Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Osvrt: U iščekivanju izbora VII

rss

03.04.2016. Miodrag Tasić

Izbori samo što nisu. Nešto više od dvadeset dana deli nas od prošlosti ili budućnosti.
Tako kažu neki takmičari na ovim izborima.
Ako pobede oni, idemo u budućnost.

Osvrt: U iščekivanju izbora VII

Ako, ne daj Bože, pobede oni drugi, a drugi su svi ostali, onda se vraćamo u prošlost. Od Srbije ništa neće ostati. Tajkuni će upravljati Srbijom, neće se rešiti onih spornih dvadeset i četiri privatizacija, penzije i plate će se smanjiti, biće otpuštanja radnika, Fap neće biti prodat Fincima, Mercedes neće investirati u Srbiju, Beograd na vodi biće pušten niz vodu, a Arapi iz Emirata neće uložiti ni dolar u navodnjavanje srpskih njiva!

Ova crna prognoza sasvim je realna. Jer ako „Srbija pobeđuje“ ne pobedi kojim slučajem, onda će svi ostali da se udruže i da nas vrate u prošlost. Sad, ako bi ta prošlost bila makar ona iz 1989. godine, ne bih imao ništa protiv. Živelo se kao iz bajke u odnosu na ovo današnje. Imali smo više para, veću državu, relativno komotno se s crvenim pasošem moglo putovati i čak smo bili uvaženi u svetu. Bar u okolnim zemljama. A danas?

Ne spadam u one koji veruju u svaku reč političara. Pogotovu ne verujem onima koji su me više puta izneverili. Sumnjam da će svi ostali da se udruže protiv Srbije koja pobeđuje. Kako da se udruže oni što su za Nato pakt s onima što su za Rusiju? Ili ovi što bi se odrekli Kosova (i Metohije pride) s onima što bi branili kolevku srpstva? Ima u ostalom šarolikom društvu koje ne pobeđuje i zagovornika Evropske unije, ali i ogorčenih protivnika te, po njima, propale ideje.

Svi se bore za narod, ali jedni bi narod ustupili stranim lihvarima, a drugi bi da brane i sačuvaju domaću privredu. Tu ne može biti ničeg zajedničkog. Slagali bi se kao rogovi u vreći. Ili možda i može? Ako pogledamo koga sve ima u Srbiji koja pobeđuje i kakvih sve suprotnih ideologija, programa i ciljeva tamo ima, što ne bi mogli i ovi drugi? Valjda su privilegije koje vlast donosi tolike da će se spojiti i nespojivo?

Iz druge grupacije preti velika opasnost. Vojvoda Šešelj izbija u prvi plan. Čovek pobedio slavni Haški tribunal. Nije kriv ni po jednoj tački optužnice. Nije ratni zločinac. Nije činio ratne zločine niti u Hrvatskoj, Bosni, još manje u Vojvodini! A Vojvoda nimalo nije štedeo taj, rekosmo po zlu čuveni tribunal. Obraćao im se rečnikom koji se može čuti u železničkim restoracijama. Posle ponoći, kad su gosti dobro nacvrcani. Kakav sud, takvo i ponašanje. Tako treba da se ophodi svako ko ima srce, obraz i još neki organ.

Verujemo da će mnogi u Srbiji naučiti ponešto na Šešeljevom primeru. Dobro bi bilo da oni koji zastupaju državu, oni koji se bave diplomatijom, ponekada zauzmu malo čvršći stav. Ne treba previše savijati kičmu. Dok se Milošević držao hrabro i odlučno, Srbija je čak i dobijala neki ustupak od naših neprijatelja, i ondašnjih i sadašnjih, mada su i tada a i sada nazivani prijateljima. Kada je međutim popuštao, što zbog pretnji, ucena, lažnih obećanja, prevara, samo je gore išlo i njemu, ali i nama.

Ni oni posle Miloševića ništa nisu naučili. Ponizno su prihvatali svaku ucenu, svako obećanje na dugom štapu, žrtvovali nacionalne interese, kitili se nekakvim diplomama koje su im delili, pohvalama u štampi neprijateljskih sila, i naročito neiskrenim rukovanjem i grljenjem pred tv kamerama. Svaki poljubac skupo je koštao narod u čije ime se navodno zaklinju tobožnji spasioci.

Stoga je dobro da na izborima ne pobeđuju samo jedni i jedni te isti. Premda kod nas to baš i nije lako izbeći. Od povratka višestranačja u Srbiji, dakle dvadeset i šest godina, na političkoj sceni neki su sve to vreme. Menjali su ćurak više puta. Juče su pričali jedno, potom nešto drugo, vraćali se na staro, išli u dužinu i širinu. Od prvobitnih načela ništa više nije preostalo. Ma od njih više ništa nije preostalo. I opet su tu. Sve zbog naroda i budućnosti!

Ni vojvoda nije izuzetak. I njega pamtimo svih ovih godina. Doduše, Hag mu je uskratio dvanaest godina ličnog prisustva u srpskoj politici. Delao je vojvoda posredno. Putem direktiva. No, stranka se skoro urušila. Sada je ponovo u usponu. Pobeda nad haškim zlotvorima otvorila mu je put u Skupštinu Srbije. Možda kasnije dođe i nešto više od toga? Nije ni vojvoda previše zadrt čovek. Zna i on da promeni mišljenje, da sarađuje s nekim koga je nazivao najvećim kriminalcem, da zaboravi onoga ko mu je bio prijatelj. Kaže se i da prva ljubav zaborava nema. Možda ga se sete oni koje je stvorio i iznedrio? Ko će znati. U svakom slučaju dobro je što će vojvoda preći cenzus. I dobro bi bilo da i drugi pređu famozni cenzus. Makar oni koji misle dobro svojoj zemlji.

Zacrtali smo evropsku perspektivu a u Evropi uglavnom na vlasti su više stranaka. Retko jedna. Takođe u toj Evropi normalno je da i stranke na vlasti imaju različite frakcije. Nikada nisu svi jedinstvenog mišljenja. Naprotiv. A praksa da samo jedan čovek odlučuje i da se za sve pita, toga zaista nema u toj Evropi kojoj težimo. Posle Drugog svetskog rata s takvom praksom u Evropi se raskrstilo!

Miodrag Tasić
Miodrag Tasić


# Miodrag Tasić Beograd Vojislav Šešelj izbori Hag NATO EU Beograd na vodi
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima