Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Aleksinački rudnici: istorijat

rss

17.02.2011. JP PEU Resavica

Davne 1883. godine Aleksinčanin Đorđe Dimitrijević lekar u Beogradu i vlasnik Aleksinačke pivare Johan Apel zatražili su i dobili povlasticu zvanu „Kraljevac“, da na površini od 950 hektara mogu ispitivati i eksploatisati rudno blago.

Aleksinački rudnici: istorijat

Prve tone uglja poslužile su kao pogonsko gorivo za pivaru, koja je 1884.godine, preseljena u Niš. Godine 1887, Apel i Dimitrijević vrše nova istraživanja i dobijaju novi dokument tzv. „Novi Kraljevac“, sa dodatnih 260 hektara zemljišta. Rudnik 1902.godine kupuje Belgijski inženjer Emil Forman vlasnik velikih Belgijskih rudnika na Sombri za 40.000 tadašnjih dinara. Forman je iste godine sa 66 belgijskih akcionara osnovao „Bezimeno društvo rudnika uglja u Aleksincu“, sa sedištem u Briselu. Već u naredne tri godine proizvedeno je 40.000 tona uglja, a do prvog balkanskog rata 50-60 hiljada godišnje. Za vreme I svetskog rata Austro-Nemačke okupacione vlasti proizvele su ukupno 170.000 tona uglja, da bi na kraju rata u povlačenju skoro uništile rudnik.

U 1922.godine radilo je 1013 radnika, a 1923.godine dogodila se velika nesreća kada je nastradalo 10 rudara, iste godine nabavljene su tri trolne lokomotive nemačke firme „Simens“. Između dva svetska rata Aleksinački rudnik je smatran najunosnijim ugljenokopom u Srbiji. Za vreme II svetskog rata rudnik preuzimaju Nemci, a direktor je bio belgijanac Arnold koji je 16 februara 1946.godine, razrešen dužnosti, kada je rudnik i nacionalizovan.

Najveću proizvodnju Aleksinački rudnici ostvarili su 1963.godine, kada je proizvedeno iz šest okana 444.007 tona uglja. U to vreme na rudniku radi rudarska i industriska škola, nadzornička škola, postoji besplatna tramvajska linija do Aleksinca, hotel, škola sa terenima, biblioteka, dom kuplture sa bioskopom , samački hoteli, ambulanta, fabrika za proizvodnju šljako-blokova i dr., u vreme jeftine nafte eksploatacija je skoncentrisana na II okno „Mrava“ koja je 1981.godine proizvelo 251.433 tone uglja u severnom i južnom reviru (kada je autor teksta počeo da radi kao dipl.ing.rudarstva), do zatvaranja rudnika u jami „Morava“ vršena je eksploatacija uglja na 750m od površine (na K-445) i bila je najdublja ugljena jama u Srbiji i Jugoslaviji.

Godine 1989, došlo je do velike nesreće kada je od trovanja ugljenmonoksidom (požar u svežoj vetrenoj struji) izgubilo život devedeset rudara, kada je rudnik i zatvoren.

Od 1990 godine Aleksinački rudnik nastavlja sa radom kao specijalizovani izvođač rudarskih radova u podzemnoj eksploataciji uglja. Sada je to najveće preduzeće za izvođenje rudarskih radova u Srbiji kada je prošle 2007.godine, urađeno oko 5,5 km rudarskih prostorija sa oko 330 radnika.

ALEKSINAČKI RUDNICI: POLOŽAJ

Aleksinačko ležište mrkog uglja i uljnog škriljca zahvata centralni deo basena na prostoru između Južne Morave i Moravice, ležište se pruža neposredno od grada Aleksinca u pravcu ssz u dužini od deset kilometra i zahvata površinu oko 20 km2.

Aleksinački rudnik je bio povezan sa magistralnom prugom Beograd-Niš, žičarom do železničke stanice Adrovac, gde se nalazila separacija uglja. Preko jugo-zapadnog dela ležišta prolazi autoput Beograd-Niš, a dolinom Moravice asfaltni put Aleksinac – Sokobanja – Knjaževac (Boljevac). Severni deo grada Aleksinca i naselje Aleksinačkog Rudnika leži na krajnjem jugu ležišta.

U morfološkom pogledu teren je blago zatalasan i brežuljkast, u istočnom delu, sa najvišim kotama Kurilovce 322m, Dubrave 295m i Logorišta 284m, dok prema jugu i zapadu u aluvijalnu ravan Južne Morave sa prosečnom visinom od 160m. Aleksinačko ležište dreniraju reke Južna Morava u zapadnaom delu i Moravica u istočnom i jugositočnom delu.

 


# Južna Morava Aleksinački Rudnik Moravica Sokobanja rudnik Đorđe Dimitrijević
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima