Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Patrijarh Varnava i Konkordat sa Vatikanom

rss

11.01.2016. Dragoslav Bokan

"Ne postoji nikakva sredina.
Ili ćemo biti Srbi, svesni svoje prošlosti i amaneta naših otaca i pradedova, ili - otpadnici nacije, internacionalisti, tj. pripadnici nekakve magle, građani belosvetski, rušioci života i svega, bez nacionalnog ponosa, bez vere, bez morala."

Patrjarh Varnava Rosić

U julu 1937. godine je u sred jugoslovenske prestonice podmuklo (trovanjem) ubijen srpski patrijarh Varnava Rosić.

Obaveštajne službe velikih sila uoči izbijanja svetskog rata (pre svih britanske, a odmah uz nju i sovjetske i nemačke) su zaigrale svoje samrtno, apokaliptičko kolo oko srpskog naroda, pripremljenog (a da to nije znao) za krvavo klanje i konačno uništenje.

Svilen gajtan je već bio čvrsto obmotan oko našeg vrata i spreman za stezanje, u paklenom ritualu svestranog i simultanog genocida nad čitavim (već uspavanim, otromboljenim i malodušnim) narodom već utrnule i ugasle slave iz prethodnog rata.

Jedan od retkih srpskih vođa koji je umom srca i svetosavskim instinktom osetio šta nam se sprema bio je Varnava Rosić (1880-1937), arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski. 
I on je krenuo u svoj poslednji juriš, nedugo posle toga završen na bolničkoj postelji i u strašnim predsmrtnim mukama (nakon podmuklog trovanja).

Tadašnja kraljevska vlada je već dogovorila udvorički "Konkordat" sa musolinijevskim Vatikanom - kao zadnje poniženje srpske Crkve u besramnom nizu, a nakon našeg duhovnog, društvenog, kulturnog i državnog poraza 1918. godine - i tako pripremila konačno otcepljenje ustaški inspirisane hrvatske provincije nekadašnje Austrougarske (i sve ono što će uslediti nakon toga).

Konkordat je, naime, bio samo organski deo kapitulantskog jugoslovenskog sekularnog i antisrpskog paketa (uz simultano formiranje "Banovine Hrvatske", ukidanje Vidovdana kao državnog praznika i neformalnu, ali sveprisutnu zabranu javnog pominjanja i proslavljanja srpskih pobeda i podviga iz Velikog rata), spremljenog u sinhronoj akciji međunarodnih Službi (predvođenih britanskom).

Tome su se suprotstavili jedino Srpska pravoslavna Crkva, počasne četničke organizacije preživelih junačkih gerilaca iz Velikog rata i mladi antikomunisti iz Ljotićevog "Zbora", uz ponekog usamljenog i od svih prezrenog intelektualca, generala ili iz javnosti izopštenog ratnog veterana.

A na čelu ovog otpora rasturanju i raspeću ostataka nekadašnje Srbije bio je lično naš veliki i nezaboravljeni patrijarh Varnava.

Rođen kao Petar Rosić u Pljevljima, ovaj vispreni gorštak je (1905) završio Duhovnu akademiju u carskoj Rusiji i tamo, odmah zatim, zamonašen (od strane rektora prestone teološke Akademije i budućeg kontraverznog "sovjetskog patrijarha" Sergeja) i uveden u čin jerođakona i jeromonaha.
Nakon boravka u aktuelnoj (ruskoj) naslednici Besmrtne Vizantijske Imperije, mladi monah Varnava odlazi na doškolovavanje i pravoslavno-patriotsku dužnost u okupirani Carigrad, odakle je upućen dalje - na jug Srbije, gde će organizovati i obnoviti duhovni i crkveni život, uoči i za vreme Balkanskih ratova. 
U Prvom svetskom ratu deli sudbinu svog naroda i (pre tačno sto godina) prelazi zaleđene i pune zaseda, negostoljubive albanske planine. 
Zatim aktivno učestvuje u reorganizaciji desetkovanih srpskih armija i njihovom pobedonosnom povratku u Otadžbinu. Da bi, nakon upokojenja patrijarha Dimitrija, 1930-te, Božijom voljom, seo na vekovni tron Svetog Save i tako postao drugi po redu duhovni pastir objedinjenog srpstva u našoj modernoj istoriji.

Mudrom i iskusnom Varnavi je sve bilo jasno. Sve najvažnije oko onog što nam se iza kulisa dešavalo i pripremalo, učeni ruski đak i nekadašnji četnički duhovnik je savršeno precizno razumeo i shvatio: od domaće izdaje i sveopšte korumpiranosti vrha jugoslovenske države, pa do nestvarno umnoženih i isprepletenih tuđinskih ideoloških i obaveštajnih operacija protiv suštinskih interesa srpskog naroda.

Tako je uoči nove (i njegove poslednje) 1937. godine, već na smrt osuđeni srpski patrijarh svom narodu izrekao dva sudbonosna upotorenja.
Prvo je u svojoj "Božićnoj poslanici" iskreno i očinski upozorio onu patrijarhalnu, hrišćansku i domaćinsku Srbiju na satansko iskušenje komunističke propagandne demagogije, koja je, polako ali sigurno, počela da izvršava svoj pakleni plan (dovršen u godinama nakon kobnog oktobra 1944-te). A onda je, nedelju dana kasnije, u svojoj Novogodišnjoj poruci detaljno i bez okolišanja opisao pravo stanje u kome se nalazi naš narod i svu strahotu izdaje tadašnjih srpskih političara i državnika (nagoveštavajući tragične posledice koje će tek uslediti). 
Time je i potpisao svoju smrtnu presudu (a nepun mesec nakon njegove smrti, leta nastupajuće godine, otrovana su i ubijena i Varnavina dva rođena brata).

Masovna ubijanja Varnavine pastve će tek uslediti, par godina kasnije u rečima neopisivom i neizbrojivom vidu i obliku (od 1941-1950. godine, i kasnije, sve do danas).

Pa da makar sad (posle osamdeset godina) pažljivo poslušamo ŠTA JE TO NAŠ DUHOVNI VOŽD IMAO DA NAM KAŽE I UPOZORI NAS TIH DAVNIH DANA. I šta to naši prethodnici nisu umeli da čuju i razumeju, na njihovu i našu nesreću...

A tako ćemo bolje razumeti i suštinske razloge za onakvu žestinu antikomunističke borbe u našem građanskom ratu i otadžbinsku poziciju Milana Nedića, Koste Mušickog, Ratka Obradovića, Ljube Babića, Dragoljuba Mihailovića, Pavla Đurišića, Momčila Đujića, Jezdimira Dangića... i svih drugih srpskih rodoljubivih komandanata i jedinica u sudbonosnoj (nažalost izgubljenoj) bici sa Titovim bezbožnicima za opstanak srpstva i srpskog naroda.

Posledice ovog tragičnog poraza svetosavskih Srba od međunarodnih revolucionara i bezbožnika osećamo, na svojoj koži, i dan-danas...

A evo i onog zbog čega sam počeo da sve ovo pišem i razjašnjavam.

Božićna poslanica patrijarha Varnave uoči nove 1937. godine, pod sugestivnim i nedvosmislenim naslovom:

KOMUNISTIČKI OTROV
ZA LAKOVERNI SVET

"Braćo i sestre,
Deco naša ljubazna,

Moramo vas upozoriti na protiv-versko i podmuklo strujanje iz inostranstva. 
Ma koliko verovali u zdrav razum i razboritost našeg sveta, koji još nije iscelio ljute rane iz minulih ratova, ipak moramo reći da se širi komunistički otrov, koji u našim danima, izgleda, dolazi do pretećeg izražaja.
Prikriven uticaj te nemani današnjega doba ima značaj opasnosti zato što se ona, naročito omladini našoj, prikazuje u jednoj nevinoj a primamljivoj odeći.

Međutim, u samoj svojoj suštini, to zlo prikriva u sebi najstrašniji otrov, koji nepoštedno ubija i duševno i fizičko zdravlje. 
Taj otrov razara porodicu, građansko društvo, pa i celo narodno i državno biće. 
On je sudbonosan zato što je zasnovan na primamljivoj i jeftinoj laži: obećava, zamislite, svima i svakom raj na zemlji!

Lakoveran svet, obuzet materijalističkim žudnjama a pripreman da zaboravi šta treba da bude napaćeni Srbin i uvek svestan hrišćanin, bez razmišljanja prihvata takva vašarska obećanja.

Ne postoji nikakva sredina. 
Ili ćemo biti Srbi, svesni svoje prošlosti i amaneta naših otaca i pradedova, ili - otpadnici nacije, internacionalisti, tj. pripadnici nekakve magle, građani belosvetski, rušioci života i svega, bez nacionalnog ponosa, bez vere, bez morala.

Baš zbog takve opasnosti naša je dužnost na današnji dan, kada se slavi i veliča MIR HRISTOV, da skrenemo pažnju na prvom mestu roditeljima. Omladina je uzdanica Crkve, naroda i Države. 
Večno i svagdašnje dobro naše omladine ima najbolje mesto u našem arhipastirskom, očinskom srcu, kao što je decu najviše voleo i naš Božanski Učitelj i Spasitelj (Mt.19,14):
"Ko sablazni (ko navede na zlo) jednoga od ovih malih, koji u Mene veruju, bolje bi mu bilo da sebi obesi žrvanj o vrat, pa da tone u morsku dubinu" (Mt.18,7).

Mnogi se i ne raspituju kakvi su to izvori, odakle izvire ta otrovna sugestija, to razorno seme komunističke struje! 
A ne pitaju se zato što se sve komunističke lepe priče zaogrću u nevinu odeću. "Kao što se satana pretvara u nebeskog, svetlog anđela, tako se isto i satanine sluge pretvaraju u tobožnje sluge pravde" (1.Kor.11,14-15).

Glavni izvor komunističkih prevara nalazi se u bezbožništvu, u materijalističkom razumevanju samoga čoveka, sveta i života uopšte. 
Njihova "nauka" nema računa da pojedinci, da društvo, narod i čovečanstvo - žive urednim, moralnim i bogougodnim životom. 
Neće oni to. 
Njima nije potrebna Istina. 
Neće oni Boga. 
Njima je potrebna laž. 
A u zgodnom su položaju, "jer lakoverni svet guta lepe priče". 
Njima nisu potrebne nikakve veze između zemlje i Neba, između čoveka i vrhovnog Tvorca i Promislitelja. 
I ako postoji Duh, mi svi živimo duhovnim životom; osećamo da postoji Duh, ipak te nove "vođe" i "usrećitelji" svima stavljaju povez na oči i kao fakiri sugerišu svima i svakome: "a, ne, duha nema; duhovni život ne postoji - postoji samo materija!"...

Propoveda se, dakle, najveća laž i ludost, ali pojedinci, naročito omladina, ipak tu laž prihvata, miri se sa njom i obožava te volšebnike!...

Otuda zadatak ne samo Crkve, već i građanskog društva, države, a u prvom redu škole, da se sprečava širenje bezbožnosti. 
Bez toga sve ostale protivkomunističke radnje ostaće bez željenog uspeha. 
Korov se nikad ne seče, jer posle opet izrasta. 
On se iz korena čupa!"

Vaš svagdašnji
molitvenik u Gospodu,
patrijarh VARNAVA

P. S.
Patrijarh je, po svedočenju ratnog heroja Đorđa Roša, patrijarhovog dobrog prijatelja, bio otrovan dijamantskim prahom. 
A i Sveti Arhijerejski Sabor naše Crkve je odmah po tragičnom događaju izdao javno saopštenje o trovanju patrijarha Varnave (preminuo je, gle čuda, na onaj isti dan kad je jugoslovenska Skupština izglasala Konkordat sa Vatikanom, kome se svim silama odupirao naš junački duhovni vođa i istinski sveštenomučenik, kao svečani prethodnik budućih stradanja naših arhijereja).

P. P. S.
Unuka patrijarha Varnave (preko majke Danice, partizanskog majora, ubeđene komunistkinje i direktorke ovdašnjeg Muzeja Revolucije, koja je bila kćerka jednog od Varnavine rođene braće) je čuvena jugoslovenska konceptualna umetnica Marina Abramović. 
Kakav neverovatni paradoks! 
Život komedijant!

P. P. P. S. 
Srpske crkvene vlasti su jednoglasno odlučile da zabrane prisustvo na sahrani u Hristu usnulog patrijarha svim našim političarima - osim ministru vojnom.
U pogrebnoj pratnji Varnave Rosića su bili njegovi voljeni četnici, verni saborci iz Balkanskih ratova i onih mitskih dana što su im prethodili.
A koliko se jugoslovenska vlast plašila tih dana svedoči njena naredba da četnici ne smeju da imaju municiju u cevi, niti sa sobom.
Vladao je (po skupštinskim salama i beogradskim salonima) panični strah od narodne i nacionalne pobune.

 

Više na:
http://xn--80aaaaaibs0byayigaejhlk6i8q.xn--90a3ac/ctenie/nebeska-srbija/95-patrijarh-varnava


# Vatikan patrijarh Varnava
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima