Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Sećanje na dr Marka Radmana

rss

05.07.2016. Dušica Nešović, Beograd

Snagu i znanje dao je Aleksincu i Bolnici za duševne bolesti u Toponici - Da li smo mu to dostojno vratili?

Sećanje na dr Marka Radmana

U blizini Vinkovaca, u malom selu Nijemci, 13. septembra 1883. godine rodio se Marko Radman, najstarije dete od petoro sinova Magdalene i Đura Radmana.
Želja roditelja je bila da on kao najstariji sin jednog dana bude svešteno lice. Na njihovu žalost, poveo se za ličnim osećanjima da lekarski poziv mora biti njegova budućnost. Čvrsto rešen u svojoj  nameri odlazi u Prag i upisuje Medicinski fakultet.  

Izmenjene okolnosti u porodici nakon očeve smrti dovode u pitanje njegovo dalje školovanje.

Put do diplome nimalo nije bio lak. Vođen svojim karakterom čvrste volje i neumornim pregalaštvom školuje sam sebe, ne libeći se posla koji se nudi. Izuzetna lakoća kojom je sticao znanje, naročito stranih jezika, omogućila mu je da, podučavajući druge, obezbedi sredstva za materijalnu sigurnost.

Početak je novog veka. Među praškim studentima ideja nacionalnih sloboda je već uveliko uzela maha. Mala Srbija je u ratu, suprotstavlja se nadmoćnoj svetskoj sili. Ovi događaji nisu mogli ostaviti ravnodušnim mladalačku hrabrost, poštovanje pravde i slobode i sve vrline njegovog karaktera. Srbiji treba pomoć, nema lekara, medicinskog osoblja …

Marko napušta studije u Pragu i javlja se srpskoj vojsci kao dobrovoljac, pa svršeni medicinar postaje lekarski pomoćnik pri aleksinačkoj vojnoj bolnici. Tu, u Aleksincu, upoznaje Danicu Nešić, ćerku uglednog aleksinačkog trgovca Milana Nešića i ženi se njome 1913. godine. Imali su troje dece, ćerku Borislavu (1914, Prag) i sinove Slobodana (1916) i Darka (1920) koji su rođeni u Aleksincu.

Učestvuje u ratu sa Turcima 1912. i Bugarima 1913. godine.

Radi završetka studija na kratko se vraća u Prag. Posle Vidovdanskog atentata počinje Prvi svetski rat. Tada je skoro nemoguće napustiti Češku. Očekuju ga veliki problemi. Sa lažnim pasošem, bežeći pred civilnim i vojnim vlastima, uspeva da se domogne Srbije. Ovoga puta sa diplomom Medicinskog fakulteta ponovo se regrutuje kao dobrovoljac.

U Prvom svetskom ratu, bio je prvo dobrovoljac-lekar, a zatim rezervni sanitetski oficir u pešadiji, artiljeriji i zavojištima sve do kraja rata.

Sa svojim saborcima, bolesnim i ranjenim drugovima, deli sve strahote junačkog puta srpske vojske kroz Srbiju, preko Albanije i Krfa do Soluna, a i pegavi tifus ga nije mimoišao.

Bio je na zadacima:

  • -  rezervnog sanitetskog poručnika (postavljen 1914. g.) u divizijskom zavojištu Šumadijske divizije Drugog poziva;
  • -  trupski  lekar XI Pešadijskog puka Drugog poziva;
  • -  u zaraznoj pa u rekovalescentnoj bolnici Šumadijske divizije (prva poljska bolnica Šumadijske divizije) na Krfu;
  • - komandir Trećeg zavojišta Šumadijske divizije;
  • - trupski lekar Šumadijske divizione artiljerije;
  • - trupski lekar Brdsko-artiljerijskog puka Šumadijske divizije;
  • - ordinirajući lekar Prestolonaslednikove bolnice u Solunu na Unutrašnjem odeljenju;
  • - lekar Prvog zavojišta Šumadijske divizije;
  • - trupski lekar municione kolone Moravske divizije;
  • - osnivač i upravnik privremene vojne bolnice u Aleksincu;
  • - lekar vojne stanice i građanske bolnice za vojne obveznike u Aleksincu po povratku sa Solunskog fronta.
  • Napredovanja u vojsci:
  • - kapetan II klase u rezervi je od 1917;
  • - kapetan I klase je od 1919;
  • - major 1923;
  • - poručnik 1929.                          
  • - dužnost lekara Regrutne i vojne komisije obavljao je povremeno 1921. i 1922. godine.

O njegovom učešću u ratu ostale su zabeležene ocene pretpostavljenih i evo nekih.

Ocena komandanta XI Pešadijskog puka Drugog poziva o dr Marku Radmanu, trupskom lekaru XI Pešadijskog puka od juna 1915.  do 15. februara 1916. godine na Ipsosu, ostrvo Krf:

  • -  učestvovao kao komandant previjališta u borbama 1915. godine, 10. i 11. oktobra, 19. i 22. oktobra itd.;
  • -  upravljao previjalištima vrlo dobro;
  • -  sposoban za trupskog lekara;
  • -  karaktera otvorenog, iskrenog, osetljiv;
  • -  sposoban za sve ratne napore, primerno vladanje, vrlo dobra stručna sprema.

Naredba komandanta Šumadijske divizije br. 19133. za mart 1917.  Subotsko:

„Svim jedinicama i ustanovama divizije i saopštiti svim vojnicima:

  • - Pohvaljuje se trupski lekar Šumadijsko-brdskog artiljerijskog puka, rezervni sanitetski poručnik, dr Marko Radman na predlog komandanta Šumadijsko-brdskog artiljerijskog puka i komandanta divizijske artiljerije.
  • - U svom radu odlikovao se neobičnom vrednoćom, energijom, zauzimljivošću i svojom stručnom opremom.
  • - Za vreme pojave malarije u julu, avgustu i septembru 1916. godine u svojoj ambulanti pregledao je 2.563 vojnika, a u
  • - drugom polugođu prošle godine osim vojnika Šumadijsko-brdskog artiljerijskog puka, u ambulanti primao je i vojnike: rovovske baterije Šumadijsko-poljskog i haubičkog diviziona, Timočko-brdskog diviziona, delove šumadijske i timočke municione kolone, delove šumadijske profijant kolone, čete pionira, železničke čete mostovog trena II armije, Telegrafsko-reflektorskog odeljenja Šumadijske divizije i Šumadijske i Timočke divizijske artiljerije.
  • Otuda je rad dr Marka Radmana u pukovskoj ambulanti bio vrlo obiman;
  • - u drugom polugođu prošle godine registrovana su 7.963 bolesničkan dana;
  • - naročito se ističe veoma savesnim pregledom bolesnika, besprekornom brigom za higijenske prilike u puku i uređenja ambulante, u tom poslu je neumoran;
  • - vakcinaciju je vršio na samim položajima kod baterija, bez prekida, danju i noću, dok posao nije završio;
  • - svojim zauzimanjem doprineo je da se smrtnost kod ovog puka smanji na 2,19%.“

Dr Radman je odlikovan:

  • - Zlatnom medaljom za revnosnu službu 1915. godine  
  • - Zlatnom medaljom za revnosnu službu 1919. godine i
  • - Ordenom Svetog Save IV stepena 1924. godine
  • Nosilac je spomenica:
  • - 1912 – Srpsko-turski rat;
  • - 1913 – Srpsko Bugarski rat;
  • - 1914 – 1918 za Oslobođenje i Ujedinjenje
  • -1921 - Albanska spomenica -medalja za revnosnu službu i građanske zasluge.

Demobilisan je 21.07.1919. godine.

Od 1919-1924. godine u civilnoj službi vršio je dužnosti sreskog i opštinskog lekara i bio upravnik Okružne bolnice u Aleksincu (na kratko i u Prokuplju).  Za to vreme radio je i kao školski lekar i profesor Učiteljske škole u Aleksincu. „Dr Marko Radman šk. lekar i honorarni nastavnik Higijene od 1. III 1919. I danas radi u ovoj školi. Prve dve godine predavao je Prirodnu Grupu Nauka.“ [ SPOMENICA - Pedesetogodišnji pregled rada Prve Učiteljske Škole 1871. do 1921. šk. godine, Aleksinac, 1921. godine, str. 164]

Bilo je potrebno uložiti neumoran rad, požrtvovanje i stručnost, pa biti lekar u poratnim uslovima u Srbiji. Uspesi dr Marka Radmana u Aleksincu nisu ostali nezapaženi. Naprotiv, krunisani su odlikovanjem, ordenom Svetog Save IV stepena.

1924-1926.

Nakon toga preveden je u aktivnu vojnu službu i sa činom sanitetskog majora postavljen za upravnika stalne vojne bolnice Timočke divizijske oblasti, pa lekar Unutrašnjeg odeljenja u Zaječaru.

Specijalizirao je internu medicinu 1926. godine.

Slede premeštaji u Toponicu, Kovin, Ljubljanu i Cetinje.

1927-1928.

Za vreme službovanja u Toponici, kao prvi upravnik Državne bolnice za duševne bolesti, pokazao je pravu sliku svog karaktera. Bolnicu je osećao kao sveti dom za ozdravljenje bolesne duše i tela. Tako se ponašao i tako je čuvao: principijelnim, odlučnim i nepokolebljivim stavom. Beskompromisno je zabranio predizborne političke skupove u bolničkom krugu. To se kosilo sa interesima lokalnih moćnika koji su se javno oglasili, čak i pretnjama. Nije za čuđenje što je kratko boravio u Toponici i dobio premeštaj za Kovin. Za njim je prosleđen dokument za tajnu policijsku  službu koji je glasio: „Pažnja na Radmana, opasan je komunista, agitator i organizator!“  

1928-1933.

U Kovinu je osnovao Državnu bolnicu za duševne bolesti i postao njen prvi upravnik. Mnoge nesumnjivo genijalne zamisli i planovi za budućnost jedne moderne zdravstvene ustanove tog tipa realizovani su za vreme njegovog boravka u Kovinu. Zatekao je ruševine austrougarskih kasarni, skoro bez minimalnih uslova za rad jedne bolnice. Njegove velike organizacione sposobnosti, uz mnogo truda i požrtvovanja, doprineli su brzom razvitku i usavršavanju kovinske bolnice, kako u tehničkom tako i u kadrovskom smislu, sa odabranim lekarima i osobljem, uz stalno usavršavanje, uz primenu radne terapije i ostalih savremenih metoda lečenja bolesnika.

Dr Radman bio je aktivan u Kovinu i na društvenom planu. Mnoga njegova dela su za poštovanje i pamćenje. Osnovao je: pododbor Udrženja rezervnih oficira i ratnika i bio predsednik; pododbor Društva Crvenog krsta i bio predsednik; bio je predsednik Narodne odbrane i kovinskog Sport kluba; bio je član mesne uprave Jadranske straže i Sokola Kraljevine Jugoslavije.

Vredan je pomena jedan neobičan detalj. Kovin je krasio veličanstveni drvored topola koji je dr Radman zasadio 1930. godine. Mogli su biti i dužeg veka, da na žalost nisu posečeni devedesetih godina XX veka.

1933-1936.

Nakon Kovina sledi Ljubljana, gde ga je sačekala ista slika kao i u Kovinu. Možda još i gora. Potpuno prazne austrougarske kasarne pred rušenjem, a najgore od svega borba za finansijska sredstva za bolnicu. Nekoliko novinskih zapisa svedoče o tim vremenima. Ni pred takvim iskušenjima nije posustao. Naprotiv, ostavio je zdravstvenu ustanovu koja je bila začetak velikog centra Opšte državne bolnice u Ljubljani. Bio je njen osnivač i upravnik.

1936-1937.

Na Cetinju se obreo 1936. godine u administrativnoj ustanovi koja je zamenjivala bolnicu. I na ovom zadatku ostao je dosledan sebi i svojim delima, kao načelnik odeljenja Socijalne politike i narodnog zdravlja pri Banskoj upravi.

Neočekivano, posle samo godinu dana dočekao je, na Badnje veče 1937. godine rešenje o prevremenom penzionisanju, bez ikakvog razloga i obrazloženja. Izgleda da je ipak stigla pretnja iz Toponice od pre deset godina.

1938-1940. godine obavljao je svoju privatnu praksu u Beogradu. Nakon toga se seli u Aleksinac, gde je sa porodicom boravio za vreme okupacije.

Za vreme okupacije bio je privođen i saslušavan zajedno sa svojim sinovima, Slobodanom i Darkom, studentima medicine. U beležnici palog borca Ozrenskog partizanskog odreda pronađena su imena dr Radman i njegovih sinova. To je za Gestapo bilo dovoljno. Slobodan i Darko zatvoreni su u logor na Crvenom krstu u Nišu, i streljani 1944. godine. Njih trideset šest zatvorenika, posle streljanja su poliveni živim krečom radi teže identifikacije.

Neprevaziđena bolna stvarnost za tužno roditeljsko srce! Imena Slobodana i Darka Radmana su uklesana na spomen ploči palih studenata u auli Anatomskog instituta Medicinskog fakulteta u Beogradu. (Slobodan i Darko nose imena po braći Ribnikar).

Posle oslobođenja bio je član MNOO-a u Aleksincu.

Mobilisan je i 1945. bio je lekar komande mesta, pa sreski lekar pri SNO u Aleksincu do kraja 1946. godine.

Odlazi u penziju i nastavlja svoju privatnu praksu u Aleksincu do 1947. godine.
Dr Radman je bio poliglota. Govorio je češki, nemački, mađarski i poznavao grčki i francuski, i naravno latinski. Bio je muzički obdaren, svirao je više instrumenata, najbolje violinu. I dobro je pevao.

Supruga Danica je preminula 1988. godine.

Njegova najstarija kćerka Borka se udala 1938. godine. Srećno je živela sa svojom porodicom (petoro dece). Umrla je u Beogradu 2006. godine.

Dr Radman je preminuo 16.9.1949. godine i odneo sa sobom svoju bolnu dilemu: da li sam uspeo da pronađem svoje sinove?!

Podatke za biografiju dr Marka Radmana, pored lične dokumentacije, crpli smo i iz arhivske građe ustanova:

1. Vojni arhiv Srbije
2. Istorijski arhiv Srbije
3. Istorijski arhiv Beograda
4. Istorijski arhiv Pančeva i
5. Gradska biblioteka Kovin


Dr Marko Radman (na prvoj fotografiji) i sa porodicom (na drugoj fotografiji)


# prvi svetski rat škole Znamenite ličnosti dr Marko Radman Dušica Nešović
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima