Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Pukovnik Nikolaj Nikolajevič Rajevski i njegova pogibija u Gornjem Adrovcu

rss

06.07.2016.

Kako je ovih dana aktuelna tema snimanje dokumentarno-igranog filma o pukovniku Rajevskom, prenosimo tekst iz knjige "Crkva Svete Trojice u Gornjem Adrovcu - spomen crkva ruskom pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom", profesora Zorana Stevanovića

Pukovnik Nikolaj Nikolajevič Rajevski i njegova pogibija u Gornjem Adrovcu

Pukovnik Nikolaj Nikolajevič Rajevski je bio ruski dobrovoljac koji je došao u pomoć Srbiji sa još oko 3.000 ruskih dobrovoljaca u toku njene herojske borbe za oslobođenje srpskog naroda i srpske teritorije pod vlašću Turaka za vreme Prvog srpsko-turskog rata 1876-1877. godine.

Ko je bio pukovnik Rajevski koji je poslužio Lavu Tolstoju kao prototip za lik Vronskog u romanu "Ana Karenjina", a kome je ova crkva posvećena?

Rođen je 5. novembra 1839. godine od oca koji se takođe zvao Nikolaj i majke Ane, devojačko Mihajlovne, Borozdinoj Rajevski u gradu Kerču, gde mu je tada službovao otac. Kršten je 21. novembra u crkvi Svete Trojice u istom mestu iste godine. Ime je dobio po dedi Nikolaju koji je bio general, heroj Otadžbinskog rata 1812. godine.

Otac, koji je takođe bio general-lajtnant ruske vojske, umro je mlad ostavivši za sobom dvojicu maloletnih sinova, Nikolaja od četiri i Mihaila od dve godine. Celokupnu brigu o podizanju i vaspitanju dece preuzela je majka Ana.

Nikolaj i Mihail završili su studije na Fizičko-matematičkom fakultetu Moskovskog univerziteta, nakon čega stupaju u gardijski husarski puk ruske vojske. Nikolaj je još tokom studija pokazivao interesovanje za književnost i istoriju slovenskih naroda. Tečno je govorio francuski, nemački, engleski i razumeo srpski. Mlađi brat Mihail ostao je u službi i postao ađutant cara Aleksandra II, dok se Nikolaj posvetio raznim javnim i društvenim poslovima.

U takve verovatno najznačajnije njegove društvene poslove spada i misija po Balkanskom poluostrvu i Srbiji koju je obavio 1867. godine. To je bio i njegov prvi boravak u Srbiji. Zvanično slao ga je Slovenski komitet iz Odese.

Stvarni razlog njegove posete bilo je utvrđivanje stanja u kome se nalazi srpska konjica pre svega, a zatim i da, putujući po Srbiji, izvesti srpsku vladu o upotrebljivosti putnih pravaca za slučaj rata. O svemu tome detaljno je izvestio ministra vojnog srpske vlade Milivoja  Blaznavca, U izveštaju je dao i predlog reorganizacije srpske konjice kao i izveštaj o stanju puteva u Bosni jer je očekivao da će ona uskoro postati poprište sukoba između Srbije i Turske.        

Crkva podignuta na mestu pogibije

Budući da je bio poslat zvanično u ovu misiju na Balkanu od Slovenskog komiteta, logično je bilo da njemu i podnese izveštaj. Rajevski, međutim, to ne čini već opširan referat podnosi ministru vojske ruske vlade D, A, Miljutinu i u njemu naglašava neophodnost slanja ruskih oficira u Srbiju radi obuke srpske vojske.   Nikolaj Rajevski je u husarskom puku zvanično bio do 1870, godine. Iako je bio tridesetogodišnjak već je bio u činu pukovnika, Tada je odlučio da napusti službu i otputuje u Taškent i učestvuje u ratnim operacijama. Dok je trajao predah na frontu, on se u mirnijim periodima bavio proučavanjem gajenja pamuka i vinove loze u južnim delovima ruske carevine.

Godine 1875. ustankom u Hercegovini otvorena je velika Istočna kriza u koju se aktivno uključuju 1876. godine Srbija i Crna Gora objavom rata Turskoj.

Srbiji u pomoć tada su pohitali mnogi dobrovoljci sa raznih strana. Pored najmnogobrojnijih ruskih, pristigli su dobrovoljci iz Bugarske, Grčke, Češke, Norveške, Francuske, Velike Britanije, italijanski garibaldinci, Jevreji i mnogi Srbi, dobrovoljci iz Austro-Ugarske.

Među oko 3.000 ruskih dobrovoljaca, od čega ih je bilo oko 400 oficira, na Moravskom ratištu našao se i Nikolaj Nikolajevič Rajevski.

Njegovo putovanje u Srbiju počelo je iz Odese gde se nalazio 21. jula 1876. godine, gde je boravio čekajući ostavku i želeći da što pre otputuje u Srbiju.

Tada je pisao Mariji Grigorijevnoj Rajevskoj, svojoj snahi, ženi mlađeg brata Mihaila ''Ovde sam evo već tri nedelje i nikako da krenem... Da li će me još dugo tako mučiti? Vreme izmiče, novac - takođe, i umesto da prvi stignem u Srbiju, ja ću stići poslednji - ako uopšte tamo i stignem. Zar sam se zbog toga lišio svega, odrekao se porodičnog života i proveo najbolje godine svoje mladosti sam? Nastojao sam da svoje stvari sredim tako, da u datom trenutku budem slobodan, da bez žaljenja rizikujem svoj život zbog stvari do koje mi je stalo, sa nadom da ću, možda, uspeti da proslavim ime koje nosim. A eto sada, kada je taj trenutak nastao, gubim vreme ništa ne radeći, čekajući da činovnici blagoizvole setiti se moga postojanja i dati mi odsustvo ili uvažiti ostavku, za šta molim već toliko vremena!"

Srpske novine u broju od 21. avgusta 1876. prenose vesti ruskih novina o odlasku pukovnika Rajevskog u Srbiju.

"Novoruski Telegraf javlja ovo: "Ovi dana otišao je u Srbiju odeskom železnicom, zajedno s nekoliko mladih Slovena i Bugara, sin čuvenog ruskog đenerala Rajevskog, pukovnik u ruskoj vojsci Nikola Nikolajević Rajevski. On je komandovao streljačkim bataljonom u Sevastopolju i dao je ostavku da bi mogao otići i stati u redove srpske vojske.

N. N. Rajevski zajedno s đeneralom Černjajevim osvojio je pokrajinu Turkestan. Poneo je od svojih novaca 50 hiljada rubalja da pomogne oficirima siromašnog stanja."

U drugoj vesti koja je preneta u Srpskim novinama istog dana navodi se:

"Ruski Mir javlja da je polkovnik Rajevski, koji je komandovao streljačkim batalijonom u Sevastopolju, sin poznatog đenerala Rajevskog, preko Odese otišao u Srbiju. Raspolažući dovoljnim sredstvima on je poneo sa sobom pedeset hiljada rubalja radi razdavanja pomoći potrebitim oficirima."

Kada je pukovnik Rajevski stigao u Srbiju, ne zna se pouzdano, ali je to sigurno bilo pre 1. (12.) avgusta 1876. godine, jer je tog dana knez Milan izdao ukaz kojim ga je preveo u konjičkog pukovnika srpske vojske. Ukaz glasi:

"Njegova Svetlost Gospodar i Knjaz naš Milan M. Obrenović IV, blagovoleo je na predlog ministra vojnog, previsokim ukazom svojim od 1. avgusta tek. godine rešiti:

Da se bivši carsko - ruski pukovnik Nikola N. Rajevski i bivši carsko - ruski poručnik Konstantin Aleksić prime u državnu službu kao kontraktualni, i to prvi kao konjički pukovnik, a drugi kao pešadijski kapetan II klase"

Prema pisanju Andreja Šemjakina, put Rajevskog od Odese do Moravskog ratišta izgledao bi ovako: 27. jula on je dobio obaveštenje o odobrenoj ostavci i istog dana telegrafisao iz Odese majci u Jalgu: "Sutra krećem preko Jašija u Turn - Severin." Prvo je on vozom stigao do Turn - Severina. Zatim se prebacio preko Dunava u Srbiju i ostao dva dana u Kladovu, odakle je poslao telegram vojnom ministru Nikoliću u kojem je tražio dalja naređenja. Dobivši nalog da putuje za Beograd, Rajevski je došao u Tekiju, a odatle krenuo brodom za srpsku prestonicu. Tamo je stigao 4. avgusta.

Sutradan je dobrovoljac posetio ministra Nikolića, kneza Milana Obrenovića, predsednika Državnog saveta Jovana Marinovića i slikao se za uspomenu u ateljeu fotografa Stevanovića. 6. avgusta, oko 18 sati, Rajevski je u društvu sa nekoliko ruskih oficira, otputovao brodom "Deligrad" iz Beograda za Smederevo. Sutradan, 7. avgusta, ujutru, u 7 sati, oni su pošli kočijom za Deligrad, gde se nalazio štab generala Černjajeva.

Interesantno da se, prema rečima njegovih saputnika, "Rajevski na stanicama trudio da govori srpski i da su ga dobro razumevali."

Oko ponoći oficiri su došli u Deligrad, ali, ne zatekavši generala, produžili put za Aleksinac. Tamo su stigli 8. avgusta između 16 i 17 sati i, prenoćivši u mehani, već se 9. predstavljali Černjajevu.

O dolasku Rajevskog na moravski front svedočanstvo je ostavio književnik Pera Todorović, pisar i prevodilac u štabu generala Černjajeva, komandanta Moravske vojske.

U svom dnevniku od subote 14. avgusta iz logora na Prugovcu Todorović je zapisao: "Uz put ka Prugovcu stiže nas odnekud pukovnik Rajevski. On je pre 10 - 15 dana došao iz Rusije i kad se prvi put javio u štab u Aleksincu ja sam ga dočekao. No kad sam predao njegovu vizitkartu Černjajevu učinilo mi se kao da ovaj dolazak nije tako obradovao đenerala kao što se on radovao dolasku drugih Rusa." Kako je u vreme dolaska pukuvnika Rajevskog na Moravsko ratište turska ofanziva bila u punom jeku, on je već 9. (21.) avgusta poslat kod sela Mrsolja (Moravca) na levoj obali Južne Morave, na položaje koji su bili najugroženiji. "Za pojačanje krajnjeg desnog krila upute se iz mostobrana još 2 bataljona kombinovana sa 1 eskadronom i 1 baterijom pod ruskim pukovnikom Rajevskim, koji je takođe toga dana došao kao dobrovoljac na bojište."

Pukovnik Rajevski je dobio komandu nad desnim krilom srpske odbrane, hrabro se borio sa svojim jedinicama za šta je dobio i Takovski krst, ali već 11. (23.) bio smenjen sa dužnosti pod izgovorom da je napustio položaj bez naređenja. Međutim, to nije bila istina. Bez obzira na to, njega su stavili na raspolaganje u Glavni štab.

Nikolaj Rajevski, istoimeni deda pukovnika Rajevskog

O boravku pukovnika Rajevskog na Moravskom frontu ostavio je dragoceno svedočenje i doktor Vladan Đorđević.

On beleži: "Iz bolnice odoh u glavni štab koji zatekoh pri večeri. Za stolom beše puno mladih ruskih oficira koji za vreme moga kratkog odsustva behu podolazili iz Rusije i koji behu zadržani pri štabu kao ordonans-oficiri. Tek što i ja sedoh otvoriše se vrata i uđe jedan visok malo pogrbljen crnjomasti oficir u pohabanoj uniformi srpskog pukovnika sa šajkačom divizijara. O desnom ramenu visaše mu na tankom kaišu čerkeska sablja a na grudima imađaše dva ordena ruska (jedno beše orden Sv. Vladimira s mačevima).

General Černjajev pogleda ga začuđeno i ponudi mu jednu stolicu pored sebe.

- Odkuda vi g. pukovniče Rajevski- reče glavnokomandujući.

- Ja s prćilovičkog visa Vaše Visokoprevashodstvo. Naredio sam da cela vojska odstupi za Đunis!

Černjajev ispusti kašiku iz ruke i skoči kao oparen.

- Šta! Jeste li vi pri sebi? Kakvo odstupanju za ime Boga?

- Ne nije mogućno bilo držati se dalje. Vaše Visostvo! - reče Rajevski ustavši i sam,

- Ama kako smete napustiti poverenu Vam poziciju bez naročite zapovesti?

- Ja sam dva puta slao za zapovest pa kad ne dobih nikakva odgovora... poče Rajevski.

Černjajev se uvati za kose, stade hodati po predsoblju i neprestano viče: - Pukovnik iz ruske vojske da tako uradi! Ta to nije nikakva vojska... Eto čort znajet čto takoe eto Miljutinskaja armija!

Ko zna kako su se silno mrzeli Černjajev i ruski vojni ministar Miljutin,taj će razumeti smisao ovog prekora koji Černjajev baci na rusku vojsku. U Černjajevu je sve više kipela žuč. On stade pred jadnog Rajevskog pa demonstrirajući rukom pred njegovim nosem, istisnu kroza zube samo ovo nekoliko reči:

- Vi... vi... vi ne zaslužujete da nosite ime Rajevskih. Vi ste danas osramotili Vašeg dedu, koji se onako slavno tukao protiv Napoleona, vi ste osramotili brata, koji je ađutant Gosodarja! Rajevski preblede kao smrt, stuknu jedan korak nazad kao da je na zmiju stao, i samo reče: -To nije istina, Mihail Gligorič! - uze kapu pa ode. Visarin Visarionovič pokuša da utiša đenerala, i to nikad nije teško bilo, jer on plane, a posle nekoliko trenutaka se kaje ako je ljutit kome nepravdu učinio. Pukovnik Rajevski hteo je tu istu noć da ostavi Aleksinac i srpsku vojsku pa da ide kući... ali Černjajev kao da mu se još istu noć izvinio za uvredu koju mu je naneo, i sutra dan ujutru videh na prsima pukovnika Rajevskog, pored ona dva ruska ordena i takovski krst."

Posle ovoga događaja pukovnik Rajevski nalazio se u Glavnom štabu u Aleksincu. Po priči koja je ostala sačuvana od starih Aleksinčana, pukovnik Rajevski je za vreme svog boravka u Aleksincu stanovao u jednoj jednospratnoj zgradi koja se nalazila na početku današnje Taušanovićeve ulice, sa njene desne strane. Ta zgrada više ne postoji. Srušena je između dva svetska rata.

... nastaviće se

 

Tekst je objavljen 2010. godine u knjizi "Crkva Svete Trojice u Gornjem Adrovcu - spomen crkva ruskom pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom". Knjiga je u međuvremenu dopunjena novim saznanjima i čeka svoje drugo izdanje. Pre objavljivanja rukopis je pregledao i blagoslovio patrijarh Irinej, koji je tada još uvek obavljao i dužnost episkopa Niškog.

 

  • Nikolaj Nikolajevič Rajevski
    Nikolaj Nikolajevič Rajevski
  • General Nikolaj Nikolajevič Rajevski - otac
    General Nikolaj Nikolajevič Rajevski - otac
  • Ana Borodžinoj Rajevska - majka Rajevskog
    Ana Borodžinoj Rajevska - majka Rajevskog
  • Nikolaj Nikolajević Rajevski, deda Rajevskog
    Nikolaj Nikolajević Rajevski, deda Rajevskog
  • Prenos tela pukovnika Rajevskog
    Prenos tela pukovnika Rajevskog
  • Polaganje kamena temeljca za crkvu u Adrovcu
    Polaganje kamena temeljca za crkvu u Adrovcu
  • Marija Grigorijevna Rajevska - snaha pukovnika Rajevskog - ktitor crkve u Adrovcu
    Marija Grigorijevna Rajevska - snaha pukovnika Rajevskog - ktitor crkve u Adrovcu
  • Crkva u Gornjem Adrovcu
    Crkva u Gornjem Adrovcu
  • Mihail Nikolajevič Rajevski - brat pukovnika Rajevskog
    Mihail Nikolajevič Rajevski - brat pukovnika Rajevskog
  • Petar Mihailovič Rajevski - sinovac pukovnika Rajevskog
    Petar Mihailovič Rajevski - sinovac pukovnika Rajevskog
  • Mihail Mihailovič Rajevski - sinovac pukovnika Rajevskog
    Mihail Mihailovič Rajevski - sinovac pukovnika Rajevskog


# Ana Karenjina Vronski istorija Gornji Adrovac Zoran Stevanović Nikolaj Rajevski Crna Gora Deligrad vojska srpsko-turski ratovi Rusi Vladan Đorđević Pera Todorović Mihail Černjajev crkva Svete Trojice
@mo_i_vs @


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima