Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Veliko hvala Rutevcu za toliko doktora

rss

24.10.2019. Tekst i foto: Boža Marković

Leto je 2018. Odlazim da zahvatim vodu iz arterskog bunara porodice Popović, koga je izgradila njihova kći „Daka“ i zet „Mile Jojka“ Milošević, iz Moravca. Tamo zatičem dr Živorada Petkovića, ortopeda u penziji aleksinačke bolnice.

Pred promociju knjige o aleksinačkom zdravstvu dr Goran Vidić, sa kolegama i Dragan Jovanović, SO Aleksinac

Kod česme je još nekoliko ljudi i lekar „Žika“, koji je rođeni Rutevčanin, nam priča da prijatelj njegovog sina stomatologa, koji radi u Beogradu, kontroliše arterske vode u Srbiji za potrebe Zavod za zaštitu zdravlja Srbije i kaže nam da je „Jojkina“ voda jedna od najboljih u Srbiji u ovom jastrebačkom delu Opštine Aleksinc. U Moravcu postoji još jedan arterijski bunar, u Nozrini jedan, u Donjem Suhotnu jedan i dva u Žitkovcu. Svi oni su iskopani na privatnim imanjima porodica Petrović, Đokić, Stanijanović i Janković Vlade „Pustorečanina“, dobrotvora i velikog donatora crkvi Svetog Arhangela Gavrila u ovom nekadašnjem sreskom i opštinskom mestu, koji je u Žitkovcu bio poznat pod pogrešnim nadimkom „Dikavac“.

Dr Živorad Petković

Doktor Žika nastavlja priču i objašnjava nam da je selo Rutevac mesto iz koga potiče osam lekara i da je po tome prvo u Opštini Aleksinac.

Priču sam zapamtio, jer mi je Rutevac drago mesto u kome sam proveo divne dane detinjstva do 1960. godine, gde sam u rutevačkoj Osmogodišnjoj školi završio četiri razreda osnovne škole, a dosta ljudi koje sam tada sretao zapamtio sam i sećam ih se rado. To je bilo vreme kada su se ljudi družili u zadružnom domu, gde su održavani zborovi, ne retko uz prisustvo funcionera iz Srbije, sećam se jednog od njih-bio je to Radovan Pantović, prikazivani filmovi, organizovan rad folklora, preko razglasa iz doma emitovan program, održavane priredbe, slavilo se u domu, a u vreme izgradnje auto- puta u braniku iznad sela bilo je brigadirsko naselje. Brigadiri su bili česti gosti u zadružnom domu, a i mi deca smo odlazili često u omladinsko naselje. To je bilo vreme kada je seoska zadruga bila centar ekonomskog života u svakom naselju. Tu se razmenom poljoprivrednih proizvoda menjala roba za industrijsku.

Naselje Rutevac je staro naselje koje se  nalazi se na putu Via militaris, kojim se odvijao putnički i teretni saobraćaj, koje je u doba Rima imalo naziv Presidium pompei. Dokazi o tome postoje u samom naselju, jer su u blizini rutevačke kole, u voćnjaku Zemljoradničke zadruge vršena arheološka istraživanja, a nalazišta Zindan u blizini rutevačke crkve „Ognjena Marija“ bila su na meti mnogih tragača rimskog novca i drugih predmeta iz tog perioda.

Započeta tema dr Petkovića zaokuplja moju pažnju, ali i dr Zorana Vrećića, stomatologa, sina dr profesora Dragoljuba Vrećića, profesora Učiteljske škole u Aleksincu, kao i Zorana Milojkovića, agronoma sina Drage Milojkovića- Stojankića, koja su obojica poreklom Rutevčani, sa kojima sam u leto 2019. sedeo u kafani. Zorana dr Vrećića srećem posle dugo godina, jer je on do penzionisanja živeo i radio u Velingtonu na Novom Zelandu. U razgovoru o svemu, pa i o ovom podatku o broju lekara, brojanjem dolazimo do broja 18 koliko je lekara poreklom iz Rutevca, što je jedinstveno u našoj opštini, a možda i selima Srbiji.

Septembra 2018. objavljena je monografija o Opštoj bolnici Aleksinac, u vreme mandata dr Gorana Vidića, ortopeda, takođe poreklom Rutevčanina. Iskoristio sam priliku da tom prilikom napravim fotografije lekara Rutevčana, koji su bili na svečanosti i prezntaciji knjige o aleksinačkom zdravstvu kroz tri veka, imajući u vidu priču koju započeo dr „Žika“ u leto 2018. godine.

Nedavno, srećem ponovo dr „Žiku“ i podsećam ga na početak ovog zapisa i prenosim mu podatak da je broj lekara skoro 20, što ga ne iznenađuje, jer samo u njegovoj ulici na dvesta metara ima nekoliko lekara, počev od dr Gorana Vidića, njega, njegovog sina, stomatologa i sina čika Radeta. Upotpunjuje moje saznanje da su mnogi bili direktori u zdravstvu, profesori, vrsni specijaliti i poznati u sredini gde su radili u Beogradu, Kragujevcu, Boru, Aleksincu. Direktor Medicine rada u Zavodima „Crvena zastava“ Kragujevac bio je  dr Vlastimir- Vlasta Đorđević. Neki od njih su u inostranstvu kao npr. unuk deda Voje Ilića i sin „Belke“ Eror- Nebojša Stevanović koji živi i radi u Kadahi (SAD), gde radi kao specijalista- porodični lekar. Od starijih  lekara iz Rutevca veoma poznat u Aleksincu je ginekolog dr Iva Jovanović, a od mlađih tu su braća dr Dragan, anesteziolog i Srboljub Branković, urolog, dr Olivera Matkić, devojačko Ristić, hirurg (potiče iz porodice Vrećić po majci), dr Ivana  Lukić, internista, (iz porodice Đorđević), dr Sanja Milošević, internista, ćerka nastavnika fizičkog i direktora Osnovne škole u Rutevcu „Pakita“, dr Nikola Milojković, stomatolog i njegova sestra Nada, a u novije vreme su lekari opšte prakse dr Tamara i  Aleksandra B. Vrećić, rođene sestre... Lista sigurno nije potpuna, pa zato dugujemo izvinjenje nepomenutim, ali i čitaocima..

Ovim se prča ne završava, nastavlja se imenima poznatih i značajnih Rutevčana, pored pomenutih, zatim priče o doseljavanju, nadimcima- koje svaki Rutevčanin ima, o čemu će da piše dr „Žika“, itd. Pominje nadimak „Gmurac“ i još neke, a ja se sećam nadimaka Rista „Grk“, Rade „Dzvezda“- pletar, pradeda dr Aleksandre i Tamare B. Vrećić, Mija „Turčin“, Rade „Kolar“, Blagoje „Jezdić“, „Mečići“, Voja „Kabaculja“, Sanda „Dzurla“, Čeda „Brzina“, Pjero „Izbeglica“, „Bežanići“, „Škorac“,  „Kozlić“, „Galja“, „Bljada“, „Žljunić“...

Jedna od priča o doseljenim Rutevčana je o Vrećićima, koji potiču iz Krašića kod Herceg Novog. Iz ove familije je dr nauke Drgoljub Vrećić, pedagog i profesor Učiteljske škole u Aleksincu, iz dela te  familije je dr profesor Živić, pedijatar iz Niša i njegov sina Saša, takođe doktora nauka i Sašin brat specijalista otorinolaringologije (Donjeljubešani), Mića S. Stoiljković, aleksinački slikar i profesor Fakulteta likovne umetnosti u Beogradu (čije ćerke Jelica i Milena su sastavile ovaj rodoslov, jer je njihova prabaka po dedi Slavku iz tog roda), dr Natalija Stojadinović lekara u Opštoj bolnici Aleksinac, i njen brat Nemanja profesor klartineta i duvačkih instrumenata u Osnovnoj muzičkoj školi „Dr Vladimir Đorđević“ Aleksinac (po majkinom poreklu), Grašići iz Kormana...

Naravno tu su i doktori nauka iz drugih oblasti kao npr. Nada Branković- Novaković, profesor u oblasti fizike, rođena tetka doktorima Branković, dr profesor Gordan Radivojević,ali i drugi stručnjaci: advokat u Kruševcu Slađana Vrećić, sudija Opštinskog suda u Aleksincu od 1996. do 2oo5.,pravnici, ekonomisti Vrećić Miodrag, direktor finansijskog sektora u „14. oktorbar“ Kruševac, Dragan Veselinović, direktora Gerontološkog centra „Jelenac“ u Aleksincu, novinar SRNE Slobodan Petković, koji živi i radi u Kruševcu i dr. stručnjaci koji upotpunjuju sliku učenih ljudi ovog naselja, koja se nastavlja dalje... Prikaz nije potpun, ali ostaje vreme pred onima koji su za to zainteresovani, pa mogu da ga upotpune. Deo priče su sećanja na to davno vreme, koja je napisana i biće objavljena posebno, jer se odnosi na opšte opise života ovog sela u vreme pre 1960.

Zahvala i pomenutim u tekstu koji su pomogli da se podsetimo imena nekih, kao i dr Ivani Lukić i dr Srboljubu Brankoviću, koji su nas podsetili na neke doktore.

U svakom slučaju Rutevcu treba reći veliko hvala za ovoliki broj doktora, profesora i drugih stručnjaka, koji su dali veliki doprinos u zdravstvu, nauci i drugim oblastima kroz svoj rad.

Dr Srboljub Branković i Dragan Veselinović


# saobraćaj Boža Marković - Nesvrćanin Rutevac Dragan Veselinović Vladimir Đorđević
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima