Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Kolumna Miodraga Tasića: Strani borci u ratovima

rss

12.06.2022. Miodrag Tasić

Ratova je bilo, i biće. Od kako je čovek postao čovek, ako je, ljudi su se međusobno istrebljivali. Uvek je neko žudeo da potčini drugoga, da mu otme imovinu, ženu, decu, da ga ukloni s lica zemlje. Da ne bi imao konkurenta u budućnosti. Ništa se nije promenilo do danas, osim u napretku naoružanja i tehnike ratovanja.

Kolumna Miodraga Tasića: Strani borci u ratovima

Ratova je bilo, i biće. Od kako je čovek postao čovek, ako je, ljudi su se međusobno istrebljivali. Uvek je neko žudeo da potčini drugoga, da mu otme imovinu, ženu, decu, da ga ukloni s lica zemlje. Da ne bi imao konkurenta u budućnosti. Ništa se nije promenilo do danas, osim u napretku naoružanja i tehnike ratovanja.

Svaka sukobljena strana u ratu traži saveznike. Da bi olakšali teret ratovanja, svejedno bili agresori ili se branili od agresora, da bi opravdali svoju ratnu poziciju, da bi imali što manje žrtava u ljudstvu, kao i što manje troškove ratovanja... Jedna od prvih mera u tom cilju, i svakako najprihvatljivijih u ratu,  je prizivanje stranaca da se bore na vašoj strani. Strani dobrovoljci, plaćenici, takozvani „psi rata“, ideološki ili verski zanesenjaci, idealisti i humanisti, avanturisti, uvek su dobrodošli da ratuju i ginu za vaše interese.

Mnogo je različitih pobuda zbog kojih će neki stranac otići da ratuje i gine za njemu tuđe ljude. Ovde bismo napravili samo paralelu na „dobrovoljce“ koji danas ratuju na strani Ukrajine u sukobu s Rusijom, ma kako se taj sukob različito nazivao i tumačio u današnjem svetu i od različitih zainteresovanih strana i dobrovoljce u ratu Srbije za oslobođenje od Turske u Prvom srpsko-turskom ratu iz 1876. godine.

Nećemo se upuštati u motive i povode za ratni sukob dve bliske, slovenske i većinski hrišćanske države, koje su samo pre trideset godina bile u istoj, zajedničkoj državi. Nažalost, nije nam nepoznato. Osvrnućemo se na strane „dobrovoljce“ koji ratuju za Ukrajinu protiv Rusije. Zapadni svet, onaj demokratski i slobodoljubiv, kojemu su ljudska prava uvek u prvom planu, zdušno se stavio na stranu Ukrajine u njenom sukobu s Rusijom.

Javno ili prećutno šalje se Ukrajini oružje, novac, lekovi, satelitski snimci s terena, obaveštajni podaci, a ne libe se ni direktnog slanja „dobrovoljaca“ da ratuju za Ukrajinu. Za prva dva meseca sukoba pohrlilo je negde oko 6.000 stranaca da brane „zapadne vrednosti“ od „istočnog despota!“ Poljaci, Rumuni, poneki Britanac, Amerikanac, nešto islamskih boraca iz Afrike, Hrvati, naravno, iz štampe čitamo ima i junaka iz Skandinavije, humanista iz Albanije i takozvanog Kosova, Gruzina...

Mnogi od pomenutih skončali su već po dolasku u Ukrajinu. Rusi su svojim dalekometnim raketama uništili njihove boravišne logore. To je bio i jedan od razloga što je naglo spao entuzijazam stranih boraca za stvar Ukrajine. Ne jedini. Slaba organizovanost ukrajinske i države i vojske, rasulo na svim poljima, lažna propaganda, oskudevanje u oružju, hrani, zdravstvenom osoblju i mala, praktično nikakva materijalna potpora stranim borcima, demoralisala je većinu ovih „humanitarnih ratnika“.

U ovo vreme relativno je lako stranim dobrovoljcima da stignu do Ukrajine. Ukrajina se graniči sa zemljama koje joj direktno pomažu u ratu; Poljska, baltičke zemlje, Češka. Slovačka, Rumunija, Moldavija... Strani ratnici, verovatno potpomognuti finansijski da dođu do Poljske, potom će nesmetano ući u Ukrajinu. Danas stići avionom čak iz daleke Australije i Novog Zelanda do Poljske i zatim otići u sveti rat protiv Rusije, dečja je igra. Na planeti zemlji danas obitava nešto manje od osam milijardi duša. Mediji su sveprisutni i većinom upereni protiv Rusije i ruskog naroda uopšte. Zato i začuđuje činjenica da je tako malo stranih boraca došlo da ratuje za svetu ukrajinsku stvar!

A samo 150 godina ranije Srbija je pokrenula s Crnom Gorom rat protiv Turske za konačno oslobođenje i ujedinjenje srpskih zemalja. U tom Prvom srpsko-turskom ratu iz 1876. godine Srbija je bila u podređenom položaju u odnosu na Osmansko posrnulo carstvo. Zaostajali smo u broju vojnika, i pogotovu u obučenosti te vojske. U ogromnoj većini srpska vojska je zapravo bila narodna vojska. Dakle, sve drugo samo ne profesionalni vojnici. Naoružanje je bilo zastarelo. Nedovoljan broj oficira, medicinskog osoblja, ratnih zaliha, sanitetskog materijala... Srbiji je bila potrebna pomoć stranih prijatelja i saveznika. I, zaista, makar u tom ratu, pomoć prijatelja i braće nije izostala.

Samo iz Rusije, posredstvom Slovenskog komiteta, koji je organizovao pomoć i slao dobrovoljce u rat za Srbiju, stiglo je zvanično 4.303 dobrovoljca. Nekoliko stotina dobrovoljaca stiglo je samostalno. Uz 360 srpskih oficira ratovalo je i 718 ruskih oficira. Počev od glavnokomandujućeg u ratu, do najnižeg redova, odnosno kozaka. Rusi su poslali i 95 lekara, 111 bolničara, 60 milosrdnih sestara, 128 tona bolničke opreme, milione dinara i rubalja za postradale, ratnu siročad i vojsku.

Za Srbiju su u ruskoj javnosti apelovali i jedan Dostojevski, Čajkovski, Mendeljejev... I sve to u vreme kada nije bilo avionskog prevoza, a mnogi ruski dobrovoljci stizali su u Srbiju preko neprijateljske teritorije. U ovom slučaju preko Rumunije, preplivavši Dunav držeći se konjima za rep. Mnogi od ruskih dobrovoljaca ostavili su živote na Šumatovcu, Gornjem Adrovcu, Mrsolju, Bobovištu, Krevetu, Velikom Šiljegovcu... Nikolaj Rajevski je samo jedan od ruskih plemića i oficira koji su poginuli za Srbiju.

Da ne budemo nepravedni i prema drugim dobrovoljcima u pomenutom ratu, a bilo ih je. Italijani, Garibaldinci, zapravo legija stranaca u okviru Garibaldinaca. Pevali su na deset jezika; Prusi, Česi, Italijani, Francuzi. Amerikanac Feliks Vajt, kapetan Braun, takođe Amerikanac, baron Kurt Mateji, Saksonac, posrbljena braća Šturm, markiz D' Oto, Panegini D' Anfeo, opalio prvi iz srpskog topa, Amerikanac  Henri Ronald Mak Iver, profesionalni vojnik koji se borio pod 14 zastava na svim kontinentima, Holanđanka Žana Markus – srpska Jovanka Orleanka, ratnica i velikodušni humanista.

Tu su i Nemci Vindodređ, Anton Gras, Kirski Martin, Kohmajer Peter, Fric Karlo, Šandor Jaromir iz Zagreba, čuveni letonski pesnik Andrej Pumpurs. I još stotine drugih koji nisu zabeleženi imenom i prezimenom.
 

Miodrag Tasić
Miodrag Tasić


# Miodrag Tasić Nikolaj Rajevski vojska ratovi
@mo_i_vs @


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima