Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Naši jedriličari u Svetu

rss

08.07.2009. Zoran Marinković

Izveštaj piše Željko Ovuka:

NORDIK OPEN,
PREDDVOR, Slovenija.
disciplina paraglajding - prelet
5.- 11.jul 2009. godine.
Dok je još trajao Slovenija Open, na nekih 40km od Preddvora, gde smo
imali naša dva predstavnika, ekipa od 8 pilota iz Srbije tražila je
smeštaj po Preddvoru i okolini jer već sutradan počinje famozni
Nordik Open. I prošle godine, kada je ovo takmičenje bilo u
Makedoniji bilo nas je mnogo, ali ko bi rekao da ćemo nastaviti
tradiciju i ići gde god se održava. Ima nas više nego slovenaca...
Elem, nađosmo smeštaj, prijavismo se u štab takmičenja koji je bio na
lepom malom jezeru odmah pored hotela Bor.
Odmah se videlo ko je ko jer oko nas smeh i ludiranje, a oko nordijaca
uglavnom tišina i hladoća.
Task 1
Sutradan, 5.7.09, odrediše pristojan zadatak od 61km, koji je po našoj
proceni bio kasno postavljen, jer razvoj je poodavno krenuo.
Ali, šta je tu je, pozicioniramo se na startu, i čekamo da se otvori
prozor trke. Startni cilindar je na narednom grebenu, nekih 6km od
starta Krvavec. 130 pilota, spremnih za borbu užurbano se pripremaju.
Ne vrtim ništa kod starta,
idem ravno tamo, vidim dosta
njih se tamo muči. Stižem
ispred tog grebena nalazim
laganu isprekidanu termiku i
sve vrtim što mi padne pod
glajder, jer ionako sam malo
rano stigao pred startni
cilindar. Malo niže je i Gugi,
a Vlajko je već na cilindru i
moraće sa grupom od 15-ak
pilota da izlazi iz cilindra
pa da ponovo uđe. Tu je i Rika,
a ostale ne vidim mada su svi tu negde.
Par sekundi sam poranio prolazim ceo cilindar,pa se vraćam da ga
overim i nastavljam grebenom jako nisko, procenjujući da će negde
raditi. Međutim, sve je pod debelom senkom, pa i grupa koja je 300m
ispred ništa ne nalazi. Bežim napolje ka ravnici i nalazim stub, uzak
i solidan. Par pilota, među kojima je i Rika i Labović mi se
pridružuju sa grebena i zajedno stižemo do baze.
Jedan pilot je bio na šumi, pao je, ali još ne znam ni ko je ni kako je
pao. Ne vidim rezervu...
Nastavljamo trku, sada sam u odličnoj poziciji do druge tačke ima još
2km. Među prvih 15 pilota smo Rika i ja, Martin je oko 1-2km iza nas.
Ne znam gde su ostali.
Međutim, eto kiše, javljaju se razni piloti da i njima pada kiša, i
direktor trke, Gašper Prevc, prekida trku. Jbg, bezbednost iznad
svega.
Slećem par minuta pre kiše, čekam Gugija da sleti da ga slikam. Eto i
kiše, pomaže mi indijac Dilip da ponesem opremu do hotela Bor.
Saznajem usput da je pilot na drveću Vlajko, i već trčim do Gašpera da
vidim kako je, i da li je povređen. Sve je ok, reče on rešavalci
(spasioci) su već krenuli po njega.
Za to vreme Vlajko sedi na 30m visokom drvetu, čeka pomoć jer nema
šanse da se spusti niz veoma glatko drvo plus što je sada i mokro. Eto
i helikoptera, i koji, računajući i džip, sa 14 spasioca ide po Vlajka.
Oni su veoma brzo bili kod njega i spustili ga sa drveta, i svi zajedno
su došli u hotel gde smo pili i proslavljali sretan završetak priče
koja je mogla imati i drugačiji kraj.
Posle konstatujemo da je Vlajko u želji da bude među prvima stiskao
speed 90% na par metara od šume i popio je frontalac koji ga je bacio
u šumu. Mesto gde je pao je veoma visoko i nepristupačno.
Istovremeno na još većem vrhu grebena pao je ili bolje rečeno sleteo u
jakom deep stall-u poljski pilot, jer mu je glajder bio natopljen kišom
toliko do je izgubio letne karakteristike. Uspio je sam da skine
glajder sa drveta i pođe na dug put do civilizacije.
Kada je stigao u štab takmičenja sevale su varnice između njega i
Madsa (organizatora) jer je smatrao da se trka trebala ranije
prekinuti. Posle raznoraznih pretnji organizator isključuje poljskog
pilota sa takmičenja, uz odobravanje i ostalih učesnika na sledećem
brifingu. ično mislim da je trka prekinuta na vreme, ali je poljak
preterao, jer ipak mi sami u vazduhu treba da odlučimo šta nam je
raditi kada počne nevreme,a ne da čekamo direktora trke za mišljenje
koji je negde tamo na brdu ili sletištu.
Inače, Rika i ja smo bili u odličnoj poziciji, među prvih 15 pilota,
Martin i Gugi 1-2km iza nas, tako da verujem da bi bili dobro
pozicionirani.
Sledećeg dana nije bilo letenja, iako smo bili na startu. Počela je
kiša, i krenuli smo dole. Vlajko je hteo da se spusti glajderom, ali sam
ga vezao za ogradu, jer dosta je već napravio problema. ☺
Popodne su Mićko, Vlajko i Rika našli neku lijanu pored jezera i za
koji minut se normalna šetnja pretvorila u Ninja Wariors Level 1 a Gugi
je to sve lepo snimao i slikao. Epilog – Mićko (Makoto Nagano), u vodi.
Snimak kojeg ljubomorno čuva Gugi, nismo uspeli dobiti čak ni
posredstvom CNN-a uz nadoknadu u vidu piva i palačnki (Makoto se
pozvao na neka autorska prava).
Samo znam da su mi suze išle od smeha kada sam gledao snimak.
Juče se epizoda ponovila samo što je Vlajko bio taj koji se kupao.
Inače, ove igre se organizuju tek posle 5 piva/čoveku, jer u normalnim
uslovima niko ovo ne bi radio. Voda je jako hladna, a i kiša je.
Juče smo ceo dan proveli u Ljubljani, razgleajući je, dok su neki bili u
BTC, najvećem tržnom centru u Sloveniji. Za to vreme pljusak je radio
svoje, a noćas je bila prva provala oblaka praćena neverovatnom
grmljavnom.
Bilo neke nade da bi danas mogli imati neki kratak popodnevni task,
ali jutarnja kiša nas razuverava u tu mogućnost.
Posle dva dana „takmičenja“ u Srbiju se vratili Aca i Martin, imaju
ljudi pametnija posla, tako da je sada ovde 5 takmičara i jedan wind
dummy.
U Kranju spazismo, na
opšte iznenađenje
„Pravda za Uroša“
--


# paraglajding ko je ko
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima