Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Tragom za poreklom radijacije...

rss

05.06.2006. Aleksandar Gvozden

Radioaktivna Srbija - B92 dobio još jednu potvrdu nelegalnog uništavanja radioaktivnog otpada u topionici Rudarskog basena Bor 1989. godine

Tragom za poreklom radijacije...

Tada delegat u Skupštini Srbije, Mira Mosurović rekla je za B92 da je na jednoj sednici bilo reči o visokom nivou radioaktivnosti u Beogradu i pretpostavci da je to rezultat uništavanja nuklearnog otpada i za B92 navela da je, pored otpada iz Vinče, u Boru verovatno uništavan i radioaktivni materijal iz inostranstva. "Tada smo znali za nuklearni otpad jer je Boško Ničić, koji je, čini mi se, iz Zaječara, tražio da i u našem veću bude otvorena rasprava o tome, ali je to zaustavljeno. Rečeno je da Srbija ima pametnija posla, a ne da se izjašnjava o tamo nekim bezveznim pitanjima. Tada je i Ničić rekao da na Crnom vrhu kod Bora i još na nekim mestima dolazi do naglog sušenja biljaka i da on pretpostavlja da je tamo došlo do spaljivanja nuklearnog otpada. Pokušala sam ta to pitanje otvorim na komisiji za državnu bezbednost, ali tada mi je Zoran Sokolović usmeno rekao, a tada je bio predsednik Skupštine Srbije, da ne treba otvarati svakakva pitanja", kaže ona.

Direktor RTB Bor tada je bio Nikola Šainović, koji je bio i ministar energetike. Mira Musurović kaže da ne zna ko bi još mogao da bude upoznat s dešavanjima u tom basenu, ali navodi da su u tadašnjoj Vladi Srbije potpredsednici bili Dušan Mihajlović i Miroslav Mišković, sada direktor Delte.

Predsednica Komisije SFRJ za zaštitu životne sredine Jelka Miljković otkrila je prethodno za B92 da je u avgusutu 1989. radioaktivnost u Beogradu bila i 3.600 puta veća od dozvoljene. Ona kaže da je tada utvrđeno da je talas radijacije naišao sa istoka, a da su merenja stručnjaka iz Vinče utvrdila i povećanu radioaktivnost u Timočkoj krajini.

"Povećane radiokativnosti je bilo u avgustu. Imali smo gama-zračenje koje ni u kom slučaju nije primereno prirodnom sastavu atmosfere. U uzorcima vode ustanovljen je povećan sadržaj radionuklida iz uranovog, radijumovog i torijumovog niza i značajnog prisustva veštačkih radionuklida, cezijum 137, serijum 144 i rutenijum 166. Taj nalaz radiokontaminanata u vodama Borske reke jeste karakterističan za određene vrste nuklearnih objekata. Analize pokazuju da postoje stara zagađivanja, pre Černobila, ali i nova. Radi se o radioaktivnom otpadu koji se ilegalno, s rudom, uvozi iz zapadnih zemalja koje poseduju taj tip reaktora, konkretno iz Nemačke i Francuske", kaže ona.

Prema izvodima iz stenograma, Jelka Miljković je 1989. na sednici Skupštine Srbije saopštila i da su u Borskoj reci i Timočkoj krajini nađeni veštački nukleidi reaktorskog porekla. "Verovatno je Bor dobijao debele pare da spaljuje radioaktivni otpad. Postojale su informacije da je iz Portugala uvezena ruda za preradu bakra koja je bila radioaktivna, a zatim je jedan kontingent onog što je Bor pravio vraćen iz Nemačke jer su Nemci ustanovili da je to radioaktivno", kaže ona.

Nekadašnji savetnik za energetiku u SFRJ Dejan Dimov za B92 kaže da je ceo slučaj bio veliki eksperiment, s kojim su morale biti upoznate tadašnje vlasti pošto je u pitanju bio veliki novac. On navodi da se cene skladištenja radioaktivnog otpada kreću i do 1.600 dolara za kilogram. "Čitava ta regija je bila planirana za program koji će opsluživati nuklearke. Vinča je bila vodeći naš institut koji se bavio upravo tom problematikom. Oni su eksperimentisali, oni su pravili takve svinjarije, oni su vršili genocid nad srpskim narodom, kada moram tako da kažem".

B92: Da li je bilo uništavanja radioaktivnjog otpada u borskoj topionici ili skladištenja na području Timočke krajine?

Dimov: Apsolutno. Jedno od rešenja je bilo da se ne primeti, da se to stavi u proces sagorevanja visokih peći i da, naravno, usled sagorevanja i visoke temperature peći, on izlazi i kroz dimnjake i rasipa se po zemlji, u Srbiji, a i dalje. Oni nikada nisu hteli da kažu koji su izotopi nađeni. Nada Ajdačić i Miljenko Matić, koji su jedini kvalifikovani, oni su našli izotope koji mogu da budu samo reaktorskog porekla. I tu se stavlja tačka. Reaktorski izotop ne možete da nađete u prirodi, on može biti samo veštački, da dođe iz reaktora. Ova zemlja je bila idealna za sve te ilegalne radnje i ne zaboravite da se cena skladištenja otpada kreće od 100 do 1.600 dolara za visokoradioaktivno po kilogramu. I bivša vlast i Mikulićeva vlast i vlast Milke Planinc i Miloševićeva vlast su tu videli sjajnu zaradu.

Miroslav Pajić iz Ekološkog pokreta u Boru kaže da zna za postojanje projekta koji je imao oznaku "strogo poverljivo". "Ja sam slučajno došao u situaciju da vidim da takav projekat postoji, reagovao sam i zbog toga sam bio na nekim informativnim razgovorima. Projekat je bio iz Vinče, na ovom terenu je ispitivano spaljivanje radionukleida i njihovo prihvatanje na snegu", kaže on.

Izvor: B92

Radioaktivni otpad, intervencija

Koalicija zelenih Srbije traži intervenciju međunarodnih ustanova zbog pojave radioaktivnog otpada u timočkom kraju, 80-tih.

Oni kažu da je zbog toga stanovnicima tog kraja drastično ugroženo zdravlje. To je nastavak priče o radioaktivnom otpadu za koji postoje ozbiljne sumnje da je uvožen i spaljivan u borskoj topionici tokom osamdesetih godina. Magistar Nada Ajdačić, nekada zaposlena u Institutu Vinča, dugo nije želela da priča o dešavanjima iz 1989 godine kada je zbog objavljivanja podataka o drastično povećanoj radioaktivnosti u borskoj reci, otpuštena iz Instituta u Vinči.

Ona kaže da je sve počelo još 1979. godine, kada je prvi put konstatovana povećana radioaktivnost u timočkom kraju, međutim, ni tada nije smela da objavi podatke o tome. 1989. godine u Borskoj reci ispitivala je radioktivnost zajedno sa svojim kolegom Miljenkom Martićem, koji je posle toga takođe otpušten sa posla.

Nada Ajdačić spominje da je pri dolasku na ispitivanje u Bor, predstavljena kao član ekipe iz Hidrometeorološkog zavoda, i njoj tada nije bilo jasno zbog čega. „Osoba koja nas je provodila kroz Bor je rekla da je to tako zato što drugačije ne bi smo mogli da uđemo... Jer su drugi ljudi iz Vinče imali kart blanš za ulaz u Bor, oni koji i sada i onda poriču da ima radiokontaminacije“

Miroslav Pajić, iz Ekološkog pokreta u Boru, kaže da postoji velika sumnja da se i danas kao i ranije uvozi radioaktivni otpad koji se prerađuje u borskoj topionici, i da je to razlog ugroženog zdravlja tamošnjeg stanovništva. „Mi sumnjamo da se u Boru u okviru topljenja naših domaćih koncetrata uvoze i koncetrati koji se tamo mogu dobiti gotovo džabe i koji potiču iz nuklearnih elektrana. Vi i u tim zemljama tamo, morate da menjate delove tih postrojenja koji su urađeni od bakra, oni se donose kod nas i pretapaju kao izmrvljeni bakar, a on je radioaktivan jer potiče iz radioaktivnih sredina“, izjavio je Pajić.

Miroslav Nikčević, direktor Uprave za zaštitu životne sredine, demantuje da je radioaktivni otpad spaljivan u Boru, i ne vidi razlog da se ceo slučaj ponovo ispituje jer to mnogo košta.

on podseća da je pre 4 godine Komisije za jonizujuća zračenja utvrdila da nema realnih pokazatelja da je u RTB Boru bilo takvih aktivnosti. Tvrdnje da je u RTB Boru pre 15-tak godina uništavan radiokativni otpad su više nego besmislene, kaže Miroslav Nikčević, direktor Uprave za zaštitu životne sredine.

On navodi da su takve priče više puta preko medija uznemiravale javnost i podseća na izveštaj Komisije koja je 2002. ispitivala da li je 1989. u Boru bilo uništavanja opasnog otpada: "Sama priča je besmislena u startu zato što radioaktivni otpad ne može da se uništi spaljivanjem, znači neko ko bi došao na takvu ideju od jednog problema bi narpavio još veći, a teško je poverovati da je neko to svesno i namerno mogao da radi. S obzirom da se ta priča više puta već pojavljivala u medijima, poslednji put 2002. kada je tadašnje Ministarstvo zdravlja i zaštite životne sredine formiralo Komisiju koja je ispitala te navode i zaključila da nema realnih pokazatelja da je u RTB Bor prerađivan radioaktivni otpad“.

Međutim, taj izveštaj nije uzeo u obzir nalaze nekadašnjih stručnjaka iz Vinče Nade Ajdačić i Miljenka Martića, pošto ih je svojevremeno SANU osporila utvrdivši da su puni propusta. Inženjer borske topinice Božidar Bogdanović za B92 kaže da ta Komisija nije ipsitivala ni uzorke Borske reke: "Tog dana kada je uzorkovan materijal bio je jako hladan zimski dan išli smo samo na ona mesta u topionici, a nismo mogli da odemo do Borske reke u kojoj upućeni ljudi kažu da ima više radioaktivnog otpada nego u skladištu neke nuklearne elektrane. Tog dana kada su oni došli na uzorkovanje stigao mi je faks gospodina Aleksića iz Novog Sada, predsednika ekološkog pokreta Jugoslavije, da ne prihvatim uzorkovanje jer će u toj ekipi biti isti ljudi koji su svojevremno iz Vinče isterali Nadu Ajdačić i gospodina Martića, prikrili njihove rezultate i dan danas daju izveštaje da nije bilo prerade radiaktvinog otpada. U tom momentu ja sam verovao Srđi Popoviću, tada savetniku premijera za ekologiju jer je 5. oktobar bio relativno skoro."

Miroslav Nikčević ne vidi zašto bi se ceo slučaj još jednom ispitivao jer mnogo košta, pre svega poreske obveznike, a uz to su relevantni ljudi, kojima veruje, već utvrdili da je sve u redu: "Na žalost, vrlo je popularno, ako neko hoće da stekne svojih pet minuta slave, da izjavi da se u obližnjem rudniku ili obližnjem mesu neko deponuje neki radioaktivni otpad, i uvek redovno uz to ide priča o tome kako u tim selima u okolini su ljudi iznenada počeli naglo da oboljevaju od raka i da umiru i tako dalje. I to je sada jedan krug koji je vrlo teško zatvoriti i mi se trudimo da apsolutno sve dokumente dostavimo javnosti i mi nemamo šta da krijemo."

Juče je generalni direktor RTB Bor Borivoje Stojadinović izjavio da se nuklearni otpad topi samo u glavama novinara B92. Pozivajući se na izveštaj komisije iz 2001, urađen po nalogu Ministarstva zdravlja Srbije, upravo zbog teme koja je i tada bila otvorena, Stojadinović je oštro demantovao priču da je u topionici bakra prerađivan nuklearni otpad. Stojadinović kaže da se iz izveštaja vidi da su merenja pokazala da nema nikakvih tragova površinske kontaminacije, a da je od veštačkih radionukleida nađen samo cezijum 137, koji potiče od černobilske katastrofe.

"Nuklearni otpad nikada nije topljen u Boru. Nikada nikakve debele pare nisu došle u Bor po tom osnovu jer nije bilo ni posla po tom osnovu. Da ne pričam o tome da nismo topili ni Šiptare, niti je ikada Šainović bio generalni direktor RTB Bor. Međutim, hoću da saopštim i jednu ekskluzivnu vest, a to je da se nuklearni otpad i dalje topi, ali u glavama novinara B92, i to s ciljem da se zagusti čorba u porcesu privatizacije RTB Bor", kaže Stojadinović.

"Zataškavanje je uspelo"

Potvrdu nekih navoda do kojih je došao B92, vezanih za 1989. i pitanja pojedinih delegata u tadašnjoj Skupštini Srbije dao je i Boško Ničić, sadašnji predsednik opštine Zaječar, koji je kaže da je bio jedan od onih koji su govorili o povećanoj radioaktivnosti u Timočkoj krajini.

"Znam da je u to vreme najviše oko toga bila upoznata gospođa Ajdačić, koja je prilično stradala zbog svoje borbe i insistiranja na tome da to što je u zemlji nađeno nije prirodnog porekla, već veštačkog, da postoji negde gde je vršeno topljenje nečega što je izazvalo radioaktivnost. Međutim, uspelo se u tome da se priča zataška, da se stručni akteri te priče, koji su mogli dati pouzdane dokaze, ućutkaju", kaže Ničić.

Neki od sagovornika B92 kažu da je u to vreme postavljeno pitanje vezano za misteriozne tovare koji su plovili Dunavom.

 


# predsednik opštine ekologija radijacija Boško Ničić Dušan Mihajlović 5. oktobar radioaktivni otpad
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima