Алексиначке вести - новости Алексинац
Претрага
cirilica | latinica

Izvestaj sa EP

rss

13.08.2006. Gugi

Zdravo,
 
znam da sam odocnio sa izveštajem, ali prebukiran sam sa obavezama na porodičnom planu kao i na letačkom.
Pored velikog zamora, osećam potrebu da se preko liste obratim clanstvu VSS, Predsedniku Komisije za paraglajding i kancelariji VSS-a, bez čijeg angažovanja i finansija, odlazak na prvenstvo ne bi bio moguć. Ovaj izveštaj bi trebao da nekim mlađim pilotima jačeg takmičarskog potencijala skrene pažnju na neke bitne elemente takmičenja u FAI1, i ujedno bude opravdanje za utrošen novac Saveza.
Za razliku od prethodnih mojih FAI1 takmičenja, ovaj put, lista donatora i sponzora je veoma kratka: Foto LIKA - Kučevo, restoran Dva brata - Ljig i rođaci koji su mi pozajmili nedostajući novac. Postoji i lista onih koji su obecali da će pomoći kad se vratim, još uvek čekam i nadam se, jer stižu i neki neplaćeni računi (telefon).... Paraglajding klub Grunf iz Niša je pomogao celu ekipu sa vozilom (multipraktični kombi), koje je Uglješa, veoma dobro, uporno i bez odmene vozio u oba smera. Hvala!
 
Moj san star 15-tak godina je ostvaren, leteo sam i takmičio u kolevci paraglajdinga - Alpima. Pretpostavka da će letenje biti jako sa dinamičnim stubovima, dosta turbulencije, penjanju na zavetrenim padinama, surfovanju na bazama jakih Cu,  i da zbog toga ne menjam svoj stari dobri Boomerang3, je bila potpuno ispravna. To se potvrdilo već u prvom letu koji sam napravio odmah po dolasku u Morzin. Obzirom da je Uga vozio sve vreme, ja kao putnik nisam osećao umor već sam odmah pošao na najbliži start da oprobam alpske vetrove. U ovom sondaznom letu od 2 sata naučio sam dosta korisnih stvari, gde ima nekih stabilnih dizanja, jačina i turbulentnost dolinskog vetra, problematičnost mesta za sletanje, neprijatnost izgleda nekih stena i jačinu konkurencije drugih pilota, koji su takođe trenirali. Odmah sam zapazio Boomerang 5 (kojeg leti Jimmy iz Italije), novi Magus-proto, puno FR-2, Merkuri, i td. Serijska krila Aeron, Omega 6, Tycoon, Sigma 5 i drugi su dobro i agresivno letela. Šta reći nakon treninga od 2 sata, bit će jako teško i naporno, ali to mi i odgovara, pozitivno sam nastrojen (nema išijasa).
 
Zvanični trening je protekao dobro, transport do starta je autobusom i uspinjačama, koje u sistemu možemo neograničeno besplatno da koristimo. Joj, kako nam nedostaje ona guzva i prasina na nasim kamionskim transportacijama.. Imam prvo loše iskustvo, nepažnjom nisam overio jednu od tačaka, to je pokazala analiza koju smo obavili sa Ugom,  takve greške na trci ne smem sebi da dopustim, to me je dobro uzdrmalo iako sam stigao do cilja.
 
Svečano otvaranje je proteklo u znaku lepog vremena i fantastično dresiranog orla. Očekivao sam i malo bolji protokol, ali sve u svemu lepo i vidi se bogato. Naš tim je obukao šta ko ima, uglavnom u bojama bivše trobojke. Da vas ne davim detaljima svečane večere, pogledajte fotose na sajtu, prelazim na letenje.
 
Prvi zadatak je bio 69,1 km, Roni iz Norveske reprezentacije (naš zet) je pomogao sa opisom terena i pravcem maršrute, meni je to koristilo. U ovoj trci je bilo svega što nas je kasnije zadesilo na ostalim maršrutama. Teško dobijanje visine, još teže opstajanje u poziciji za start pod bazom. Letim opušteno i napadam grebene i litice o kojima sam samo sanjao, nije loše. Ipak kasnim za ulazak u cilj oko 2 minuta, pokušavam da to nadoknadim većim spidom ali trošim visinu. Srećom trka ide u smeru koji sam dobro prelistao dok sam čekao na otvaranje st. cilindra. Idemo ka Ženevskom jezeru na sever, letim sa A. Valicem i Maurerom, odmah sam uvideo da su njihovi glajderi dominantni. Tačku overavam sa malim zaostatkom u odnosu na vodeću grupu. Sada, na povraku ka Morzinu, počinje odvajanje, ostajem sa drugom grupom, vrtim sam, pa ponovo sa grupom. Sve smo sporiji i razređeniji, držim se pravila visoko, što više preko dolina. Nisam bio optimalan u preskoku sa spidom (suviše agresivno), vrtim mršav stub i dolazim u zavetrenu padinu. Grupu pilota čine hrvati, bugari, Rosana iz Italije i Carolin Brile iz Francuske. Na maloj visini, front kolaps, saniram odlično, brišem iznad padine i na vreme primetim da je Rosana locirala stub koji me bezbedno odvodi na novu okretnu tačku na zapad. U povratku ka cilju koristim brže i niže preskoke (iskustvo sa SLO-open u Sićevu) tako da pretičem ostale pilote iz grupe. Proveravam Competino i konstatujem pozitivnu visinu za cilj iako imam još jednu tačku za overu. Biondic je niži od mene za 150 metara, mislim, lako ću ga preteći i ući pre njega. Malo je trebalo da shvatim kako ide Avax RSF, odustao sam odmah od jačeg spida radi bezbednosti, Biondic je samo uvećavao razliku. Srećan sam zbog ulaska na cilj, ali vreme trke je jako loše...mislim da mogu bolje i brže ali kako bez treninga i sa cime?.
 
Pri registraciji pilota, u razgovoru sa Tamegerom dobio sam informaciju da će vreme biti loše posle nedelje. Bio je potpuno u pravu. Zadatak koji smo započeli u ponedeljak kao drugi je na zadovoljstvo nas pilota bio prekinut i stopiran nakon dolaska do prve okretne tačke. U ovoj kratkoj ruti sam iskusio svu zestinu alpskih dolinskih vetrova i penjanje u jako zakošenim stubovima. Iznad Avoriasa (čardak ni na nebu ni na zemlji) bilo je puno krila sa kolapsima i neverovatnim ljuljanjima. Kada sam dobio informaciju o prekidu odlučio sam da sletim u dolinu gde je bilo još nekoliko pilota jer je prolaz prema Morzinu već bio pod dejstvom jakog Cb. Helikopter, koji je prenosio delove uspinjače, strplivo je sačekao da ja sletim pa tek onda isporuči teret. Vidi se na svakom koraku da je ovo zemlja iskusnih vazduhoplovaca. Po dolasku u HQ saznajem da je Svorci imao žestoke probleme sa jakim zapadnim vetrom iznad starta, puno kolapsa svih sorti u prebacivanju na zavetrenu stranu kada nije uspeo da sleti na start. Kažu, da je posle toga prizora i doneta odluka da se trka prekine i poništi. Koliko me pamćenje služi Direktor trke je dan ranije rekao da neće pustiti zadatak pri vetru većem od 20km/h ovog dana to je bilo mnogo više.
 
Kreće još jedan zadatak (4.jul) u kome sam imao solidnu poziciju na starnom cilindru, ulazim sa 50 sekundi u startni cilindar i agresivnije napadam prvu OT. Oliver Rasel je tik ispred mene i dosta mi pomaže da letim blisko stenama kod prve tačke. Stubovi su jaki i brzo vraćamo prema jugu, meni sada poznatim predelom, koristim nisko forsiranje pa onda mala greška. propustio sam jak stub, kada sam shvatio da dalje, zbog senke neće ići niski prelaz, morao sam da se vratim i namotam skoro 3000, pa pod bazom u blagom veleslalomu jer su pretnje za kaznu zbog letenja u oblaku ozbiljne. Preskok preko doline ka drugoj OT je bio dug (više od 9km bez stuba) ipak krenuo sam agresivnije od drugih u grupici na bazi informacije od vodeće grupe koja je bila kao roj pčela bez zdravog stuba. U dolasku na tačku okida se dobar termal sa više parcijalnih priključaka, to koristim da smanjim kašnjenje za vodećima. Pravim nekoliko fotografija zapanjujućih Cb-a u oblasti jugoistočno od Morzina. Penjanje je moćno i nemam straha da ću iscuriti, prešli smo više od polovine trke skoro 40km kada je ponovo prekinuta i poništena. Slećemo svi na mesto cilja Mizi ili tako nekako, tu je započet paraglajding pre više od 20 godina... Kasnije saznajem da je Španski pilot u ovom zadatku imao jak kolaps pa ulaz u spin i pad pri kome je povredio nogu, kičmu i leđa.
 
Nekoliko narednih dana, izlazimo na start ili odlazimo na drugi start u nadi da ćemo imati zadatak ali bezušpesno kiša je uporna. Test piloti iz svih timova (Gin, Airwave, Mac, Gradient) rade bez odmora, odmah nakon kiše kada imama iole uslova za letenje odlaze na start i rade trimovanja i merenja. Naš tim odmara ili idemo u šetnje (uz brdo uspinjačama, niz brdo pešice) svuda je puno planinskih biciklista koji su prljavi kao svinje, ali zadovoljnog lica, (svako ima svoje turbulencije).
 
Do novog zadatka smo imali još nekoliko otkaza pre samog starta trke, to je unelo malo nervoze kod pilota jer organizator više nije tako oprezan sa procenom vremenske situacije, čak i mi koji smo po prvi put u Alpima vidimo neke logične razvoje, koji nisu dobri za trke.
 
Sledeći validan zadatak je odrzan 8.jula sa 46,9km. ERTG je uvek primenjen kada organizator nema čistu situaciju sa vremenom i ne može da definiše pouzdano vreme za otvaranje cilindra. Prvi je poleteo Joža Rabic iz CRO tima, onda A. Valic, Prevec pa Maurer i svi se dugo dave dok nije malo proradilo.. Onda kreće stampedo sa svih oficijalni i neoficijalnih površina za start. Pomoćnika ima samo na jednom delu, vetar za poletanje slab. Jedva sam uspeo da startujem u velikoj senci vrtim slab stubić, imam dobru zamisao ali ne ide sve po planu, jači stub sam našao dosta kasno već me juri poslednje vreme cilindra tako da u cilindar ulazim nepovoljno 5 minuta ranije nego što sam planirao i sa dosta istočnije pozicije od optimalne. Svestan toga krećem napred i sa relativno lošim pilotima nastavljam po maršruti. Još nekoliko grešaka je bilo dovoljno da vreme u cilju bude dosta lošije od očekivanog. Ipak cilj je cilj. Prvi je Urban Valic sa vremenom od 01.12.59. njegov Magus proto je došao do izražaja. U ovom zadatku se desio  kolaps kod Martina Orlika na final glide-u pri max spidu, nije uspeo da stabilizuje krilo i pri padu na sletiste slomio je petu. U ovom slučaju kako sam čuo organizator nije imao adekvarno medicinsko vozilo već se improvizovalo.
 
Novi zadatak je usledio tek u ponedeljak 10.jula, 88 km RTG. Nesto novo, krenuli smo sa novog starta koji je pozicioniran na 2100m ASL na prevoju gde smo stigli Gondolom, pa kombijem, šestosedom uspinjačom i na kraju pešice kroz sneg. Veoma lepo za doživeti, kada dodamo i to da su pored nas pre poletanja prebrisali dva Mirage-a iz RV Francuske, rezultat nije vazan. Ipak, pozicionirao sam se na samom sedlu sa timom iz Austrije, Valicima i Maurerom. Pre poletanja je krenulo zacikavanje Urbana zato što je zaboravio kacigu. Maurer mu je rekao da će ga prijaviti zbog toga i da će dobiti penale kao i za letenje u oblaku.... ostali su samo na rečima. Već sam se pokajao što sam izabrao ovakvo drustvo, Tameger me je zagradio tako da nisam mogao da poletim ranije nego što je cela grupa, onda sam u letu shvatio da su izabrali pravi momenat, brzo i kvalitetno penjanje, dobra pozicija za st. cilindar iznad Avoriasa, to je onaj momenat kada me je neko fotografisao odmah iza Gina sa njegovom B-peticom. Zaista lepo iskustvo i zadovoljstvo u letenju. Na žalost sporije krećem ka prvoj OT, u toku rute poboljšavam poziciju, neki piloti mi i smetaju u centriranju jačih stubova. Na OT stižem tik iza prve grupe i zbog straha od visoke stene koja gleda na Zenevsko jezero biram grupaciju na zapadu. To je bila greška, gubim dragocene sekunde, sporije napredujem prema zapadu i OT2. Tu se blokiram sa velikom grupom koja nije, zbog par metara visine, uspela da pređe prevoj. Stiže i Aca, padinarimo i lovimo balone skoro 20 minuta. Gubim živce i krećem u napad na prevoj, presao sam ga na dužini kanapa. Uh sada je lakše, imam drustvo od tri pilota, na sunčanoj strani. Stigao sam sporije pilote iz prve grupe, ali svi skupa dosta traljavo napredujemo. Tačke su veoma nezgodno pozicionirane i ako ne uzmete u obzir visine na kojima se nalaze desi se da ne mozete da je overite u cilindru iako imate visinu u odnosu na generalnu dolinu. Ponovno penjanje i overa odnose dragoceno vreme ili se trka završava u podnožju tačke. Imao sam sreće i dobar proračun kada sam overavao OT2, sa samo 30 metara i zaokretom okresao nekoliko jelki. Dalje po ruti imam društvo i napredujem dosta bolje. Međutim, dobro osunčane stene i jak zapadni vetar čine penjanje jako teškim i rizičnim, do te mere da sam jednom pilotu ko zna odakle (žuti Boomerang) opsovao sve po spisku na srpskom jeziku, izgleda da me je odlično razumeo i nije mi više smetao. Odlična visina i nastavljam ka OT3. Nije baš optimistično, levo od sebe vidim grupu koja ulazi u cilj (Urban sa Magusom) a ispred sebe veću grupu koja se davi na prevoju. Stizem do OT i pokušavam da izjedrim ali teško, uvlačim se u klanac i ne ide, već je kasno dosta krila je u polju i pakuju se . Ne preostaje nista drugo do sletanje nakon 74,8km. Ovo je nezavršen zadatak u kome sam bolje pozicioniran nego prethodnog dana,  mislim da sam i bolje leteo, ipak bodovno to je jako loše. Prvi u cilju je bio Luca Donini. Rezime, dve manje greške sa početka trke su učinile to da ne  završim trku.
 
Četvrti zadatak je bio veliki zig-zag od 90,8 km, 11.jula. Vreme je obećavalo, pa su organizatori dali veću kilometražu. Zaista prvi deo sam odradio rutinirano, polećem 45 minuta pre otvaranja cilindra, dobro se adaptiram, izaberem poziciju i odredim rutu bar do prve tačke. Stubovi su jaki i divlji, koristim to maksimalno, deo trke letim sa Antraksom, Goldsmitom i Lobikovim. Iako je prva grupa ispred nas letimo sigurno i visoko po grebenu. Dolazi preskok doline od nekih 7 km bez stuba, dobro vrtimo stub spasitelj na jednom od lokalnih poletišta, preskačemo na visoki kameniti terasasti deo gde plašimo stado divokoza. Ide mi odlično, nalazim stub sa kojim cela grupa izlazi visoko iznad grebena, još amo 2km do tačke, lideri se vraćaju, to znači 4km prednosti, samo na glajdu imaju 8 minuta plus jedan stub to bude oko 15 min., nema veze idem napred. Kakav šok sam doziveo kada sam ugledao vertikalu od nekoliko stotina metara.... o toj steni su svi pričali, pa i oni koji su puno leteli u alpskim predelima. To je nešto što teško mogu opisati a ostavilo je posledica i na poziciju u samoj trci. Zbog straha da ne dozivim kakav kolaps na tom zidu smrti otisao sa dosta dalje od drugih  i tako izgubio dragocenu visinu. po overavanju tačke, prilazim steni ali stidljivo, i tu gubim. Kada je vrag odneo šalu zaglavio sa u jednom stenovitom kuloaru i počeo ozbiljno da se borim sa termikom. To me je izvuklo na visinu za nazad. Ponovo mora da se borim za opstanak doduše u prijatnijim uslovima. To činim potpuno sam jer mi je grupa otisla, efekat je dobar, brzo i efikasno do baze. Već se vide obrisi Cb-a u predelu Mon Blana, vidim da će biti gusto. Koristim rutu kao pri dolasku i tražim društvo. Grupa koja je na prevoju gde se juče davilo jedva drži nulu. Stižem za malo kasno, ipak tu su svi iz moje grupe, Brus, Lobikov, Antraks, krećem u stub sa njima i ne ide mi. Balon je težak za mene veom slab i upadam u nispon, oni odlaze. Svi ostali pokušavamo da se izvučemo, već 25 minuta. Odlučujem da sve to bacim i vraćam se nazad 3km i dole za još 400m na jednu stenu u klisuri. Sam i strpljiv penjem na klackalici sa nekih 0,8m/s dok nije proradilo na 3m/s, odlično ali znam da me čeka jak dolinski vetar pa penjem još više i krećem ka cilju. Od pilota koji su ostali na prevoju jedino je Karlo uspeo da pređe pre mene za nekih 50 sekundi. Zadovoljan sam jer na bezbednoj visini overavam zadnju tačku i ulazim u cilj posle više od 5 sati leta a sama trka je bila 04.18.22 dok je prvoplasirani Andi Aebi imao 02.44.46, Brus iz moje grupe je imao 03.29.49, što znači da sam zbog gubitka balona na prevoju izgubio oko 40 minuta. Želja da letim što bolje me nagoni na ovakve analize, ipak veoma sam bio zadovoljan obzirom da sam završio trku u cilju, preživeo strašne stene i pomerio zvanični državni rekord za nekih 11%.
 
Peti validan zadatak od 54,8km je izabran da bi se trka zavrsila pre razvoja Cb-a. Klasičan start, sa manjim greškama u čekanju na otvaranje cilindra. Ovaj put sam u startni cilindar ušao sa 9 sekundi, odlično, samo da je bio još neki metar više. Ni sam ne znam zašto sam vozio agresivnije, pogotovu iznad dalekovoda posle prve OT. Mnogo mi je značilo to što sam deo terena upoznao u ranijim trkama. Overa druge OT je bila rutinska i sa grupom pilota idem zicer putanjom u visoke predele, ista je duža ali obezbeđuje visinu i termale. Vidim Karla kako hazardira i seče putanju. Kasnije mi je rekao da zbog loših prethodnih trka nije imao sta da izgubi pa je rizikovao, i dobio je na kraju jer je išao kraćom putanjom. Ja sam ispod baze napravio nervozni izlaz napred i sa slabijim penjanjem krenuo u forsiranje doline sa manjom visinom od Rasela i Orlina. U glajdu sam znao šta treba da uradim, brza overa OT3 pa n OT4 u glajdu i na cilj jer ima visine za knap ulaz sa -10metara. Ipak stvarnost mi nije dozvolila jednostavnu overu već sam morao da penjem nekih 50 metara pa na sledecu OT. I ona je na grebenu nedostaje mi 30 metara visine sto dobijam u dve zmejke i odmah na cilj. Gužva je velika dve asimetrije imam na spidu ispred mene Caron pada pre cilja, prolazim, iza mene Bojan iz Slovenije ima jaku asimetriju i sleće u neko dvorište. Sve u svemu dobro iskustvo i za mene brza trka, rezultat je dobar. Trka se zaustavlja u 16.30, svi koji su bili u vazduhu su morali na sletanje. Svorci je već i pre obavestenja zakacio Cc i borio se da spiralom izađe na svetlo dana, kada je to učinio bez razmišljanja je otišao na bezbedno sletanje.
 
Pokušaj da se uradi šesti zadatak je bio jalov i na moje zadovoljstvo ova trka je prekinuta i poništena. Već u samom staru je bilo loše, nepovoljan vetar na startu me je učinio nervoznim, imam falširanje, ponovno startujem uz Uginu pomoć i curim do nemoguće malih visina. Uz drustvo dva pilota iz Bugarske vadim se iz "mrtvih" i pridružujem grupi koja je uveliko na glajdu za prvu OT, biram lošu putanju, nisko hvatam priključak za stub i krećem u gužvu, kada Rosana aktivira rezervu u predelu gde je veoma opasno za sletanje, javljam za rezervu i pratim šta se događa. Turbulencija je jaka. Malo je pilota koji su reagovali na situaciju, idu dalje, ja ostajem u reonu, overavam tačku i borim se za visinu. Stiže obaveštenje da se trka ponistava. To mi je prijalo i zadovoljan slećem da pratim akciju helio evakuacije italijanske letačice. Organizator je helio ekipu imao na najvišem nivou utreniranosti i osposobljenosti, za svaku pohvalu. Kasnije u HQ uz dobru kišu čujem da su aktivirane još tri rezerve. Roni iz Norveske je dobro potresao leđa na sletanju pri jakom vetru i turbulenciji.Dobro smo prosli u našem timu svi smo OK.
 
Petak je dan za proglašenje pobednika i svečano zatvaranje. Predivan dan da bi smo se šetali, Svorci proba B-4, ja Tycoona a potom svako svoje krilo i letimo od Mon Serija do Morzina. U ovom letu sam uspeo da sletim na "Zeleni vrh" na 2000 m, odmorim se i ponovo poletim do Morzina. Odličan let za oproštaj. Samo 50 min po sletanju ponovo grmljavine, pljuskovi i vetar.
 
Moj konačan rezultat je 70. mesto što u poređenju sa prethodnim EP čini pad od 10 mesta, ipak, zadovoljan sam jer sa krilom koje je staro 3,5 godina i neletenjem u jačoj konkurenciji od jedne godine nije moglo bolje. Ne treba zaboraviti da se konkurencija poboljšala,  na sceni su mladi i dobri piloti. Učinak je 15 letova sa 31.29 sati naleta, 427km preleta i nekoliko stotina dobrih fotografija. Malo li je?
Kod nas se mora nesto preduzeti na planu osposobljavaljnja maladih pilota. Čuo sam da kamp za XC nije prosao u savezu jer ga nije predlozila registrovana škola već klub. Znamo da škole vrše osnovnu obuku ako iskusni piloti ne mogu da rade na usavršavanju mladjih pilota koji su apsolvirali osnovnu obuku, još cemo dugo tavoriti na začelju evropske XC paraglajding liste. Subotica je pokazala da ima nade među mladim pilotima, samo trebaju ići na jaca takmičenja u okruženju radi sticanja iskustva i uslova za FAI1.
 
Ceremonija proglašenja je obavljena na visoko organizovanom nivou. Luka Donini, Petra Krausova i Svajcarski tim si trijumfovali, sasvim zasluženo.
 
Za ovaj izveštaj toliko, oprostite na pravopisnim i gramatičkim greškama, žurio sam da  završim pre polaska za Vršac.
 
Srdačan pozdrav,
Gugi.



# параглајдинг
@


 



Будите обавештени

Дозвољавам да ми овај портал доставља обавештења о најновијим вестима