Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

PIP 2016: GDE JE NESTAO HARMS - Krik za slobodom

rss

27.11.2016. Časlav Vasiljević

Završne takmičarske večeri na Festivalu prvoizvedenih predstava u Aleksincu nastupilo je Narodno pozorište iz Niša predstavom „Gde je nestao Harms“ Mile Mašović Nikolić u režiji Angelča Ilievskog

PIP 2016: GDE JE NESTAO HARMS - Krik za slobodom

Danil Ivanovič Juvačov Harms. Rus. Pisac. Pesnik. Dečji. Žena. Marina. Nestao. U čistkama. Staljinovim.

Poput ovih rečenica, pred publikom su se smenjivale kratke slike drame „Gde je nestao Harms“ Mile Mašović Nikolić u režiji AngelčaIlievskog, a u izvođenju ansambla niškog Narodnog pozorišta.

Ko može bolje o drami da govori od autora: „Ovaj tekst, u originalu naslovljen „Građanin Harms“ predstavlja jednu vrstu dokumentarne fikcije o ruskom avangardnom književniku Danilu Harmsu. Za razliku od čuvenog filma iz 80-ih, ova predstava je kombinacija fikcije i fakata. Tekst sam napisala na osnovu različite građe, istorijskog materijala, Harmsovog dnevnika, beležnice, policijskih dosijea, svedočanstava onih koji su ga poznavali, ali i na osnovu njegove književnosti – kratkih priča, drama i pesama.
Ono što je za mene bilo zanimljivo je da kroz ovu dramu iskažem na koji način i do koje mere se razvija totalitarizam u jednoj birokratski ustrojenoj zemlji kao što je bila sovjetska Rusija. Apsurd Harmsovog životnog stradanja trebalo bi da za sve nas bude opomena. Posebno me je pogodilo to što je Harms postao „slučaj za policiju“ zbog književnosti koju je pisao za decu.
Priča o Harmsu je priča o nepravdi i progonu koji se dešava umetnicima, u tom smislu ona je univerzalna i vredi da bude ispričana.“(Mila Mašović Nikolić, dramska spisateljica)

 
„Ova predstava je duboki krik za slobodom, kako društvenom tako i ličnom. Ona govori o rastu i padu jednog slobodnog čoveka, koji se na svoj poseban način bori za slobodu u diktaturi, u jednom trulom, podmuklom i licemernom društvu. Jasno je da je slobodni čovek najveći i najgori neprijatelj vlasti, posebno one koja režimski vlada. A u svim tim velikim diktaturama nema prostora za apsurd i besmislenost.
Mi danas živimo Harmsa. Ukoliko samo promenimo ugao posmatranja, jasno ćemo videti da je sve oko nas strašno besmisleno i shvatićemo da je to naša realnost. Raditi Harmsa je zadovoljstvo i izazov. Njegov lični život i njegovo stvaralaštvo su jedan veliki svet, poseban, začudan, nama iako dalek istovremeno blizak. Taj njegov svet je i naš svet, ta njegova borba je i naša borba, svi smo mi Harms na neki način. Na život u jednom tako prljavom svetu u kome su sve norme poremećene, u kome je sve pomereno, u kome sve gubi svoj smisao, u kome se sve maskira i skriva, u kome sloboda nestaje a svi to polako prihvataju, pozorište ne sme da ostane ravnodušno. Ono mora da postavlja velika pitanja, da se bori, da prati sve društvene anomalije i da ih komentariše, ali istovremeno mora i da dâ nadu da možda može nekako drugačije, što je i njegov suštinski cilj.
Naš svet u ovoj predstavi sačinjen je upravo tim mešanjem realnosti i besmislenosti, života i magije. Taj naš svet nema granice, preko njega snažno komentarišemo, postavljamo velika pitanja na sopstveni način, za koji mislimo da je interesantan a pritom direktan. Naša predstava ne nudi odgovore, samo postavlja pitanja, zadire u sve segmente života, otvara posebne priče, govori o svemu šta nas okružuje. Beg u komično je samo skrivanje jedne duboke tragedije. Harms otvara ogroman prostor da svako nađe svoj način i da progovori o onome što je njegov sopstveni bol, o onome što nedostaje, o onome što je san i život istovremeno, o nekom svom svetu, da ispriča neke svoje duboke iskrene priče.
Preko Harmsa sam se trudio da progovorim o jednom raspadnutom i apsurdnom društvu u kome živimo, o malograđanskom mentalitetu, uskraćivanju slobode, političkoj i državnoj represiji, omalovažavanju. Ova predstava je moj duboki i lični krik, naš zajednički krik…“ (Angelčo Ilievski, pozorišni reditelj)

U naslovnoj ulozi Danila Harmsa pojavljuje se mladi glumac Dušan Matejić, a u ostalim ulogama Evgenija Stanković, Risto Bukvić, Maja Branković, Katarina Mitić, Marjan Todorović, Aleksandar Mihailović, Dragoslav Savić i Luka Grubišić.

Predstava je postavljena u postmodernističkom stilu, počinje simboličnom „sahranom“ klasičnog pozorišta i nastavlja da živi svoju „zaumnu estetiku“. Scenografija je postavljena tako da rekviziti vise iznad scene i spuštaju se po potrebi, omogućavajući tako brži ritam u smenjivanju pozorišnih slika, ali i simbolišući teret koji nose ličnosti iz drame.. (U ovom izvođenju u onoj meri u kojoj su tehničke mogućnosti dozvoljavale.)

Najkraće: najvrednije u ovoj predstavi je sam tekst, potom režija, scenografija, a i glumci su dali maksimum sebe. Muzika je stvarana u saradnji sa studentima Fakulteta umetnosti u Nišu.

Časlav Vasiljević

* Autor je profesor književnosti u penziji i dugogodišnji novinar


# pozorište festival Katarina Mitić Festival prvoizvedenih predstava Časlav Vasiljević Narodno pozorište Niš
@CaslavV @


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima