljska za pet odsto. U toku 2006. realna apresijacija češke krune iznosila je 4,7 odsto, a slovačke monete čak 12,6 odsto. Hrvatska valuta realno je apresirala za 7,5 odsto (nominalno 3,8 odsto). Indikativna je visoka nominalna depresijacija turske lire u toku 2006. godine od čak 14 odsto (realno 7,5 odsto).

Od petog marta ove godine Narodna banka Srbije uvodi novinu u načinu formiranja zvaničnog srednjeg kursa dinara prema evru (i prema drugim svetskim valutama) koristeći metod pravilno ukrštenih kurseva. Za razliku od dosadašnjeg određivanja kursa na fiksing sastanku Međubankarskog deviznog tržišta, sada će se kurs dinara prema evru formirati na osnovu prosečnog ponderisanog kursa iz celokupne trgovine na MDT. Dakle, uzima se u obzir neposredna međubankarska trgovina devizama van fiksing sesije MDT, trgovina na samom sastanku MDT (na kome učestvuju poslovne banke i NBS), kao i bankarska trgovina realizovana posle fiksing sastanka. Na osnovu svih cena (kurseva) ponderisanih količinom prodatih valuta, na kraju određenog radnog dana (od 18 do 19h) formiraće se prosečni kurs dinara prema evru, koji će kao zvanični srednji kurs važiti za naredni dan.

Kada je reč o efektima ove promene na buduće kretanje kursa dinara, jedino je izvesno da će uticaj priliva i odliva deviza na kurs biti direktniji i snažniji i da će eventualne korektivne akcije Narodne banke Srbije (intervencije na deviznom tržištu) morati da budu znatno obilnije da bi se postigao efekat za koji je do sada bilo potrebno znatno manje deviza. Promena u metodu izračunavanja vrednosti kursa neće dovesti do većih oscilacija, jer je i do sada kurs koji je korišćen u trgovanju između banaka van međubankarskog deviznog tržišta bio približno isti onome koji je formiran na MDT.

Autor je saradnik Centra za naučno-istraživački rad i ekonomske analize Privredne komore Srbije


#
@


 



Будите обавештени

Дозвољавам да ми овај портал доставља обавештења о најновијим вестима