Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

U Tešici održan prvi ovogodišnji vašar-panađur "Vidovdan"

rss

09.07.2017. Tekst i foto: Tomislav Brzaković

Umesto tri dana vašar do podne. Nema kafane pod vejnicima. Nema trubača, svirača i pevača. Pijaca bez krupne i sitne stoke. Zelena pijaca i buvljak puni.

U Tešici održan prvi ovogodišnji vašar-panađur "Vidovdan"

U Tešici, jednom od najvećih naselja u aleksinačkom Pomoravlju, svake godine održava se po tri vašara - panađura.

Prvi i nekada najveći, ne u okolini, već i Regionu, pa možda i šire je „Vidovdan“, 28. juna. Drugi je “Sveta Petka - Trnova“, 8. avgusta i treći „Kraljičin dan“ 8. septembra.

Međutim, od svih dosadašnjih vašara za „Vidovdan“, ovogodišnji ni iz bliza nije podsećao na vašar. Bukvalno ličio je na običnu pijacu, koja se svakog petka održava u Tešici. Vašar bez ringišpila, zida smrti, smešnih ogledala, bez kafana pod vejnicima, trubača i pevača nije vašar.

Na stočnoj pijaci nije bilo ni jedno grlo krupne i sitne stoke, osim dve tri koze, nekoliko jarića i jaganjadi. Jedino je zelena pijaca, bila prilično opskrbljena povrtarskim proizvodima i buvljak.

Ali i jedni i drugi nisu se ovajdili, zbog slabe posećenosti. Koliko malo ljudi je bilo govori i podtak da je jedina kafana “Kalinac“ koja radi na vašarištu, bila gotovo poluprazna. Da je kao nekada bilo krupne i sitne stoke na pretek, posle svake prodaje i kupovine, po običaju to se zalije u kafani.

Ali, to je samo prošlost koje se mnogi sa setom u duši sećaju tog vremena. Među njima je i vaš izveštač, koji je zašao u devetu deceniju života, ali se još uvek nije odrekao pera. Još uvek prati i beleži događaje u okruženju i svoje čitaoce na Aleksinac. netu, obaveštava gotovo do tančina.

I umesto da vašar - panađur traje kao nekada tri dana, ovogodišnji je bio samo do podne. Već po podne nije bilo žive duše na vašarištu, pa slučajni prolaznici nisu mogli ni da predpostave da je bio vašar.

VAŠAR NEKADA

Kada sam u predhodnom pasusu, rekao da je vašar nekada traja tri dana, ne mogu da se otmem utisku a da ne kažem reč - dve o tom vremenu, u kome sam bio neposredni učesnik - svedok. Pošto je „Vidovdan“, značajan istorijski dan za Srbiju, u Tešici, jednoj od najvećih naselja aleksinačkog Pomoravlja, svake godine se održava vašar. Tešičani i svi žitelji naselja u okruženju, živeli su za taj dan. To je prvi vašar od početka godine ne samo u Pomoravlju, već regionu, pa i šire.

Po svojoj konfiguraciji, Tešica se nalazi na takvom mestu, da prema njoj gravitira više od trideset sela, sa sve četiri strane sveta. Svi su sa nestrpljenjem očekivali taj dan. A kako i ne bi kada je vašar trjao puna tri dana i četvrti do podne. Održavao se na „orizištu“, po predanju tu je za vreme Turaka, sađen oriz - pirinač.

Pripreme za ovaj vašar trajale su po nekoliko dana unapred. Valjalo je sagraditi vejnike od trske za nekoliko kafana, jer su dolazili kafedžije i sa strane. Montirati velike i male ringišpile, zid smrti, smešna ogledala, zoovrtove i druge zanimacije za mušterije.

Na prostoru od oko 20 hiljada kvadratnih metara, znalo je da se sjati toliko naroda, da nema gde igla da padne. Prva dva dana vašara kupovala se i prodavala krupna i sitna stoka, koje je bilo na pretek (krave, volovi, telad, konji, ždrebići. ovce, jagnjad, svinje, i druge). Bilo je svega i svačega za svačiji ukus, narodski rečeno „od igle do lokomotive“. Ni jedan vašar nije mogao da prođe bez „čičino“(rulet), koji je ojadio mnoge ljude. Hteli su da okušaju sreću, pa su kući odlazili praznih džepova. A šta su tamo doživljavali to samo Bog zna.

U kafanama je non - stop treštala pleh muzika - trubači, svirači, pevaljke i pevači. Pivo se točilo u kriglama iz burad, a na ražnjevima se vrteli prasići, jagnjići, jarići a bogami i po neko tele. Naravno, da su specijaliteti sa roštilja(pljeskavice, kremenadle, ražnjići, vešalice, ćebapi, džigerica u skrami, kobasice, pileći karabataci) pripremani na skari, bez koje nemože da prođe ništa.

DAN MLADIH

Treći dan vašara za „Vidovdan“, bio je za mlade. Dolazilo je po nekoliko stotina, momaka i devojaka, sa svih strana iz okruženja. Sklapala su se nova poznanstva, druženja, bilo je i zaljubljivanja, pa su provadadžije imale pune ruke posla. Tako je to trajalo do početka industrijalizacije naše zemlje. Mladi su odlazili u grad, zapošljavali se ženili udavali, gradili kuće, dobijali stanove a selo zapostavljali. Više im nije bio interesantan vašar ili neka druga svetkovina na selu. To je i osnovni razlog što su vašari iz godine u godinu sve manje i manje posećeni. Nema više tih momaka i devojaka. Narod se proredio jer nam je natalitet u velikom opadanju. Seoska domaćinstva više nisu u mogućnosti da čuvaju stoku za prodaju, nego po neko svinjče ili goveče za svoju dušu. A i takvi po selima, mogu se na prste izbrojati.

I umalo da zaboravim. Trebalo je to reći ranije, ali može i na kraju priče. Rekao sam da je ranije bilo ringišpila za odrasle i decu, zida smrti, smešnih ogledala, zoovrtova i druge zanimacije. U red se čekalo za sve. Svakako da ih je najviše bilo za ringišpil, da malo lete kroz vazduh. Posebno se dugo čekalo u red za Zid smrti. I mladi i stari, tiskali su se da vide vratolomije, od kojih vam se kosa diže na glavi, koje na motorima izvode samo hrabri ljudi.


# Tešica vašar Vidovdan Tomislav Brzaković Sveta Petka
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima