Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Diplomatija novog doba

rss

27.02.2015. Miodrag Tasić

Nije nepoznato da Srbija ne ume da stvori dobre odnose s moćnim silama. Ne samo s velikim i uticajnim državama, već i sa susedima nemamo iskrenu i trajnu prijateljsku saradnju.

Diplomatija novog doba

Čini se da smo neprijatelje sačuvali i ojačali, a retke prijatelje udaljili od sebe. S tendencijom da ih oteramo u prvi tabor!

S Engleskom nam baš nije išlo. Nikoli Pašiću se pripisuje rečenica: „Učiću i praunuke da mrze Engleze!“ Nimalo diplomatski. Ali to je ponašanje čoveka koji i nije državnik i političar i koji je malo toga uradio za Srbiju. I zbog čega li je tako nešto rekao, ako je uopšte rekao?

Ili reagovanje Miloša Obrenovića pre toga! U vreme druge vladavine Miloša Obrenovića, od 1859. – 1860. godine, engleski konzul Džordž Hodžes se raspitivao zbog čega je Miloš uhapsio i u negve stavio svog protivnika Tomu Vučića Perišića. Miloš je potpuno nediplomatski ispsovao konzula i isterao ga napolje! Pa smo se posle čudili zašto je Britanija uvek branila Tursku na Balkanu i sve činila protiv interesa Srbije.

Šta tek reći o postupku četničkog vojvode Voje Tankosića? Vojvoda Tankosić doznao da je neki engleski novinar, koji je loše pisao o Srbiji i Srbima posle Prvog balkanskog rata 1912. na proputovanju vozom „Orijent ekspresom“ za Carigrad sišao u Beograd da protegli noge. Onda su vozovi pravili velike pauze na značajnijim stanicama. I sretne Tankosić novinara i dobro ga isprebija. Taj se novinar zvao Vinston Čerčil! Kasnije će postati britanski premijer. Verovatno nije zaboravio one batine i poniženje i moguće da je baš zbog toga organizovao i finansirao demonstracije i vojni puč 27. marta 1941.? Čerčil je bio staro zlopamtilo. Zbog nekoliko šamara prevario je Kralja Petra II, a Srbiju predao u ruke Titu i komunistima. Kad ga je jedan njegov vojni izaslanik začuđeno upitao: „želite li da Srbiju žrtvujete komunistima“, cinično je uzvratio: „Hoćete li tamo da živite“?

Knez Pavle i Adolf Hitler
Knez Pavle i Adolf Hitler

Ni u novije doba s Englezima nam se nije posrećilo. Britanski premijer, Toni Bler u ono vreme, bio je jedan od najvatrenijih pobornika bombardovanja Srbije. Zalagao se žestoko i za kopnenu operaciju Nato snaga protiv Srbije. Komadanje Srbije i otimanje Kosova i Metohije se podrazumevalo. Ali, šta čini sadašnje mudro srpsko rukovodstvo? Politika je veština mogućeg. Mudar državnik od neprijatelja stvara prijatelja. Ako je Čerčil izjavio, opet Čerčil, da Engleska nema večite prijatelje, već večite interese, zašto Srbija mora da ima večite neprijatelje? Izgleda da smo od Blera stvorili prijatelja i saveznika. Jer ako Bler, malo, malo, pa skokne do Srbije, na kafu i ćaskanje – što reče ministarka Mihajlovićka, ili da održi lekciju srpskim ministrima, svejedno, to može samo iskreni prijatelj. Da doletiš iz Londona u Beograd, verujem privatnim avionom, proćaskaš s kolegama političarima, pomenutom Zoranom Mihajlović, Lončarom ili Vulinom, i sve to džabe, to je gest za poštovanje! I kako da ne budeš ponosan na one koji te vode u svetlu budućnost?

Samo dan nakon sada već istorijskog ćaskanja uz kaficu, pade još jedno nesvesno pomirenje. Gore pomenuti ministar Vulin, iskreni i dosledni levičar, na proslavi Topličkog ustanka iz 1917. kaza da Srbija treba da bude ponosna na vođe tog ustanka, Kostu Vojinovića i Kostu Pećanca! Poneki maliciozan čovek može i da negira da se baš treba ponositi ovom dvojicom. Prvo, digli su ustanak u okupiranoj Srbiji, bez ikakvih izgleda na uspeh, za šta je narod kažnjen užasnim žrtvama od divljih bugarskih okupatora. Vešanje, streljanje ljudi, paljenje kuća, uništavanje svega što se zateče, do bugarskog izuma da malu srpsku decu bace uvis, da bi ih dočekali na bajonetima, ogromna je cena nepromišljenog avanturizma.

Jedan od vođa Topličkog ustanka, na koga treba da smo ponosni, Kosta Pećanac, u Drugom svetskom ratu stavio se u otvorenu službu nemačkom okupatoru. A sarađivao je i s Bugarima koji su i u ovom ratu bili okupirali deo Srbije. Za tu svoju izdajničku delatnost bio je kažnjen od četnika Draže Mihajlovića. Zaklali su ga u Nikolincu, selu nadomak Soko Banje, maja 1944.

Zato i raduje pomirenje na koje apeluje gospodin (drug) Vulin. Dosta je srpskih podela. Partizani, četnici, nedićevci, ljotićevci, komunisti, demokrate, patriote, izdajnici, zvezdaši i partizanovci, prva, druga i treća Srbija, dovoljno je bilo. Trebalo bi konačno da zaboravimo šta je bilo i da se najzad ujedinimo. Svi smo mi isti. Monarhisti ili republikanci. Levičari ili desničari. Kao da je to važno. Pa i sam ministar, dokazani i osvedočeni levičar glasaće za smanjenje plata i penzija ako je to u interesu Srbije. I neće da zastupa radnike, već liberalni kapitalizam. Zato što liberalni kapitalizam donosi prosperitet, rast standarda, bolji život, jednom rečju – progres. Što se i vidi u proteklih četvrt veka!

Miodrag Tasić
Miodrag Tasić


# Zorana Mihajlović Miodrag Tasić Beograd NATO Aleksandar Vulin Miloš Obrenović Vinston Čerčil Nikola Pašić Voja Tankosić Toni Bler Adolf Hitler Treća Srbija
@VulinAleksandar @


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima