Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Gornji Adrovac – neiskorišćena šansa Srbije

rss

08.09.2021. Miodrag Tasić

Gornji Adrovac je samo jedno selo u nestajanju u Srbiji. Možda pedesetak, mahom starijih žitelja, još uvek živi u ovom malenom aleksinačkom selu. Godinama unazad zatvorena je seoska škola. Nijedno dete nije rođeno u Adrovcu!

Foto: arhiva

Međutim, Gornji Adrovac bi mogao postati mesto hodočašća srpskog i ruskog naroda, a verovatno bi privukao i mnoge druge turiste iz celog sveta. Jer u Gornjem Adrovcu postoji crkva „Svete Trojice“, u narodu poznata još i kao Ruska, odnosno Šarena crkva. Na mestu zvanom „Golo brdo“ 20. avgusta 1876. godine po starom kalendaru, odnosno 2. septembra po novom, poginuo je ruski pukovnik Nikolaj Nikolajevič Rajevski. Poginuo je kao dobrovoljac u I Srpsko-turskom ratu za oslobođenje Srbije. Na mestu njegove pogibije podignuta je ova crkva.

Nikolaj Rajevski je bio ruski plemić iz bogate i slavom ovenčane porodice. Njegov deda, takođe imena Nikolaj Rajevski bio je heroj Otadžbinskog rata 1812. protiv Napoleona. Opisan je u Tolstojevom romanu Rat i mir. Otac Rajevskog, isto Nikolaj Nikolajevič bio je general lajtnant. Tako su i njegovi sinovi, Nikolaj i Mihailo, nastavili vojnu karijeru. Nikolaj Rajevski je bio slavenofil i jednom je dolazio u posetu Knezu Mihailu, sa zadatkom da upozna prilike porobljenih slovenskih naroda u Osmanskom carstvu i mogućnošću za podizanje opšteg ustanka za oslobođenje od turskog ropstva. Kada je izbio rat Srbije i Crne Gore protiv Turske 1876. Rajevski je došao kao dobrovoljac u Srbiju. Od nekoliko hiljada ruskih dobrovoljaca sam Rajevski je opremio svojim novcem i doveo više stotina Rusa.

Mnogi od tih dobrovoljaca su ostavili kosti u Srbiji. Rajevski je poginuo u Adrovcu, potom mu je telo odneto u portu manastira „Svetog Romana“ u Praskovču (Đunis). Tu je najpre bio sahranjen, da bi kasnije telo bilo izvađeno, utroba sa srcem ostavljena u grobu pored kapije manastira, a telo stavljeno u olovni sanduk i lađom otpremljeno za Beograd. Iz Beograda, posle opela i uz veliku svečanost telo Rajevskog je  otpremljeno na večni počinak u Rusiju. Sada je to teritorija Ukrajine (Razumovka). Kako je to napisao srpski istoričar dr Slobodan Branković Rajevski je srce ostavio Srbiji a telo Rusiji!

Pored toga što je Rajevski bio plemić, oficir i poznata ličnost, njegovu slavu je širom sveta proneo pominjani Lav Tolstoj. Naime, ruski klasik je iskoristio lik Rajevskog kao prototip lika Alekseja Vronskog u romanu Ana Karenjina. Rajevski je zapravo Vronski, ljubavnik Ane Karenjine. Ovo književno Tolstojevo delo je posle Biblije najprevođenija literarna tvorevina. Mnogo je filmskih ekranizacija romana. Od Holivuda do same Rusije. Roman je obavezna školska lektira. Nema iole pismenog čoveka koji nije pročitao popularno delo. I tu je upravo šansa Srbije.

Rusija broji sto četrdeset miliona stanovnika. Desetine miliona Rusa živi u svetu; od država bivšeg Sovjetskog Saveza, Evrope, obe Amerike, Australije, sve do Arktika. Rusi su uglavnom obrazovaniji narod od ostatka sveta. Literatura u Rusiji je životna potreba. Kao hrana. Veliki ruski književnici su nacionalne veličine. A nema Rusa koji nije pročitao Anu Karenjinu. I kada bi od tog mnoštva milion Rusa došlo u Gornji Adrovac da se pokloni senima Nikolaja Rajevskog, što za ruski narod nije velika cifra, Gornji Adrovac, Aleksinac i Srbija bili bi preporođeni.

Da samo jedan dan ti izletnici provedu u Srbiji, ostavili bi bar 50 miliona evra. Za hranu, suvenire, sveće, prenoćište... Ali da bi to bilo ostvarljivo, mi Srbi bi morali da smo mnogo drugačiji nego što jesmo. Rajevski je poginuo za Srbiju. Njegova porodica je svojim sredstvima izgradila crkvu Svete Trojice. Rusi su više puta obnavljali i restaurirali crkvu. Srbija skoro da ništa nije uradila da zaštiti spomen crkvu i da privuče ruske i druge turiste u Adrovac. Put od Aleksinca do Gornjeg Adrovca je izuzetno lošeg stanja. Putokazi do crkve su ispisani na engleskom i srpskom jeziku. Društvo srpsko-ruskog prijateljstva Rajevski-Vronski iz Aleksinca je svojim parama postavilo tri putokaza na ruskom jeziku. Opštinske vlasti su odgovorile da nema potrebe za putokazima na ruskom jeziku. Sama crkva odavno vapi za popravkom. Crkvena porta je samo delimično uređena. Ostatak velikog placa obrastao je bagremom. U crkvi nema niti jednog suvenira. Zvaničnici posete crkvu jedino drugog septembra. Tada se položi cveće na mesto pogibije Nikolaja Rajevskog, isprati se prigodan kulturni program i to je sve. Do narednog drugog septembra!

A moglo bi i drugačije. Da se zaposli jedan turistički radnik u Gornjem Adrovcu. Da makar on pozdravi goste. Da ne bude kao ove godine kada su došli Rusi iz ruske ambasade, Ruskog doma, vojni ataše i jedan potomak porodice Rajevskog iz Moskve u 8 sati i 15 minuta, a niko ih nije dočekao i pozdravio. Naši su stigli dva sata kasnije. Ovaj stalno zaposleni radnik bi za svoju platu čistio crkvenu portu od trnja i bagrema, kosio travu, čistio crkvu, prodavao turistima suvenire, pružao osnovne podatke o ratu 1876., Rajevskom, Tolstoju... Podrazumeva se da bi takva osoba morala govoriti ruski jezik. U porti manastira bi mogli biti postavljeni kafe automat i frižideri sa sokovima, pivom, sladoledom... Logično  bilo zateći klupe za sedenje, suncobrane, drvene stolove, pepeljare, kante za otpatke. I zasađeno i negovano cveće. Sve ovo ne košta mnogo, a vratilo bi se ekonomski, kulturno, propagandno. Nije dovoljno samo otvarati proizvodne pogone i darivati strane vlasnike obilatim subvencijama. Treba pomoći i sopstveni narod. Ništa ne bi smetalo da poneki ministar poseti mesto stradanja Nikolaja Rajevskog u Gornjem Adrovcu; ministar turizma, građevine, lokalne samouprave. Čak bi i predsednik države mogao, i pored nebrojenih obaveza, jednom da svrati u Adrovac ili u manastir Svetog Romana. Već srpski književnici i novinari bi po moralnoj sili zakona obavezno posećivali Žiču, Ravanicu, Frušku Goru, ali i Gornji Adrovac. Ovako, posle Mome Kapora, koji je posetio mesto stradanja Rajevskog i Rusku crkvu, pre više od trideset godina, i o viđenom s dubokom tugom pisao u „Politici“, izgleda da srpski spisatelji nisu kročili na tle Gornjeg Adrovca.

Miodrag Tasić


# Miodrag Tasić Gornji Adrovac Nikolaj Rajevski Slobodan Branković
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima