Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

U Tešici održan sabor Presvete Bogorodice - velike Gospojine

rss

01.09.2016. tekst i foto: Tomislav Brzaković

Svečanu liturgiju u hramu Presvete Bogorodice u Tešici služili prote Jovan Živanović, (novi starešina tešičke parohije), Miroljub Stojanović (penzioner) iz Niša i Ljubiša Marković iz Niša i jereji Goran Popović iz Aleksinca i Radiša Lazić iz Čukurovca.
Novi kolačar naredne godine porodica Bate Kuzmanovića iz Tešice.

U Tešici održan sabor Presvete Bogorodice - velike Gospojine

Uspenije Presvete Bogorodice, poznatije kao Velika Gospojina, žitelji jednog od najvećih naselja u aleksinačkom Pomoravlju, slave kao svoju seosku slavu, već punih 177 godina. Sve je počelo još u prvoj polovini 19. veka, kada je 1838 godine započeta, a 1939. završena izgradnja hrama Presvete Bogorodice.

Od tada do današnjih dana, Tešičani ovaj hrišćanski praznik, slave kao svoju seosku slavu. Tako je bilo i ove godine. Od ranog jutra vernici su odlazili u crkvu, da se pomole Bogu, zapale sveće za žive i pokojne, i prisustvuju svečanoj liturgiji. Za razliku od ranijih godina, kada je vernika bilo, ali ne toliko, ove godine porta hrama Uspenije Presvete Bogorodice, bila je pretesna da primi sve koji su došli, pa su mnogi morali da stoje ispred hrama. Od kuda toliko sveta ni vašem izveštaču nije jasno, koji svake godine prati događanja na ovaj praznik. Po oceni nekih meštana sa kojima sam razgovarao je što se Velika Gospojina pala u nedelju - neradan dan, pa su Tešičanima pristigli gosti sa strane. I kada su već tu, došli su i na svečanu liturgiju. Koliko, ima istine u tome vreme će da pokaže.

SVEČANA LITURGIJA

Svečanu liturgiju su što je nezabeleženo, služila pet sveštena lica. Tri prote Miroljub Stojanović(penzioner) iz Niša, Ljubiša Marković, iz Niša, Jovan Živanović, novi starešina tešičke parohije i jereji Goran Popović iz Aleksinca i Radiš Lazić, iz Čukurovca. Potporu svečanoj liturgiji dao je i crkveni hor iz Tešice, koji je svojim nadpevavanjem, dao posebnu draž među vernicima, a samu liturgiju učinio još s večanijom.

Po završetku svečane liturgije, sveštenstvo i vernici su oko hrama Uspenija Presvete Bogorodice, nosili litija. Ispred hrama uz prisustvo svih vernika, koji su bili na liturgiji, obavljen je obred sečenja slavskog kolača, kolačara Svetlane Spasić-Kostić iz Velikog Drenovca, (na slici), bivše popadije u Tešici.

NOVI KOLAČAR I KROPLjENjE VERNIKA

Pošto je obavljen obred sečenja kolača, vernicima se obratio prota Miroljub Stojanović, jednom kratkom „besedom“ o značaju obeležavanja, jednog od najvećih hrišćanskih praznika, Uspenije Presvete Bogorodice, koja je u crkvenom kalendaru upisana crvenim slovima.

I kao što to uvek biva, posle besede, usledilo je pitanje ima li koga da preuzme deo kolača i naredne godine, na ovaj isti dan, ugosti svoje prijatelje, rođake i komšije. Kao zapeta puška, javila se Slađana Kuzmanović, koja je u ime porodice u prisustvu prote Jovana Živanovića, na slici (levo), preuzela deo kolača od Svetlane Spasić-Kostić, na slici (desno). Pošto je obavljen i ovaj deo obreda, preostalo je još kropljenje vernika.

Naime, za Uspenije Presvete Bogorodice, poznatije u narodu kao Velika Gospojina, vernici poste dve sedmice, koliko traje tkz. mali post. Svi oni koji su postili, umesto pričesta kropljeni su svežim Bosiljkom natopljenim blagoslovenom vodom. Kropljenje vernika je obavljao jerej Radiš Lazić a jerej Goran Popović, je svakom verniku davao po jednu kocku u šaku desne ruke takođe blagoslovenog hleba, poznatije kao nafora.

NIJE KAO NEKADA

Rekao sam da je ove godine svečanoj liturgiji, prisustvovao daleko veći broj vernika, nego predhodnih godina. Posle obavljanja svih ceremonija, ostali su još kratko vreme da proprate tradicionalni nastup KUD-a „Dejan Jovanović - Deša“ iz Tešice. Za njih i ostale koji su pristizali da se pomole Bogu i zapale sveće, folklorna sekcija KUD-a, se prestavila sa nekoliko spletova narodnih igara iz Pomoravlja i Ponišavlja. Prisutne su najviše oduševili „petlići“ (na slici) od 5 do 12 godina, koji su nagrađeni burnim aplauzom. Ubrzo po završetku polučasovnog programa članova KUD, ljudi su počeli da se razilaze kućama, da bi nastavili slavlje sa svojim domaćinima, kod kojih su došli u goste.

Međutim, proslava Velike Gospojine, kao seoske slave, ni iz bliza nije kao nekada. Tešičani su živeli za taj dan, jer su im u goste dolazili, rođaci, prijatelji, kumovi ne samo iz susednih sela već i gradova. A uoči sabora kod crkve, koja je izgrađena na zvanom mestu Crkvište, na levoj obali Južne Morave, okružena stoletnim brestovima, ljudi su dolazili kako iz okruženja tako i udaljenijih mesta dan ranije. Stizali so ko je kako mogao. Neki volujskim kolima, oni bogatiji fijakerima ili čezama. Valjalo je zauzeti što bolje mesto u Velikom ili Malom crkvaru, jer su brestovi pravili hladovinu, koju sunčevi zraci i u najtoplijem delu dana nisu mogli da probiju.

DRUŽENjE I NOVA POZNANSTVA

Po dolasku i smeštaju, pale se vatre i stavljaju ražnjevi za pečenje jarića, prasića i jaganjaca. Postavljaju se sofre, ljudi sedaju i uz iće i piće vesele uz muziku najčešće trubača, dočekuju zoru i veliki praznik Veliku Gospojinu. Od ranog jutra počinju da dolaze gosti sa raznih strana. Jedni da prisustvuju Svečanoj liturgiji, drugi da se pomole Bogu i zapale sveće, a trći da provedu dan pod stoletnim brestovima, druže i sklapaju nova poznanstva. U toku dana ovde se nekada znalo da sjati i do dve hiljade ljudi.

Bilo je za svakoga po nešto. Za momke i devojke trubači i harmonikaši su po ceo dan svirali razna narodna kola a ovi se nadigravali koje će kolo da bude bolje. Bilo je i zanimacije za najmlađe. Ni jedan sabor nije mogao da prođe bez čika Radeta, pekara iz Žitkovca, koji je dovozio sladoled u kolicima. U red se čekalo jer je bio toliko, ukusan, da si mogao prste da poližeš.

To je sve tako trajalo, do početka šesdesetih godina, prošlog veka, kada su u vreme komunizma u Srbiji zabranjene sve svetkovine. Počekom devedesetih godina, takođe prošlog veka, narod je počeo ponovo da se okuplja oko svojih svetinja. Ale ne više u tolikom broju, jer se proredio. Nema više ni momaka ni devojaka, a nema ni dece. To se pokazalo na ovogodišnjem saboru. Bilo je nekoliko prodavaca dečjih igračaka i zanimacija. Mogla je da se kupi i šećerna pena, ali bez sladoleda sabor nije kao što je bio.

Međutim, kada su deca u pitanju koja su najveći potrošači, ovih zanimacija bilo ih je tek po neko, pa su se prodavci vratili praznih šaka. Bilo kako bilo ovaj sabor je pokazao da se narod vraća svojim svetkovinama. A kako će biti u buduće, vreme će da pokaže.


# Tešica slava Pravoslavlje Goran Popović Jovan Živanović
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima