Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Slavoljub Bucek – Buca, čelična pesnica Rudara

rss

25.07.2017.

U svojoj bokserskoj karijeri imao je preko 100 mečeva, većinu je završavao pobedama. Podatak koji oslikava čitavu Bucekovu karijeru je to da nikada u svojoj bokserskoj karijeri nije doživeo nokaut.

Slavoljub Bucek – Buca, čelična pesnica Rudara

Slavoljub Bucek je rođen 11.2.1950. godine u Nišu. Borilačke sportove zavoleo je još kao dečak. Trenirao je sa najboljim drugom iz detinjstva "Brančom" i ostalim njihovim drugarima po ceo dan, vežbao udarce u inprovizovani džak, trčao na obali reke Moravice i sparingovao sa drgovima.

Sa svojih šesnaest godina odlazi u bokserski klub Rudar gde počinje sa treninzima. Njigov prvi trener bio je Novak Milatović koji je sve novajlije učio prvim počecima boksa. Visok, dugih ruku, izuzetno brz i precizan, sa jakim i razornim udarcem, Bucek je veoma brzo napredovao.

Trenirao je marljivo, nekada i po dva puta dnevno, veći deo vremena provodio je u bokserskoj trening sali, gde je od starijih boksera vešto učio sve tajne boksa.

Već sledeće, 1967. godine, sa svojih sedamnaest godina, počeo je da boksuje svoje prve zvanične mečeve.

Njegov prvi meč u karijeri bio je protiv boksera iz Prve petoletke Veličkovića u velter kategoriji. Rudar je tih godina boksovao u Bokserskoj ligi Srbije i borio se za plasman u Drgu saveznu ligu. U BK Rudar je zatekao veterana i legendu aleksinačkih boksera Milivoje Jovića "Šureta", bili su tu Golubović, Stanković, Stojković, Rajičević, Načić, Nenadović, Vujičić...

Boksovao je u poluvelter i velter kategoriji, veoma brzo je napredovao u odličnog boksera i za kratko vreme postao je vedeta BK Rudar.

Svoje odlične nastupe potvrdio je 1969. godine pobedom nad bokserom beogradskog Partizana Jokićem. Bucek je boksovao superiorno i oborio Jokića, na kraju je zasluženo pobedio. Konkurencija u timu bila je jaka ekipa je pojačana bokserima sa strane u klub su došli odlični bokseri: Mladenović iz Trstenika, Memedi iz Vrbasa, zatim bivši državni prvak Spasojević iz Kragujevca, kao i povratnik Ivan Momčilović.

Retko koji tim je mogao da pobedi Rudara u ovom sastavu: M. Jović, Memedi, Stojković, D. Jović, Bucek, Momčilović, Golubović, Raičević, Spasojević, Vujičić.

Takođe, u toku sledeće sezone u klub pristižu i pojačanja iz Bijeljine Nusret Džuderija i Mile Mladenović. Rudar je te godine postao član Druge bokserske savezne lige Jugoslavije, a Slavoljub Bucek je bio jedan od najboljih boksera BK Rudar.

Ovim uspehom upisan je zlatnim slovima u istoriji boksa u gradu na Moravici. Iako je stasao u odličnog boksera u radu sa trenerima Novakom Milatovićem i Brankom Mojsilovićem kaže da je pravu veštinu i sve tajne savremenog boksa naučio dolaskom Tome Kelave.

Za period u radu sa Kelavom Slavoljub Bucek kaže:

"I kada sam pobeđivao, bio superioran u ringu i mislio da sam jedan od najboljih u toj kategoriji, dolaskom Kelave shvatio sam da još puno toga treba da savladam, da bi bio najbolji. U radu sa Kelavom, pod njegovim instrukcijama mnogo toga sam naučio i mogu da kažem da je Kelava jedan od najboljih trenera sa kojim sam radio u mojoj karijeri. Dosta toga iz njegove škole boksa sam naučio i to mi je u mnogome olakšalo put u daljoj karijeri."

A boksovao je u svim gradovima na mapi ondašnje bokserske Druge lige Jugoslavije od Apatina, Kule, Zrenjanina, Beograda, Mladenovca, Valjeva, Loznice, Svetozareva (Jagodine), Šabca, Trstenika, Kruševca, Prokuplja, Pirota, Leskovca, Novog Pazara, do Skoplja, Kumanova, Bitolja, Prizrena, Nikšića... I svuda je oduševljavao publiku.

Pamte se velike pobede nad Stojanovićem iz Topličanina, nokautom u trećoj rundi, zatim pobeda protiv Radovanovića iz 14 oktobra. Nokautirao je i Mičića iz Metalca.

Posebno dobro je boksovao protiv boksera iz Makedonije koji su mu ležali i pružao odlične partije. Izvanredan borben boks prikazivao je u Kumanovu protiv Sulemanija, zatim meč protiv Lazarova iz Skoplja. Meč za pamćenje bio je i protiv Manića iz Pirota. Čuvene borbe bile su i protiv Teofilovića (omladinski prvak Jugoslavije), Jokića i Popovića (Partizan), Dragišića i Krajove (Priština), Bulatovića (Nikšić), Bajagića (Novi Pazar)...

Njegove odlične partije zapale su za oko mnogim trenerima i klubovima, tako da je imao par odličnih ponuda za promenu sredine. Prva ponuda stigla je iz Beograda iz Radničkog od trenera Dugeca, koji mu je obećao idealne uslove. Međutim, BK Rudar nije hteo da potpiše ispisnicu tako da je prelazak propao. Tražili su ga i u BK Radnički iz Prištine, njihov trener je bio zainteresovan i razgovarao sa Bucekom, kao i BK Kumanovo. Upravni odbor Rudara nije hteo da čuje za prelazak, ali je Slavoljub Bucek ipak otišao u Kumanovo i priključio se pripremama. Sve je bilo na nivou, odlični uslovi, drugarstvo, kvalitetni treninzi. Bokseri sa kojima je radio na treninzima poput Limanovskog, Salijevskog, Bajramovskog, Georgijeva svakako su predstavljali veliku želju za nastavak karijere u Kumanovu.

Najverovatnije bi sve bilo uredu i Buca bi svoju boksersku karijeru nastavio u Kumanovu da nije došlo do jedne obične šale, između boksera, koji njegov klupski kolega nije shvatio kao šalu. Nastao je problem i shvativši da ovde više nema drugarstva Buca se vraća u Aleksinac. Po dolasku u Rudar predsednik je bio Milun Lazarević koji je odlučio da podmladi ekipu. Tako je bokserski klub iz grada na Moravici bio najmlađi u ligi. U toliko je to bilo bolje što je bokserski klub podmlađen iz sopstvene bokserske škole koju je vodio Branko Mojsilović. Takođe, u tom trenutku Rudar je imao odličnu saradnju sa Topličaninom iz Prokuplja tako da je u tim pristigla grupa mladih boksera. U timu je zatekao Fazlij Šaćirovića, izuzetnog boksera koji te sezone iz Topličanina poslat na kaljenje. Bio je u svojoj kategoriji superioran i nije doživeo ni jedan poraz. Na treninzima je redovno sparingovao upravo sa Bucekom. Takođe tu su bili i Saćipović, Amzić, Milenković, Đorđević...

Bucek je tih godina po povrastku sa priprema iz Kumanova bio kapiten ekipe i udarna pesnica Rudara. Seća se veliki mečeva, ali priseća se i mečeva na kojima je teško izlazio na kraj protiv Gezapova, zatim Koprivice, to su izuzetni bokseri koji su bili najteži protivnici Buceku.

Gde god da se boksovalo uvek su bile pune sale, dvorane, stadioni. Bio je odličan ambijent i pune tribine u Trsteniku, Loznici, Šapcu, Kumanovu...

Međutim, takođe govori da je najlepši ambijent u ondašnjoj Drugoj ligi Istok u Jugoslaviji svakako bio u Novom Pazaru. Za gostovanja u Pazaru Bucek tvrdi:

"Nije nigde bilo tako vruće kao u Novom Pazaru. Mladost iz Pazara je imala odlične boksere, ali publika i ondašnjih vatrenih 8 000 gledalaca sa ambijentom gde ključa, kao u košnici, trebalo je da se doživi. Stvarno je bilo milina boksovati u Novom Pazaru. Međutim sećam se i jednog neprijatnog događa sa gostovanja u Pazaru. Bilo je to 1973 godine kada smo boksovali u Drugoj ligi i gostovali u sigurno, mogu tako da kažem, nenormalnim uslovima. Po kišovitom vremenu na otvorenoj sceni sakupilo se više od 6 000 gledalaca. Vređali su nas od samog početka, a pre meča u svlačionici domaći bokseri su uleteli da se obračunaju sa nama. Posebno Smailović koji je hteo da se lično samnom obračuna. U ringu krenulo je nesportski, meč je bio spreman za prekid, ali sudije nisu tako mislile. Gledao sam kako bokser iz Pazara preti Načiću da će ga izbosti nožem posle meča, sudija je to čuo i nije reagovao. Zatim, pri izlasku na ring moj klupski drug reprezentativac Nenadović je dobio par jakih udaraca od publike, umešali su se redari, nastala je gužva. Prekid je bio neminovan, ali je Nenadović sportski i pored ovih nemilih scena, prihvatio da se bori. Bio je to meč između Koce i Nenadovića kloji bi Nenadović sigurno dobio da je bilo objektivno suđenje. Dobio je i udarac glavom u stomak i na kraju nesportski nepravednom odlukom sudija izgubio. Ništa bolje nije prošao ni Marinković, zatim je usledio moj meč sa Ferizovićem. Po viđenju kako su prošli moji klupski drugovi, ništa bolje nisam očekivao od Ferizovića. Tako je i bilo posle nesportskog udarca glavom demonstrativno sam napustio ring. To isto su uradili i moji drugovi u višim kategorijama Stojković, Zdravković, Destanović, jedino je Jovanović boksovao sa Smailovićem koji je pre meča hteo da se samnom obračuna. To nije bio meč već pravi rat tako da su obojica bili diskfalifikovani."

U svojoj bokserskoj karijeri imao je preko 100 mečava, većinu je završavao pobedama, a bilo je i poraza i nerešenih ishoda. Jedan podatak koji oslikava čitavu Bucekovu karijeru je taj da nikada u svojoj bokserskoj karijeri nije doživeo nokaut, gubio jeste, ali nikada nije nokautiran, što je za jednu boksersku karijeru od oko deset godina veliki uspeh. Za boks tvrdi da je to jedan plemenit sport, da nije opasno boksovati kao što mnogi govore, samo treba marljivo vežbati i stručno raditi, rezultati će sigurno doći. Šteta je po njegovom mišljenju što boks na prostorima nekadašnje Jugoslavije nije na onom nivou koji je nekada bio. Rado se seća prepunog aleksinačkog Taša i gromoglasne publike uvek preko 2 000 gledalaca koja ih je srčano bodrila, zatim boksovalo se u Žitkovcu u sali bioskopa koji je primao između 500 i 600 gledalaca, a uvek je bilo više gledalaca nego što sala može da primi, krcato ko u košnici preko 800 ljudi za ovo vreme neshvatljivo, tako da je bila milina boksovati.

Karijeru je završio kada je grad Aleksinac odlučio da pod imenom Napredak stvori sportsko društvo i da sve sportske klubove stavi pod jedno SD Napredak. Tako da je BK Rudar promenio ime u BK Napredak, a njemu kao i mnogima to se nije svidelo, jer su znoj prolivali i pesnice ukrštali pod klupskim bojama Rudara, a ne Napretka. Odlučio je da posle deset godina prekine svoju boksersku karijeru.

Ostaće upamćen kao jedan od najboljih boksera u svojoj generaciji, čelična pesnica aleksinačkog ringa.

Sa fejsbuk strane Navrsarim Patagorski


# boks škole upravni odbor Rudar BK borilački sportovi Slavoljub Bucek Novi Pazar Navrsarim Patagorski Branko Mojsilović
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima