Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Promocija monografije pod nazivom "Žitkovac i železničari"

rss

15.01.2020. Tekst i foto: Boža Marković

Restoracija kao reč je u upotrebi u našem jeziku, ali pojam Železničke Restoracije u Žitkovcu je sasvim poznat od davnina, a prisutan je u rečniku ovog kraja vek više od jednog veka. Baš u ovoj Restoraciji održana je nedavno promocija monografije pod nazivom "Žitkovac i železničari" autora Momira Nedeljkovića i Dragoslava Ristića.

Promocija monografije pod nazivom "Žitkovac i železničari"

Na prvi pogled znači mnogo u jezičkoj terminologiji ovog kraja i kao Želenička restoracija je mnogo više od restorana, kafane ili motela. Zašto? Zato što je vezana za Želeničku stanicu Aleksinac i železnicu koja svojim tutnjem budi stanovnike ovog kraja već u trećem veku.

Restoracija je u recenziji pomenute knjige poređena sa beogradskom Skadarlijom, gde su se okupljali književnici, slikari, muzičari, glumci, poslovni ljudi, političari i Žitkovčani.

Restoracija je radila preko celog dana, računajući noć od 00 časova kada se okupljala omladina, inteligencija, zaljubljeni parovi čekajući "voz bez voznog reda". To je bila "mala Sorbona", jedan veliki Univerzitet bez knjiga, uglavnom ljudi koji su živeli život boema, noćobdija i stalnih putnika o čemu postoji podatak u knjizi da je dnevno prolazilo do 100 vozova, od čega mnogo više putničkih, brzih, preko poslovnih sa stjuardesama, ekspresnih, smplona i kojih sve ne, nego danas. Voz su čekali u Restoraciji putnici namernici, uglavnom radnici fabrika DIN, MIN, EI, FP "Jastrebac" u Nišu, ljudi koji su čekali prevoz do Aleksinca, Aleksinačkog Rudnika, bolesnici za Soko Banju, ali i studenti koji su išli na polaganje ispita u Beograd, Novi Sad, Niš, Skoplje i Prištinu.

Dolazili su u nju i đaci, niški i drugi srednjoškolci, a pored putnika bilo i lažnih koji su morali da imaju karte, a nikuda nisu putovali, zbog milicije koja i je posle ponoći legitimisala. Mnogi putnici, uglavnom meštani, provodili su noći recitujući pesme o svojim ljubavnim jadima: "Barbara" Žak Prevera, "Neverna supruga" Federika Garsija Lorke, kao i pesme Jesenjina. Pojedini ljubavnici, sa "Politikom" pod miškom, pravili su društvo lepim damama i pratili ih do njihovih odredišta. Likovni umetnici, slikari nosili su slike na konkurse u galerije. U neko ranije vreme najmasovniji je bio železničk prevoz, pa su vozom putovali fudbaleri, bokseri, ali i njovi navijači, učenici, izviđači i studenti, prilikom ekskurzija "Vozom u operu", na takmičenja muzičke omladine, odlaske na more i letovanja. U vreme radnih akcija vagon za brigadire bio je postavljen da bi se ukrcali, pa je po redu vožnje priključivan za vučnu kompoziciju koja je prolazila po redu vožnje.

Izgradnja i otvaranje pruge Beograd - Bar je posebno obeleženo, jer sa parkiranog vagona, pozornice parkiranog na prvom koloseku izveden kulturno-umetnički program u kome su učestvovali glumci, estrada, pednici: Zoran Kalezić, Dobrica Erić... Potomci vojnih škola, akademija i regruti su uz zvuke harmonika i žute muzike ispraćani svečano iz Restoracije, a zbog velikog broja putnika mnogi su ubacivani kroz prozove u voz. Romi su igrali krvavih nogu na lomljenom staklu iskazujući time bol sa odlazećim regrutom. U vreme državnih praznika mnogi su dolazili u goste vozom i putovali u druga mesta čekajući vreme u Restoraciji, ili u bašti, leti, jer često nije bilo mesta. Cele noći orila se muzika koja je uveseljavala prisutne. Običaji i kulture različitih sredina su se stapali u Restoraciji.

Najtraženija pića su bila rakija, kafa, kokta, sirup maline sa kiselom, "pivce i jajce" za neke stalne goste koji su time upotpunjvali dežurstva i nešto prezalogajili, jer tada nije postojao topli obrok ili je na drugi način upražnjavan. Posle svake smene ili uspešno ispraćene kompozicije železničari su se čašćavali rakijom po utvrđenom redu.

Pored pomenutih radnika Restoracije, pošto je Restoracija bila posebna jedinica radili su i čika Dragi, Bogi - Čokalija, Rade - Vuk, Bogi - Kaljesa i drugi.

Zbog toga je autor Momir Nedeljković o knjizi koju je pisao rekao: "Teško je bilo sažeti istorijske događaje na jednom mestu i zato je ova knjiga naš veliki poduhvat.", dok je drugi koautor Dragoslsv Ristić rekao: "Obzirom da je početkom XX veka u mnogim mestima pored pruge aleksinačke opštine pedeset posto muškaraca radilo na železnici izdržavajući svoje porodice, otuda je zanimanje želrzničar bio unosan posao. Verujem da će se osavremenjavanjem železnice vratiti bolji dani za Srbiju."


# Žitkovac Boža Marković - Nesvrćanin
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima