Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Kolumna Miodraga Tasića: Ćutanje nije uvek zlato!

rss

14.07.2020.

Srbija još uvek pobeđuje koronu. Doduše, nešto je više obolelih, pogotovu onih najtežih slučajeva, više je i umrlih nego što je bilo u vreme policijskog časa, ali borba je neprestana. I, pobedićemo, naravno. Ko pretekne neka priča.

Foto: Print screen

Ima, istina, šačica nezadovoljnih koji smatraju da država nije baš najuspešnije sprovela tu neprestanu borbu protiv korone. Prvo su nas slobodili rečima da je to najsmešniji virus na svetu. Potom plašili tvrdnjom da će groblja biti tesna za sahranjivanje umrlih od korone. Zaveli zabranu izlaska iz kuće po 72 sata. Onda raspisali izbore. Kao korona posustala. Dozvolili jedini u Evropi fudbalske utakmice s hiljadama navijača na tribinama. I pošto su demokratski, slobodni izbori održani, već sutradan po izborima krenula korona. Kao da je čekala u prikrajku sprovođenje tih slobodnih i demokratskih izbora, pa da krene da se sveti narodu. Valjda što su se usudili da izađu na birališta ignorišući opasni virus!

Na već pomenutim izborima nije glasalo više od polovine upisanih birača. Premda je Republička izborna komisija danima prebrojavala glasove oko tri miliona i trista hiljada onih koji su, po komisiji, stali s glasačkim listićem ispred glasačke kutije, opet ih je bilo manje od polovine upisanih. To je dalo argument protivnicima izbora da potvrde svoje ranije navode kako se radi o nedemokratskim izborima, o nedemokratskoj vlasti uopšte, da nema medijskih sloboda, da je opozicija u Srbiji u neravnopravnom položaju, sve do tvrdnji da je u Srbiji na delu diktatura! I sada protivnici vlasti, kojih bi na osnovu izlaznosti na izborima bilo negde oko polovine stanovništva, takođe argumentovano mogli da kažu kako su oni u pravu. Isto kao i pobornici vlasti. Jer ako vlast tvrdi da je srpsko društvo prosperitetno, napredno, demokratsko, da se najbrže razvija u Evropi, da nikad nije bilo bolje nego što je danas, u to će poverovati polovina građana Srbije. Isto tako i oni koji govore i pišu da je Srbija jedna od najzaostalijih država u Evropi, država u kojoj nema istinske demokratije i slobode, da vlast drži neznatna manjina otuđenih oligarha i kvazipatriota, da su sve institucije obezvređene i korumpirane, da ne nabrajamo i teže kvalifikacije, i takvima veruje svaki drugi građanin zemlje Srbije.

Sad, reći će neko, to što je polovina upisanih glasala ne znači da ona druga polovina automatski ne podržava vlast. Neki su bili bolesni na dan glasanja. Mnogi su ležali i pre toga u bolnicama. Bilo je i smrtnih slučajeva. Opravdano takvi nisu mogli glasati. Neki su otputovali u inostranstvo. Bilo je pijanih, drogiranih, a nije mali broj ni ljudi koji podržavaju vlast ali nikada ne glasaju. Jednostavno ne žele da pešače do glasačkog mesta. S druge strane suprotna strana će kao argument navesti da su pojedinci glasali za svoje ukućane, da je bilo glasanja mrtvih duša, da su mnogi glasači ucenjeni ili „kupljeni“ da izađu na birališta. Poklonom od sto evra, šećerom, brašnom ili sličnim prehrambenim potrepštinama. Tvrdiće i da su prazni listići upisivani nakon zatvaranja birališta. A pomenuće i nevažeće listiće. Nešto iznad četiri procenta glasača ubacilo je nevažeće listiće u glasačke kutije. Takvi glasači svakako po logici ne podržavaju vlast.

I šta sada? Ko je u pravu od dve nepomirljive i sukobljene strane? Jedni protestuju po srpskim gradovima. Nezadovoljni su izborima, borbom protiv korone, ekonomskom situacijom, izveštavanjem medija, jednom rečju, celokupnim srpskim društvom. Vlast, opet, čuva institucije sistema silom svojih argumenata, a najpre argumentom sile. To im najbolje ide od ruke. I šta da misle radnici, seljaci i poštena inteligencija ko je u pravu danas u Srbiji? Baš kod poštene inteligencije leži ključ rešenja današnjeg zamešateljstva. Običan građanin, preokupiran egzistencijalnim brigama oko plaćanja struje, vode, đubreta, telefona, kupovine knjiga za svoje školarce, popravkom propalih kućnih instalacija, održavanjem krntije na četiri točka, poskupljenjem osnovnih životnih namirnica, ne mora i neće moći da zna sve detalje oko pregovora Srbije s „Kosovom“, o otvaranju poglavlja u pristupanju Srbije Evropskoj uniji, o rastu BDP, otvaranju auto-puteva, fabrika i mostova, ali inteligencija to mora da zna. I mora da se oglasi o svim ključnim državnim i društvenim pitanjima!

Nije srpski ćutati, kako reče dugogodišnji direktor Javnog servisa, trenutno u ostavci. No, baš je on zaćutao kad je postao direktor. Ćuti Akademija nauka, Matica srpska, vrh Srpske pravoslavne crkve, kao i ostalih konfesija u Srbiji. Ne izjašnjavaju se Udruženja pisaca, dramskih umetnika, muzičari, sportisti, slikari. Ne čuje se glas univerziteta, udruženja pravnika, tužilaca, sudija... Ima li kod nas zloupotrebe zakona i ustava? Svako bi danas morao da se oglasi. Šta je dobro u Srbiji, a šta eventualno ne valja. Ko greši? Ko zloupotrebljava zakon i propise? Oni što protestuju i kritikuju ili oni što brane i tuku? Ćutanje je uglavnom zlato, ali je i znak odobravanja. Ali, jednog lepog dana, a možda i ranije, ne možeš se vaditi da nisi znao šta se dešava. Nisi bio upućen. Ako si neki vajni intelektualac, pa još pošten, ma šta to značilo, stavi se na jednu stranu. Intelektualac ne može biti neutralan. Ni pre ni sada, a neće moći ni ubuduće!

Miodrag Tasić


# Miodrag Tasić protest protiv diktature koronavirus
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima