Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Velika Gospojina u Tešici

rss

01.09.2017. Tekst i foto: Tomislav Brzaković

Tešičani proslavili sabor Uspenije Presvete Bogorodice - poznatije kao Velika Gospojina.

Velika Gospojina u Tešici

NIJE SABOR KAO NEKADA

Svečanu liturgiju u hramu Presvete Bogorodice u Tešici, služili protojerej Borislav Nedeljković iz Aleksinca (penzioner), prota Jovan Živanović (starešina tešičke parohije), jereji Goran Popović iz Aleksinca, Dejan Mijatović iz Donje Trnave, Radiša Lazić iz Čukurovca i đakon Milan Živanović iz Aleksinca. Novi kolačar naredne godine biće Miloš Cenić iz Tešice.

Uspenije Presvete Bogorodice, poznatije kao Velika Gospojina, žitelji jednog od najvećih naselja u aleksinačkom Pomoravlju, slave kao svoju seosku slavu, već punih 179 godina. Sve je počelo još u prvoj polovini 19. veka, kada je 1838. godine započeta, a 1939. završena izgradnja hrama Presvete Bogorodice. Od tada do današnjih dana , Tešičani ovaj hrišćanski praznik, slave kao svoju seosku slavu. Tako je bilo i ove godine. Od ranog jutra vernici su odlazili u crkvu, da se pomole Bogu, zapale sveće za žive i pokojne, i prisustvuju svečanoj liturgiji. Nažalost vernika je bilo manje nego lane. Po oceni nekih meštana sa kojima sam razgovarao, je što se Velika Gospojina pala u Ponedeljak radan dan, pa su Tešičani koji rade morali na posao. Iz istog razloga manje su im došli i gosti sa strane. Oni mahom dolaze dan ranije, kako bi u ranim jutarnjim satima, otišli sa svojim domaćinima u hram da se pomole Bogu, zapale sveće i prisustvuju liturgiji.

SVEČANA LITURGIJA

Svečanu liturgiju su služili protojerej Borisav Nedeljković iz Aleksinca, prota Jovan Živanović (starešina tešičke parohije), jereji Goran Popović iz Aleksinca, Dejan Mijatović iz Donje Trnave, Radiša Lazić iz Čukurovca i đakon Milan Živanović iz Aleksinca. Po završetku svečane liturgije, obavljen je pričest vernika, koji su dve sedmice u tkz. malom postu pre Velike Gospoine postili. Pričešćivanje vernika, posebno male dece, obavili su protojerej Borisav Nedeljković i đakon Milan Živanović (na slici). Zatim su sveštenici i vernici oko hrama Uspenija Presvete Bogorodice, nosili litija (na slici). Potom je obavljen i obred sečenja slavskog kolača, kolačara Dražena Kuzmanovića iz Tešice (na slici).

NOVI KOLAČAR I KROPLjENjE VERNIKA

Pošto je obavljen obred sečenja kolača, vernicima se obratio protojerej Borisav Nedeljković, jednom kratkom „besedom“ o značaju obeležavanja, jednog od najvećih hrišćanskih praznika, Uspenije Presvete Bogorodice, koja je u crkvenom kalendaru upisana crvenim slovima.

I kao što to uvek biva, posle besede, usledilo je pitanje ima li koga da preuzme deo kolača i naredne godine, na ovaj isti dan, ugosti svoje prijatelje, rođake i komšije. Ima ima ogovoriše u glas nekoliko vernika. Pošto na mlađima svet ostaje, novi kolačar naredne godine, biće Miloš Cenić iz Tešice, koji je pre neku godinu zasnovao porodicu. On je uz prisustvo prote Jovana Živanovića, preuzeo deo kolača od Dražena Kuzmanovića (na slici u sredini). Usledila su čestitanja a potom i zadnji čin obreda - kropljenje vernika. Kropljenje je vršio svežim Bosiljkom, natopljenim blagoslovenom vodom, protojerej Borisav Nedeljković a po kocku u šaci desne ruke, takođe blagoslovenog hleba zvanoj nafora, vernicima je davao Dejan Mijatović.

NIJE SABOR KAO NEKADA

Rekao sam da je ove godine svečanoj liturgiji, prisustvovao znatno manji broj vernika, nego predhodne godie. Posle obavljanja svih ceremonija ispred hrama, došao je trenutak da kao svake tako i ove godine proprate tradicionalni nastup KUD „Dejan Jovanović - Deša“ iz Tešice. Za njih i ostale koji su pristizali da se pomole Bogu i zapale sveće, folklorna sekcija KUD-a, se prestavila sa nekoliko spletova narodnih igara iz Pomoravlja i Ponišavlja (na slici) koji su nagrađeni burnim aplauzom. Ubrzo po završetku polučasovnog programa članova KUD, ljudi su počeli da se razilaze kućama, da bi nastavili slavlje sa svojim domaćinima, kod kojih su došli u goste. U isto vreme i Dražen ovogodišnji kolačar pozvao je svoje goste na ručak .

ANTRFILE

Među gostima bila je i jedna Gđa Mila (devizni penzioner), koja nije želela da nam da više podataka o sebi, koja je krštena u ovom hramu i koja je znatno pomogla da hram dobije novo ruho. Njoj je za vreme ručka prota Jovan Živanović (starešina tešičke parohije), za dobročinstvo i pomoć koju je dala, poklonio ikonu Presvete Bogorodice (na slici). Rekla nam je da će i dalje novčano pomagati obnovu hrama, kako bi narednu godinu, kada će biti obeležena 180 - to godišnjica njene izgradnje, dočekala u novom ruhu i bio jedan od najlepših u ovom delu zemlje.

Međutim, proslava Velike Gospojine, kao seoske slave, ni iz bliza nije kao nekada. Tešičani su živeli za taj dan, jer su im u goste dolazili, rođaci, prijatelji, kumovi ne samo iz susednih sela već i gradova. A uoči sabora kod crkve, koja je izgrađena na zvanom mestu Crkvište, na levoj obali Južne Morave, okružena stoletnim brestovima, ljudi su dolazili kako iz okruženja tako i udaljenijih mesta dan ranije. Stizali so ko je kako mogao. Neki volujskim kolima, oni bogatiji fijakerima ili čezama. Valjalo je zauzeti što bolje mesto u Velikom ili Malom crkvaru, jer su brestovi pravili hladovinu, koju sunčevi zraci i u najtoplijem delu dana nisu mogli da probiju.

DRUŽENjE I NOVA POZNANSTVA

Po dolasku i smeštaju, pale se vatre i stavljaju ražnjevi za pečenje jarića, prasića i jaganjaca. Postavljaju se sofre, ljudi sedaju i uz iće i piće vesele uz muziku najčešće trubača, dočekuju zoru i veliki praznik Veliku Gospojinu. Od ranog jutra počinju da dolaze gosti sa raznih strana. Jedni da prisustvuju Svečanoj liturgiji, drugi da se pomole Bogu i zapale sveće, a treći da provedu dan pod stoletnim brestovima, druže i sklapaju nova poznanstva. U toku dana ovde se nekada znalo da sjati i do dve hiljade ljudi. Korzo za mladiće i devojke bio je dug jedan kilometar. Bilo je za svakoga po nešto. Za momke i devojke trubači i harmonikaši su po ceo dan svirali razna narodna kola a ovi se nadigravali koje će kolo da bude bolje. Bilo je i zanimacije za najmlađe. Ni jedan sabor nije mogao da prođe bez čika Radeta, pekara iz Žitkovca, koji je dovozio sladoled u kolicima. U red se čekalo jer je bio toliko, ukusan, da si mogao prste da poližeš.

To je sve tako trajalo, do početka šesdesetih godina, prošlog veka, kada su u vreme komunizma u Srbiji zabranjene sve svetkovine. Počekom devedesetih godina, takođe prošlog veka, narod je počeo ponovo da se okuplja oko svojih svetinja. Ale ne više u tolikom broju, jer se proredio. Nema više ni momaka ni devojaka, a nema ni dece. To se pokazalo na ovogodišnjem saboru. Bio je samo jedan prodavac dečjih igračaka i zanimacija. Međutim, bez sladoleda sabor nije kao što je bio. Kada su deca u pitanju koja su najveći potrošači, ovih zanimacija bilo ih je tek po neko, pa se i ovaj prodavc vratio praznih šaka. Bilo kako bilo ovaj sabor je pokazao da se narod proredio ali i da se vraća svojim svetkovinama. A kako će biti u buduće, vreme će da pokaže.


# crkva Tešica Goran Popović Jovan Živanović litija Miloš Cenić
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima