Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Slaviša Bogavac za MVP: Sportista mora da živi kvalitetno

rss

19.09.2019. Dragan Panajotović, MVP

Treneri su izabrali Slavišu Bogavca kao najboljeg igrača prošle godine Druge lige Srbije.
Pred iskusnim košarkašem su novi izazovi.

Slaviša Bogavac za MVP: Sportista mora da živi kvalitetno

"MVP portal" u saradnji sa klubovima iz Prve i Druge muške lige Srbije i njihovim trenerima svake godine na kraju sezone organizuje akciju "Treneri biraju" u kojoj glasovi struke odluče o najboljim igračima i trenerima elitnih srpskih takmičenja. Laureat za prošlu sezonu u Drugoj muškoj ligi Srbije bio je iskusni Slaviša Bogavac, što je samo jedan od razloga za razgovor sa ovim izvanrednim igračem.

"Puno mi znači taj izbor, iskreno, i u ovim godinama, to je dokaz da i dalje vredim. Kad su treneri birali to ima veliku težinu. Ipak, ja sam to već arhivirao, bilo je to pre tri meseca, a sad su aktuelni neki novi izazovi, spremam se za novu sezonu. Ali i taj izbor je dodatni motiv da se dokazujem", počeo je Bogavac priču za MVP portal.

Sa svojih 39 godina je jedan od najstarijih igrača u domaćim takmičenjima. Glad za košarkom u njemu još postoji, a fizički je i dalje na najvišem nivou. Jedan je od najzaslužnijih za uspeh aleksinačkog Napretka, tima u čijem dresu će početi svoju treću sezonu. Prošla je zlatnim slovima upisana u istoriju aleksinačke košarke. Napredak je po prvi put postao član elitnog košarkaškog ranga u Srbiji, a pred početak takmičenja malo ko je predviđao takav uspeh.

"Nije fraza, budžet u košarci nije presudan. Mi smo imali jedan od najskromnijih u Ligi, bliže dnu u odnosu na konkurenciju. Moju prvu sezonu u klubu završili smo na deobi četvrtog mesta, a tada smo tim napravili neposredno pred početak takmičenja. Posle te sezone nas je malo ostalo u klubu, uz trenera i predsednika, jedino ja od igrača. Trener je počeo da sklapa ekipu, doveo je igrače u koje ima poverenje, nekoliko njih iz Kruševca od kojih je znao šta da očekuje, a to su sve bili momci sa iskustvom igranja u KLS-u. Ispoštovali su i trenera, pomogli klubu, stvari su krenule u pravom smeru. U jednom trenutku smo vezali 13 pobeda, što je neverovatan rezultat za Drugu ligu."

Iza rezultata na terenu stoji odlična podloga, odnosno podrška ljudi koji vode klub.

"Ljudi koji su došli u upravu pre dve sezone rade izuzetno pedantno i posvećeno svoj posao. Klub posluje pozitivno i sve što je obećano ispunjeno je. Nema trzavica i nikakvih razloga da stvari van terena sputavaju kvalitet koji imamo. Mi nismo bili u grupi favorita za ulazak u KLS, ali smo iskoristili šansu koja nam se ukazala."

Novi izazovi su pred timom Napretka, ali straha od njih nema.

"I ove sezone imamo istu energiju, karakteriše nas odličan rad u pripremnom periodu i nadam se da će se to preneti na KLS. Ja sam uveliko košarkaški veteran. Još dva igrača u KLS su moje godište, Bojan Krstović i Dušan Knežević. Dobro se osećam, želeo sam da dođem u klub sa porodičnom atmosferom, bez trzavica, sa sportskom atmosferom i pogodio sam pravu sredinu. Sve smo se dogovarali u jednom minutu, znamo jedni drugima i ljudske kvalitete i presećan sam ovde."

Sveža su nam sećanja na Luisa Skolu, vršnjaka Slaviše Bogavca, koji i dalje dominira svetskim parketima. Za rang koji igra, može se bez preterivanja reći da ima mesta za poređenje ova dva igrača. Bogavac nije veteran koji ulazi sa klupe, već igrač sa punom minutažom bez obzira na ime protivnika i igrač od čije forme zavise rezultati tima.

"Stara sam škola, treneri su me učili pravom sistemu vrednosti. Sportista mora da živi kvalitetno. Bavljenje košarkom nije samo par sati treninga dnevno, košarka je način razmišljanja. Ja sam glavom 24 sata u ovom sportu. Evo, od jutros, u pola šest sam ustao i trčao 11 kilometara, nakon toga sam sa tri momka radio individualni trening, sada malo odmaram, a i sada razgovaramo o košarci. Posle toga putujem u Aleksinac, gde me čeka trening sa ekipom. Kvalitetno živim. Nije košarka samo trening, košarka je koliko si posvećen, kako se hraniš, kako odmaraš, balans u svemu tome mene održava. Posedujem sportski inat, moja energija za dokazivanjem i sa 39 godina je velika, ali hoću i iz sebe da izvučem maksimum. Dolazim prvi na trening, izlazim poslednji sa njega. Pre početka imam rituale, istezanja, ne zabušavam na treningu i to je formula."

Pre nekoliko godina je rešio da mu košarka bude životni poziv i po okončanju karijere. Uspešno završava trenersku školu. Svoje znanje već sada prenosi mlađim generacijama. A, kaže da mu je upravo taj rad i pomogao kao iskusnom igraču.

"Moja sreća je što sam počeo da radim u Nibaku. Hteo sam da radim sa mlađim igračima i kada sam tražio adekvatan klub došao sam u Nibak, gde sam sa Milanom Josićem i Milanom Tubićem dosta napredovao. Mnoge stvari nisam znao. Bez obzira na moje godine, jer kada trener seniora dođe kaže ti: srednja, zadnja promena, kreni, zaustavi se, skok šut... Pionirska i kadetska košarka su drugačije, tamo se ide korak nazad, pa još nazad, sistematski rad. Položaj tela, kretnja u dribling, stav, lopta sa kuka... I te stvari su mi dosta značile i za napredak u ovim godinama. Obnovio sam neke stvari iz dečijeg perioda i sad mi mnogo koriste."

Zbog radnih navika koje ima dešava se da mu nije uvek prijatno na treningu sa mladim igračima.

"Smeta mi, naravno, kada mladi igrači ne daju sve od sebe, ali to je dublja priča. Neko zabušava jer nije kondiciono spreman, neko jer mu nije interesantna vežba. Košarka je kompleksna i mnogo lepa, a igraju je pametni ljudi. Mora se u svakom trenutku raditi 100 odsto sa, ali i bez lopte. Procena je da je na nekim pozicijama u timu lopta tokom meča manje od minut u rukama igrača, dakle kretnja bez lopte je više nego važna. To treba trenirati možda i više nego sa loptom. A, mladim momcima je veliki problem u poslednje vreme aktivnost bez lopte u rukama. Sad je stvar karaktera, moraju se svi košarkaški elementi ispoštovati da bi se postao kompletan igrač. Ne mogu ja, niti može trener da pomera "na džojstik" mlade igrače. Pametnom igraču je dovoljno jednom, najviše par puta skrenuti pažnju ako nešto ne radi kako treba. E sad, tu je i proces sazrevanja, nisu svi mladi igrači isti, potrebno je strpljenje."

Prečica za uspeh ne postoji. U ozbiljnoj košarci mora da se da maksimum.

"Radio sam sa talentovanom decom u Nibaku. Zvanično je trening od 20 do 21 čas. Ali, mi krećemo u 19.30 u hodniku, vežbe, pripremu tela i kad startuje trening onda sve "pršti". Ali, to je već sistem sa maksimalno posvećenim momcima. I u seniorskoj košarci je tako, a sve što nisi radio dobro doći će nekad na utakmici na naplatu. Nije isto kada igrač na treningu šutne 100 lopti na koš u punoj brzini u uslovima utakmice ili kada šutneš 100 puta u laganom ritmu. Maksimalan rad nije možda formula za uspeh, ali sigurno stvara više šansi da budeš bolji u uslovima utakmice. Košarka je dinamična, slike se menjaju iz sekunde u sekundu i ako ne reaguješ brzo i položaj tela nije dobar, ne vidiš periferno, nećeš moći da odreaguješ kako treba. Vraćamo se nazad, sve to polazi od početka i ako u mlađim kategorijama nisi radio kako treba posledice trpiš kasnije. U Aleksincu imamo mlade igrače, poseduju kvalitet, ali kada radim individualno sa njima vidim dosta mana koje su poneli iz mlađih kategorija."

Kalendar takmičenja i uslovi u kojima se nalazi srpska klupska košarka imaju veliki uticaj na razvoj igrača.

"Veliki je problem i što klubovi ne rade preko leta, košarka trpi. Dok sam bio mlad igrač mi nismo imali pauzu, sezona nam se završavala polovinom maja, pa smo imali samo par dana slobodno, a nakon toga dva meseca jakog individualnog rada, pa smo tek onda pravili pauzu desetak dana za neki letnji odmor da se telo rehabilituje. Već smo od početka avgusta bili ponovo u trenažnom procesu. Klubovi su po pravilu vodili igrače na visinske pripreme, što je danas privilegija, a daje odlične rezultate. Danas klubovi jedva čekaju polovinu aprila da se završi sezona i smanje troškovi. Igrači pauziraju, nemaju programe za rad preko leta i košarka trpi, ne radi se sistematski. Naravno, postoje izuzeci, ali to je vezano za individualni rad sa igračima i ko tako radi biće u prednosti u odnosu na ostale tokom sezone."

Sa druge strane, na vrhunskom nivou imamo suprotne primere - veliki broj povreda zbog nepostojanja razumevanja za igrače u kalendarima takmičenja.

"Pre šest godina sam u rumunskom Gazmetanu igrao Evročelendž kup i paraleleno domaće prvenstvo. To je iziskivalo veliki broj putovanja i gust raspored utakmica, otprilike 50-ak u sezoni. Video sam tada koliki su to napori za telo, a mogu zamisliti kako je igračima koji igraju za reprezentaciju. Oni igraju u najkvalitetnijim ligama na svetu veliki broj utakmica i to pod konstantnim pritiskom i sa maksimalnom potrošnjom tela, a nakon toga isto tako nastavljaju u reprezentaciji. To sigurno utiče na veliki broj povreda koje se javljaju u poslednjih desetak godina."

U svojoj karijeri je postigao ozbiljne rezultate, bio je najbolji trojkaš, ali i strelac domaće lige u vreme dok je ona još uvek bila naše vodeće takmičenje. Put ga je odveo u inostranstvo, pa nije ostavio trag u ABA ligi, ali jeste u sjajnim timovima iz Poljske i Rumunije. Sa 35 godina je rešio da se vrati u Srbiju i bio je jedan od najzaslužnijih za postavljanje Dinamika na košarkašku mapu Srbije, u sezoni kada je ovaj klub ušao u KLS. Četiri godine kasnije u istoj ulozi se nalazi u Aleksincu i ne skriva uzbuđenje zbog povratka u najviši rang takmičenja.

"Radujem se KLS-u, to je novi izazov, bez obzira što najviše odigranih sezona u karijeri imam baš u njoj. Ali, sad sam pravio malu pauzu, poslednji put sam igrao u dresu Konstantina pre tri sezone i sada jedva čekam da počne. Jedan stepenik više za Aleksinac, energiju i volju imam i želim da se dokazujem i dalje. Za prvu godinu je nezahvalno prognozirati, ali garantujem da ćemo dati maksimum."

Aleksinac trese "košarkaška groznica".

"Za mali grad je ovaj uspeh kao ulazak u Evroligu. Klub se stabilizovao, mlađe selekcije ponovo rade, sve je podignuto na viši nivo. Prva je godina, novi smo u ligi, imamo igračkog iskustva, trenerskog takođe, odličan domaći teren na kome nismo izgubili meč prošle sezone. Navijači nam daju vetar u leđa, radi se o izuzetno pismenoj košarkaškoj publici koja po pravilu ispuni dvoranu i uživanje je igrati u takvoj atmosferi. Za prvu godinu je plan opstanak, sve preko toga je super. Ozbiljno smo se pripremili, zadržali kostur ekipe, doveli nekoliko proverenih pojačanja i daćemo maksimum. Pozivam ovom prilikom sve iz Aleksinca, ali i iz Niša i okoline da dođu i uživaju u košarci."

Za kraj neizbežno pitanje, dokle ćemo Slavišu Bogavca gledati na terenu?

"Ja sam iskreno u 36. godini mislio da je to moja poslednja sezona, jer sam tada upisao i trenersku školu. Međutim, osećam energiju, telo mi se oseća odlično, sad imam 39 i nisam spreman da dam prognozu da li je to još sezona, dve... Sa jedne strane pogledam koliko je to godina i pomislim da je dosta, ali opet imam želju da igram, dobro se osećam i mislim da mogu još da pomognem svojoj ekipi."

U vremenu najdublje krize u klupskoj košarci od kada postoje takmičenja prava je privilegija što još uvek imamo priliku da uživo pogledamo asove koji košarku drže u "malom prstu". Koliko će još trajati karijera Slaviše Bogavca ne znamo, ali preporučujemo da ne propustite priliku, ako je budete imali, da bravure ovog košarkaša pogledate i uživo.

Lična karta

  • Ime i prezime: Slaviša Bogavac
  • Datum i mesto rođenja: 10. april 1980. (Kraljevo, Jugoslavija)
  • Visina: 200 centimetara
  • Pozicija: Krilo
  • Klubovi: Mašinac (1993-1997), Sloga (1998-2000), Mašinac (2000-2003), Ergonom (2003-2005), Zdravlje (2005/06), Ohrid (2006/07), Zdravlje (2007/08), Ergonom (2008/09), Vroclav (2009/10), Košalin (2010/11), Slask (2011/12), Rosa Radom (2012/13), Gazmetan (2013/14), Nikozija (2014/15), Dinamik (2015/16), Konstantin (2016), Napredak Aleksinac (2017-)

 

Dragan Panajotović, MVP foto: sportjuga.rs


# košarka intervju Napredak KK Slaviša Bogavac
@KKNapredakAl @


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima