Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Bombe, radijacija i resursi

rss

19.04.2007. Z. Marinković

Tužbe i odštetni zahtevi

Međunarodni sud pravde u Hagu odbio je tužbu SRJ (SCG) protiv zemalja NATO proglasivši se nenadležnim za ovo pitanje, što ne znači da agresija i njene katastrofalne posledice nije bilo, kao da nije bilo žrtava i neće biti novih invalida i obolelih od raka i umrlih zbog posledica bombardovanja. Ništa nije rešeno ako je sud odbio tužbu, negativnih posledica ima, pa ima, i na nama je da se sve žešće borimo za obeštećenje, kako za uništena privredna postrojenja, stambene objekte, bolnice, mostove, tako i za obeštećenje svakog pojedinca koji je pretrpeo i trpi patnje od bombardovanja, kao i članova porodica koji su izgubili nekog od ukućana.

U isto vreme dok se očekuja ishod vijetnamske tužbe protiv SAD za upotrebu "narandžastog gasa", italijansko ministarstvo odbrane odobrilo je davanje novčanog obeštećenja obolelim vojnicima i oficirima kao i porodicama preminulih vojnika, žrtava OU, korišćenog za bombardovanje Republike Srpske i Kosmeta tokom devedesetih godina prošlog veka.

"Reč je o vrlo važnom presedanu i za civilna lica koja su stradala od posledica bombardovanja projektilima sa osiromašenim uranijumom. Verujem da se radi o prvom koraku ka priznavanju prava na obeštećenje i za njih", istakao je krajem marta ove godine admiral u penziji Falko Akame, bivši senator i sadašnji predsednik Nacionalnog udruženja žrtava, vojnih lica.

Svetska javnost mora čuti istinu

Svesno prezentovanje nepostojanja posledica po ljude i životnu sredinu od bombardovanja 1999. ima za cilj da da odrešene ruke "izvoznicima demokratije" i njihovim saveznicima za nekažnjenu upotrebu modernih vrsta naoružanja, uključujući i municiju sa OU u budućim ratnim operacijama. Zbog toga je bitna podrška naporu antiratnih i antiNATOvskih snaga, koje žele da prisile svetsko javno mnjenje da prizna da je tokom NATO bombardovanja SR Jugoslavije, prvi put u istoriji civilizacije ekološka katastrofa stvorena ciljno i planski. Trebalo je precizno utvrditi efekte dejstva uranijumske municije i posledice dioksinih akcidenata u prirodnim uslovima.

Mora se izazvati pažnja međunarodne javnosti na opšte ekološke opasnosti i zaštitu stanovništva. Potrebno je zahtevati od svih aktera bombardovanja punu i objektivnu informaciju o obavljenim akcijama kao i o istraživanjima posvećenim posledicama koje su izazvale vojne operacije na neposredan i posredan način.

Mora se onemogućiti svaki selektivni pristup utvrđivanju istine o posledicama bombardovanja SRJ 1999.
Takođe treba reći da su zemlje članice NATO saveza za vreme bombardovanja SR Jugoslavije počinile prema nezvaničnim podacima oko 3.000 prekršaja koji se po nacionalnim zakonodavstvima i međunarodnim konvencijama mogu smatrati teškim. Samo ekološka šteta nastala bombardovanjem procenjuje se od 3,6 do 10 milijardi dolara. Prvu procenu (3,6 milijardi) dao je Zavod za zaštitu životne sredine Ministarstva za nauku i zaštitu životne sredine dok je drugu, višu procenu (10 milijardi) dao Institut G17.

Ukupna materijalna šteta naneta SR Jugoslaviji, prema rečima Vojislava Koštunice (3.4.2001.), iznosi 300 milijardi dolara.

Šta dalje

Na osnovu svih iznetih podataka mora se konstatovati da je u toku agresije NATO na SR Jugoslaviju uočena jasna tendencija vođenja "dioksinskog i uranijumskog rata" protiv nedužnog stanovništva uz plansko razaranje objekata vitalnih za život čoveka.

Prema tvrdnjama profesora Kadera Azmala, koji je kao ministar za vodne tokove i šumska bogatstva u Vladi Južnoafričke Republike bio gost Svetske konferencije za očuvanje prirodnih resursa, u organizaciji Rojters Fondacije, u Londonu 1994. sa zaprepašćenjem je tada saznao da su najmoderniji uređaji nedvosmisleno locirali dva mesta sa prostora bivše Jugoslavije, ključna za kontrolu vodnih tokova Evrope: region Plitvičkih jezera i delove Kosova i Metohije.

Na osnovu zaključaka ovog profesora, lako je objasniti zašto je NATO 1999, na prvi pogled nelogično, bacio izvestan broj specijalno oklopljenih bombi sa osiromašenim uranijumom. Naime, takve bombe se uspešno probijaju do dubokih podzemnih vodotokova i truju ih na duži rok. Na ovaj način sprečeno je da bilo koje lokalno rukovodstvo na prostoru Kosova i Metohije, bilo kada u budućnosti, ucenjuje svetske moćnike pitkom vodom kao "oružjem" koje će vladati svetom u ovom veku.

Na drugoj strani, dirigovanim raspadom socijalističke Jugoslavije, drugi ključni podzemni vodotok Evrope, Plitvička jezera, stavljen je pod kontrolu određenih nemačkih koncerna. Ovo objašnjava pristrasnost Nemačke u akciji prevremenog priznavanja Hrvatske, što je dovelo do legalizacije raspada Jugoslavije od međunarodne zajednice.

Kada su u pitanju podzemni vodotokovi na Kosmetu, vrlo je značajno u kom smeru se oni kreću, dokle dosežu i kom slivu najviše gravitiraju, jer bi ti podaci pokazali prave razmere štete po životnu okolinu koje su izazvale uranijumske mamut bombe, ne samo Kosmetu već i okolnim zemljama.

Ukupni skup pomenutih činjenica zbog razmera prezentiranih akcidenata na usporen način izazvaće imunodeficit kod stanovništva u zonama ekoloških katastrofa. Iz dana u dan, povećavaće se rizik kancerogeneze, muške bolesti kriptorhizma i besplodnost kod žena. U određenom smislu "dioksinska agresija" više je protivčovečna od atomskog rata, budući da se radioaktivna zagađenost meri pomoću gajgerovih brojača, a kontrola dioksina moguća je samo u stacionarnim uslovima, što isključuje aktivni dugoročni monitoring. Dijapazon mogućih bolesti kod stanovništva sa prostora BiH, SCG i Iraka, kao rezultat bombardovanja OU i dioksinskim zagađenjima, iz dana u dan će se povećavati, ako ne direktno od posledica bombardovanja, a ono od posledica raznovrsnih posrednih dejstava raznih hemijskih jedinjenja podstaknutih ratnim dejstvima.

Na Balkanskom simpozijumu o tumorima, održanom početkom 2005, prezentirano je istraživanje Medicinske sekcije SANU (Srpske akademije nauka). U studiji "Reproduktivno zdravlje u Srbiji od 1989. do 2001. godine", uz konsultovane statistike iz skoro svih naših zdravstvenih centara, uviđa se drastičan pad broja porođaja, ali i porast spontanih pobačaja. Prema rezultatima iz 30 zdravstvenih centara, koji su obrađeni prema metodologiji Svetske zdravstvene organizacije, ističe se da se najveći broj bolesti povećava upravo posle 1999. godine.

Kako je konstatovano na simpozijumu, povećan je broj premalignih bolesti, dobroćudnih i zloćudnih tumora. Primera radi, broj dobroćudnih tumora jajnika materice povećao se sa 26 na 496, a na grliću materice na 176. Višestruko su se uvećali spontani i prevremeni pobačaji. Broj umrle prevremeno rođene dece popeo se sa 50 na 357, a broj umrle malformisane dece sa 121 na 610.

Glavni cilj zaključaka BTF-a (Balkanske radne grupe UN) bio je da se ekološko stanje u reonima bombardovanja 1999. predstavi kao posledica hroničnih i davnih zagađenja životne sredine, samo sada malo usložnjeno zbog dejstva bombi. Međutim, sam popis evidentiranih supstanci u izveštaju BTF-a, sa približnim podacima o supstancama i zagađenim površinama, dozvoljavaju da se svi pomenuti rejoni bombardovanja proglase za kritične ekološke zone sa određenim posledicama po život ljudi i prirodnu životnu okolinu.

Tako cilj agresije NATO alijanse nije bio uperen protiv vojske i političkog vođstva SRJ, već je bio uperen protiv nedužnog stanovništva što potvrđuje izbor ciljeva za bombardovanje koji nanose maksimalnu štetu ekosistemu i zdravlju ljudi. Međutim, tu je i prebacivanje troškova za dekontaminaciju zagađenih površina na pleća bombardovanih ljudi što još više otežava borbu protiv posledica bombardovanja jer se SCG danas nalazi u ekonomskim teškoćama koje ne predviđaju dovoljno sredstva za dekontaminaciju svih zagađenih prostora. Akcija države usmerena je samo ka dekontaminaciji terena ugroženog municijom sa OU, dok je dekontaminacija od otrovnih hemijskih jedinjenja ostavljena za neka "bolja vremena".

Eventualna obnova i dekontaminacija trajaće decenijama uglavnom zbog enormnih troškova koji bi bili preveliki i za mnogo bogatije zemlje od zajdnice SCG. Koliki su to troškovi pokazuje primer iz SAD gde je u Luizijani zagađeno 114.685 kubnih metara podzemnih voda ugljenhidrogenima (ugljovodonicima) i 157.000 tona zemlje za čije vraćanje u prirodno stanje je potrebno 110 miliona dolara. Za ekološko čišćenje aviobaze Tokaj blizu Budimpešte, u susednoj Mađarskoj, treba utrošiti 600 miliona dolara.

Ekološke sanacije predstavljaju problem čitavog regiona Balkana i ako se ovaj problem vrlo brzo ne reši međudržavna zagađenja ovladaće celim prostorom koji će postati opasan za život.

NATO je upotrebio još mnogo zabranjenih sredstava kojima je zagađena životna sredina i ne sme da objavi prave podatke, jer bi to sigurno izazvalo gnušanje svetske javnosti, a građanima SCG pokazalo da su trovani i ozračeni "humanitarnim oružjem" od strane sadašnjih "prijatelja" i "saveznika". O ukupnom dejstvu NATO snaga na SR Jugoslaviju i posledicama koje su moguće najbolje govore podaci o količini ubojnih sredstava bačenih i ispaljenih na našu teritoriju. Na objekte na zemlji ispaljeno je 15.000 granata sa 22.000 tona eksploziva mada se nezvanično govori o mnogo većoj količini eksploziva. Bačeno je 150 kontejnera sa kasetnim bombama, uz velik broj termovizijskih i grafitnih bombi čija je upotreba zabranjena većinom međunarodnih konvencija.

Na kraju, mora se reći da su groblja u Srbiji i na Kosmetu sve punija zbog posledica uranijumskog i dioksinog rata vođenog protiv SR Jugoslavije 1999. i da se na teritoriji Srbije radi na otklanjanju posledica u onoj meri koliko raspoloživa sredstva dozvoljavaju. Međutim, na teritoriji Kosmeta se gotovo ništa ne preduzima da bi se ublažile posledice bombarderskih akcija NATO snaga, a posledice iz dana u dan postaju sve pogubnije i mogu na kraju, zbog balkanskog nemara i svetske arogancije i dvoličnosti, biti katastrofalne po sve balkanske populacije.

Da bi se sprečili negativni efekti od posledica bombardovanja SR Jugoslavije 1999, nužno je pre svega utvrditi prave razmere svih akcidenata, zatim se mora napraviti plan akcija za ublažavanje i anuliranje negativnih posledica. U celu akciju se moraju uključiti svi relevantni državni organi od Skupštine, vlade, do policije i Vojske, kao i instituti, zdravstvene ustanove, nevladine organizacije, domaće i strane fondacije i međunarodne organizacije za zaštitu čovekove okoline. Za rešavanje ovako krupnih i dugoročnih problema potrebna je mobilizacija cele društvene zajednice kao i međunarodnog faktora, jer granice širenja posledica od uranijumskog i dioksinog rata ne postoje. Jedan od ciljeva borbe sa posledicama bombardovanja mora biti i insistiranje na rezoluciji Saveta bezbednosti UN kojom bi bilo osuđeno nezakonito bombardovanje SRJ čijim činom su prekršeni mnogi međunarodni sporazumi i konvencije, kao i Povelja UN o pravima čoveka.

Realizaciju ovog dodatka pomogli su:
Institut za političke studije
Informativna agencija "IPRES"


# NATO radijacija reproduktivno zdravlje Ministarstvo odbrane ko je ko
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima