Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

"Koreni" uspešno predstavljeni u aleksinačkoj biblioteci

rss

03.07.2013.

Ono što je Jovan Cvijić započeo pre jednog veka, Službeni glasnik je kroz ediciju "Koreni" nastavio. Upravo to remek delo, grandiozno naučno štivo srpke nauke, je promovisano u aleksinačkoj biblioteci "Vuk Karadžić".
Reč je o ediciji "Koreni" kroz koju je predstavljeno antropogeografsko ispitivanje srpskih zemalja, kojim su istraživani običaji naselja i poreklo stanovništva u Srbiji i to na mikronivou po pojedinim oblastima.

"Koreni" uspešno predstavljeni u aleksinačkoj biblioteci

Gost na promociji je bio urednik ove edicije Gojko Čeliković, koji je uz Gojka Milovanovića doajen u izučavanju prošlosti aleksinačkog kraja.

Na temu izučavanja aleksinačkog kraja govorio je i dr Dragan Aleksić, koji je i sam poreklom iz aleksinačkog kraja, a već godinama živi u Beogradu i radi kao viši naučni saradnik Instituta za noviju istoriju. On je na jedan lep način predstavio naučnike koji su se najozbiljnije bavili proučavanjam prošlosti Aleksinca. Deo njegovog izlaganja prenosimo u celosti:

,,Izučavanje istorije Aleksinca i okoline kao mikroceline sa bogatom istorijskom prošlošću i osobenostima svojih žitelja, prisutno je u srpskoj nauci već više od jednog veka, što za Srbiju, gde se pamćenje ne proteže duboko u prošlost, predstavlja tradiciju vrednu respekta. To potvrđuje i sama činjenica da od šest autora priloga priređenih u ovoj knjizi, trojica vode poreklo iz Aleksinca. Naučna istraživanja o ovom kraju otpočeo je još krajem devetnaestog  veka znameniti Tihomir Đorđević, akademik i član brojnih naučnih društava i instituta u Evropi, koji je prve tri decenije svog života proveo u Aleksincu. Njegovi radovi iz istorije, etnologije, običaja i kulture, daleko su prevazišli okvire nacionalne naučne zajednice i postali deo svetske naučne baštine i to dok je srpska nauka još uvek bila u povoju. Dostojnog naslednika, takođe na polju etnologije, Đorđević je dobio u Dragoslavu Antonijeviću, takođe akademiku s međunarodnim iskustvom, upornom istraživaču i plodnom piscu, koji je osnovu za upoznavanje narodnog života, društva i narodnog bića, poneo upravo iz rodnog kraja, kome je posvetio i svoje prve radove.  Nastavljača tradicije izučavanja svog kraja, ovaj put na polju istoriografije, Aleksinac je imao u  Miodragu Spiriću, entuzijasti posvećenom izučavanju svog kraja. Za razliku od svog slavnog predhodnika profesor Spirić, kako smo ga svi znali i oslovljavali, svoj radni vek je posvetio pisanju istorije prostora na kome je ponikao i proveo najveći deo svog života. Mislim da neće biti preterano ako zaključim da je upravo profesor Spirić bio prototip istraživača mikroprostora, motivisan snažnom znatiželjom da što bolje upozna prošlost prostora na kome je ponikao.  Da poreklo istraživača određuje i njegovo polje istraživanja i podstiče  motive, potvrđuje primer naslednika prethodna dva velikana, istoričara Gojka Milovanovića, takođe autora priloga u ovoj knjizi, koji se odnosi na poreklo stanovništva jednog, dosad malo istraživanog, dela Aleksinačke opštine. Posebno njegova topografska karta „Sokobanjska kotlina i Golak“ vizuelno obogaćuje sadržajan pisani iskaz. S ovakvom tendecijom interesovanja za zavičajnu istoriju, Aleksinac, čini mi se, još dugo ne mora da brine da li će imati pisce svoje istorije.

Nije preterano ako zaključim da je ovaj poduhvat ide u korak sa stremljenjima koja su već prisutna u istorijskoj nauci u svetu. Naime, u okviru istoriografije razvijenih društava, kakva su na primer Francusko, Nemačko, Rusko , Britansko, veoma su prisutna istraživanja užih regionalnih područja. U okviru naučne delatnosti postoji, dakle, istoriografija koja sagledava određene pojave na lokalnom nivou koje su posledica istorijskog nasleđa i lokalnih osobenosti. Zahvaljujući, između ostalog, možda upravo toj činjenici, da se proučavanje prošlosti, vrši  tako što će se najpre rekonstruisati pojeve na mikro nivou, odnosno pitanja vezana za život malih agrarnih zajednica lokalnih urbanih centara, kako bi se na taj način  obezbedio  neophodni korpus znanja a da se potom pišu sinteze na nivou državne zajednice. Iako su u ovakvim publikacijama, kada se objavljuju radovi više autora, neminovna određena ponavljanja, risustvo novih istraživača istraživača pružilo je mogućnost ne samo da se dobije uvid u nova saznanja, već i da se ponovo protumači i uporedi smisao pojedinih, već poznatih, činjenica naročito u korelaciji s novim istraživanjima i u jednoj istorijskoj celini.

I na kraju mogu da zaključim, odnosno da iznesem svoje mišljenje o značaju ove vrste publikacija. One svojim sadržajem omogućavaju da se zadovolji iskonska želja pojedinca da sazna nešto više o svom kraju, svojem porodičnom poreklu, načinu života i kulturnim navikama, svojih predaka, kako bi se ostvarila generacijska spona između prošlosti i sadašnjosti i učvrstila istorijska svest kao trajno stanje duha. Traženje korena svog porekla je psihološka potreba ličnosti da zaviri što više u dubinu prošlosti i nađe tragove sopstvenog identiteta. Najbolji način da jedno pokolenje spozna svoje pretke u, sada već ne tako bliskoj prošlosti. Stoga ova knjiga u nasleđe budućim pokolenjima kao trajnu vrednost i generacijama koje dolaze omogućava ne samo da prodube i obogate pamćenje na svoje poreklo već i da sačuvaju sećanje na svoje pretke i tako učvrste civilizacijsko tlo na prostoru svog zavičaja.  Knjiga  Aleksinačko pomoravlje, Banja, Golak brojem i sadržajem priloga  predstavlja svedočanstvo socijalnih, privrednih i kulturnih procesa koje je preživljavala Srbija i srpsko društvo u rasponu od jednog veka. Stoga možemo zaključiti da je ova knjiga dvadeset četvrta po redu u ediciji Koreni u izdanju Službenog glasnika iz Beograda  zauzela svoje mesto uz prethodne dvadeset tri, u sagledavanju istorije, kulture i običaja Srba.,,


# Banja Gojko Čeliković Gojko Milovanović Tihomir Đorđević Dragoslav Antonijević Miodrag Spirić Dragan Aleksić
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima