Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Obični i neobični ljudi

rss

01.05.2019. Dragan Vesić

Raskoljnjikov ih je tako delio. Na FB se poznajemo, za prijatelje uglavnom biramo srodne duše, ali i ljude od kojih se razlikujemo jer nam je bitna njihova dobrota. Ne moramo svi biti isti - svet bi bio užasno dosadno mesto ako su svi isti: obučeni npr u ista odela kao u Orvelovom romanu 1984. uz to misle isto u jednom totalitarnom društvu, a naše ima dodirnih tačaka sa totalitarizmom, unisonim mišljenjem, gde je sve što je drugačcije izdajničko i neprijateljsko.

Obični i neobični ljudi

Ipak, tema ovog "ogoljenog" teksta nije analiza modernog totalitarnog srpskog društva ni totalitarnog čovečanstva, informatičke postmoderne ere, čija je jedina vrednost profit pod maskom nenormalnih različitosti koji se, medijski agresivno, nameće kao normalnost (globalizam). Lepota jeste u razlikama, ali ne u nenormalnim razlikama.

Tema je, dakle, pojedinac - običan i neobičan sa akcentom na neobične.
Neobični ljudi su komplikovani, mnogo traže od života, perfekcionisti su u svom poslu i opsesivno predani u onom što čine. Kad vole, vole intenzivno. To su, istovremeno, ljudi od principa i integriteta: njima cilj ne opravdava sredstvo i ne gaze preko leševa. Ne pevaju horski i ne vole istost, a kamoli površna zadovoljstva.

Ali, obično vole mačke više nego pse. Psi su odani i divni, ali nisu komplikovni. Obični - potkrepljujem tezu na primeru mačaka - ne razumeju mačke jer su mačke komplikovane, imaju ličnost, ne razumeju ih i njihovo ponašanje doživljavaju kao hirovito. Da, mačka je jedino biće na svetu koje ne možete pripitomiti. Pre će ona pripitomiti vas. Zato onaj koji ne razume zašto mačka nešto radi ne treba ni da je čuva. Dakle, neobični ljudi obično vole mačke.

Neobični ljudi su u stalnom sukobu sa svetom pa i sa sobom. Njih ne ispunjava šetnja, tišina, mir, ispijanje kafe i obični razgovori. Njima je stalno potrebna ekspresija, snažni intenzivni doživljaji koji mogu da ispune prazninu dana. Od sebe traže mnogo, ali i od drugih. Komplikovani su. Stalno su u nekom sukobu sa svetom i sobom. Sa konformizmom. Ako ih razumete, vi ih prihvatite, i biće vam lepo, ako ne onda ih doživljavate kao čudake, a obični ljudi ne vole one čudne. Neobični vam ipak nikada neće okrenuti leđa i biće uvek tu kada ste im potrebni. Na njih se možete uvek osloniti na obične ponekad. Još jedna bitna razlika: neobični razumeju obične, obrnuto ne važi. Zato nastaju sukobi koje inicira običnost - sa sredinom, običajima, društvom, porodicom, prijateljima, tradicijom, stereotipima, snobizmom, modernim shvatanjima naročito ako su ona mejnstrim koji je za čudake - ako mejnstrim krši univerzalne principe - neprihvatljiv: ono na šta se većina prima, neobični se ne primaju nego to preziru.

Neobicni su harizmatični i posebni, ali ako ih obični ne razumeju sukob je neminovan. Spadam u neobične, znam da pravim gluposti, istražujem, potrebna su mi intenzivna osećanja, samoća, rušim tabue, odlazim tamo gde puritanci misle da se ne sme, tražim estetiku ne samo lepog nego i ružnog, jedan jedini estetski trenutak koji daje smisao stvarima. Nezavršen tekst? Bilo bi suviše obično da ga završim.


# Dragan Vesić orvel
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima