Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Osvrt: Je suis Charlie

rss

10.01.2015. Miodrag Tasić

Je suis Charlie? Svet je zgrožen. Islamski teroristi, rođeni i odrasli u Francuskoj, ubili su dvanaestoro ljudi u redakciji satiričnog lista „Šarli Ebdo“, jer su bili povređeni karikaturama koje ovaj list objavljuje.

Osvrt: Je suis Charlie

Karikature su prikazivale, između ostalih, i proroka Muhameda u ne baš pohvalnom smislu! Od stradalih desetoro su karikaturisti. Branitelji slobode govora, kulture, nezavisne štampe, ustali su u odbranu profesije i slobode izražavanja. Ja sam Šarli, mi smo Šarli, prse se, pomalo licemerno, pobornici pravde, demokratije, slobode izražavanja. Pale sveće i kao saosećaju s porodicama pobijenih i francuskim društvom.

Eto, šta znači velika Zapadna demokratija. Karikaturisti „Šarli Ebdoa“ slobodno mogu da prikazuju Isusa Hrista u najvulgarnijim karikaturama. Niko u hrišćanskoj Evropi nije time posebno povređen. Da ne govorim kako su tek Srbe prikazivali u vreme NATO agresije. Kao Srbin drži u rukama odsečenu albansku glavu! Inače, baš tada, u vreme Nato agresije, bombardovana je zgrada Televizije Beograd, kao legitimni cilj. Nato bombe su usmrtile šesnaest srpskih novinara. I tada je zatajila velika Zapadna demo(no)kratija. Niko na Zapadu nije ozbiljno podigao glas zbog ovog zločina. Izuzev Grčke, ali Grčka jeste izvor demokratije, no ta demokratija više ne živi. Ova današnja se izrodila u nešto drugo.

Opravdanje NATO pakta bilo je da su novinari vršili propagandu! Valjda je trebalo da sade luk, vade ugalj, šta li?  Ili ja ne razumem suštinu „Zapadne demokratije“ ili su u pitanju dvojaki aršini?

Ovo drugo mi je bliže. I ne samo kada su novinari u pitanju. Ima dvojakih aršina i u samoj Evropskoj uniji. Čujem u TV dnevniku, inače moja omiljena emisija“, Evropska unija predvidela veliki novac Srbiji iz predpristupnih fondova. Važno je samo da postoji dobar projekat, zasnovan na evropskom zakonodavstvu i pare će poteći u siromašnu Srbiju. Nekoliko minuta kasnije, premijer Vučić se breca na nekog novinara u istom TV dnevniku i objašnjava da neke loše analize dolaze od onih koje plaća mister Davenport i Evropska unija da loše pišu o Srbiji! Evropa i pali i gasi. Finansira projekte po Srbiji, ali i plaća nekima da loše pišu o Srbiji!

Vratimo se mi našoj svakidašnjici. Onome što sami možemo da popravimo, da sredimo, da ulepšamo. Gde ne zavisimo od Evropske ili neke druge unije, od Afro-azijskih integracija, Oebsa, koji zdušno čeka na Dačića, pa čak ni od dobrosusedske saradnje s milim nam komšijama. U Srbiji mnogo toga ne štima. Prosveta, zdravstvo, ekonomija, moral stanovništva, pravosuđe, uprava... Reklo bi se bar polovina od svega ne valja. Ako je suditi po tome da vladajuća stranka na svakim izborima u Srbiji, čak i u najzabitijoj palanci, dobije minimum 50% glasova. Dakle, polovina naroda je zadovoljna. Ostali nisu i ta druga polovina stavlja klipove u točkove razvoja. Kako neutralisati otpor nedobronamernih i rešiti goruće probleme?

Da sam ja nekakav savetnik u Srbiji, ne bih samo uzimao veliku platu, uz sve ostale privilegije, i ne bih dokon sedeo kraj računara. Predložio bih radikalne poteze, mada bih to „radikalno“ izostavio. Para uši.

Na primer, prosveta. Golem novac se odvaja za škole, fakultete, ustanove. Istina, proces obrazovanja izuzetno je demokratizovan. Približen svakome. Nema više našeg građanina koji ne može da završi školu. Ne osnovnu, već srednju. Ma šta, škola! Fakultet je svakome danas dostupan. Uz nešto napora stiže se i do doktorata. Svaki grad raspolaže s nekom višom školom ili fakultetom. Gde nema državnih, privatni univrerziteti i fakulteti niču kao pečurke posle kiše. Neki fakulteti se studiraju i na daljinu. Preko računara polaže se ispit!

E, kada je tako, zašto onda davati novac za održavanje zgrada, za čistače, struju, grejanje?  Zašto da učenici i studenti moraju da putuju, da stanuju u hladnim sobama, da troše mukom stečeni novac svojih roditelja? Drug Tito je večna inspiracija našim ljudima. Čak i današnji političari pokušavaju da kopiraju Tita. Neka onda i primene neka dokazana Titova iskustva. U ono, Titovo vreme, učešće u Narodno-oslobodilačkoj borbi dokazivalo se uz dva svedoka. Neko ko je imao status partizanskog borca, mogao je da potpiše čoveku koga je poznavao i s kim je ratovao, status učesnika NOB-a. Dva takva potpisa i postaješ borac. I ne samo borac. Mani boračku knjižicu. Ko je imao status učesnika NOB-a od 1945. imao je 10 % dodatka na penziju. Oni iz ' 44.-te dobijali su 30 % a iz ' 43.-će 60 % dodatka na penziju. I tako dalje! I kad je već dobio status borca, potom je isti taj drugima mogao da potpisom dokaže njegovo ičešće u NOB-u. Tako smo se borili za današnjicu i ovo što sada imamo!

Elem, u svetlom cilju tranzicije, opšte štednje, racionalizacije i puta u „Evropu koji nema alternativu“, trebalo bi razmisliti o mogućnosti da putem dva svedoka delimo svedočanstva, odnosno diplome. Neko ko ima dilomu ekonomiste može svojim potpisom garantovati, ako zna čoveka i ako ga proveri, da taj može postati ekonomista. Pravnici bi ispitali potencijalne kolege i priznavali im status pravnika. Filozofi mlađanim filozofima, lekari novim lekarima, oficiri da priznaju činove novostasalim oficirima. I tako u krug. Da probamo desetak godina i verujem da samo bolje može biti. Uostalom, nekada su zantalije učile kod majstora i od samih majstora dobijale majstorsko pismo. Vredelo je više od svih današnjih škola. Razume se da bi dva doktora nauka mogla da proglase novog kolegu. Najstručniji su u tom poslu.

Nek narod prione na posao. Držimo se motike, mistrije, struga, šrafcigera, pijuka, njega posebno, a diplome će lako doći!

Miodrag Tasić
Miodrag Tasić


# Miodrag Tasić NATO Grčka EU Šarli Ebdo islam hrišćanstvo religija karikature terorizam NOB TV Dnevnik
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima