Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Pravoslavna braća - Kosta Prendić

rss

22.04.2013. Milorad Jovanović

Rista Prendić, čuveni srpski tatarin, bio je u prisnim prijateljskim odnosima sa Obrenovićima. Prendići su uživali veliko poverenje i kneza Milana Obrenovića. Zato je Kosti Prendiću, Ristinom sinu i rukovoditelju aleksinačkog telegrafa, pred Srpsko-turski rat (1876-1878) dato u zadatak da započne jednu rizičnu misiju – da na neprijateljskoj strani pronađe saradnike, koji će Srpskoj vojsci omogućiti odlučujuću prednost.

Pravoslavna braća - Kosta Prendić

Kosta se prerušio se u ćurčiju, obukao je prosto seljačko odelo i nabavio određenu količinu robe, kožuhe i druga narodna odela. Onda je prešao u Niš i robu je nudio po kućama. Ulazio je on i u turska državna nadleštva, gde je prodavao kožuhe i sklapao prijateljstva i pokušavao da regrutuje saradnike.

Kada su u Srbiji konačno otpočele pripreme za rat Kosta Prendić je sve češće prelazio granicu, a kao putujući trgovac, pokućar, došao je i do niškog telegrafa. Upravitelj niškog telegrafa bio je Jermenin Aranđel Vahram. Jermenin je bio i telegrafista Petar Šahin. Turci su na najvažnijim, međunarodnim telegrafskim linijama obično postavljali Jermene ili Grke, jer su oni u to vreme bili i najveštiji telegrafisti u Turskoj. Međutim, jermenski narod je trpeo turski pogrom, još suroviji nego što su to trpeli Srbi. Zbog toga ova dva Jermenina, želeći da pomognu svojoj pravoslavnoj braći Srbima, prihvataju saradnju sa Prendićem.

U toku 1874. pa do kraja 1875. godine Vahram i Šahin su sve turske vojne telegrame, koji su razmenjivani između Carigrada i Niškog garnizona, noću, u zakazano vreme, otpravljali aleksinačkom telegrafu, gde ih je preuzimao Kosta Prendić i dostavljao ih Vrhovnoj komandi srpske vojske.

Vrhovna komanda je bila zadovoljna saradnjom, te je na 343 sednici Ministarskog saveta Srbije od 20. oktobra 1875. godine bilo je odlučeno:

Po predlogu predsednika Ministarskog saveta rešeno je: Da se turskim telegrafistima iz Niša: Petru Šahinu i Aranđelu Vahramu, za izvesne usluge dade iz kase ministarstva inostranih dela u ime nagrade 160# ćes.

Nije ovo bila jedina Prendićeva veza. Uspostavio je kontakt i sa jednim turskim inženjerijskim oficirom koji je živeo u Nišu sa porodicom. Nije nam poznato da li je i ovaj saradnik bio pobuđen rodoljubljem, solidarnošću pripadnika iste vere, ili nekom znatnom svotom novca, tek inženjerac sačinjava plan niške tvrđave i predaje ga svojoj supruzi, koja prelazi granicu i planove predaje Kosti telegrafisti. Međutim, srpskoj vojsci su bile potrebne i neke detaljnije pozicije, pa Prendić opet odlazi u Niš. Inženjerova supruga ovoga puta nije smela da ponovi rizični prelaz preko granice, a možda bi to postalo i sumnjivo, te se razmena plana zakazuje na graničnom prelazu.

Na granici je uvek bilo putujućih trgovaca, sitničara, koji su u zoni oko srpske i turske karaule prodavali svoju robu putnicima. Kosta je, opet u ulozi ćurčije, došao rano i poređao svoj espap (robu), glasno ga hvaleći i prodajući ponešto. Inženjerijski oficir je došao do turske karaule i, tobož nezainteresovano, počeo da obilazi trgovce. Bilo je dogovoreno da savijeni plan ubaci u džep jednog komada odeće kojeg bi probao. Kao što to obično biva kod ljudi neveštih u takvim stvarima, inženjerac je plan, prilikom oblačenja, ispustio na zemlju.

Kosta se sagao, taj papir hladno pokupio i priključio ga nekim svojim papirima, uz samokritički komentar o svojoj nespretnosti sa tim 'artijama, kvitama, recepisima i ostalim andramoljama. Turski oficir je kupio jedan kožuh, uredno ga platio, a Prendić ga ispratio sa najlepšim željama u prisustvu turskih pograničnih stražara, koji očigledno u toj gužvi nisu zapazili primopredaju dokumenta.

Izgleda da su Vahram i Šahin postali sumnjivi, pa su jedne zimske noći pešice prešli granicu, pregazili Moravu i stigli u Aleksinac. Ministarski savet Srbije u zapisniku sa sednice od 1. februara 1876. godine beleži:

Po predlogu Ministra unutrašnjih dela rešeno: Da se telegrafistima turskim, koji su ovamo prebegli - Vahramu i Šahinu daje u ime izdržavanja, prvome po 20#, a drugome po 12# ćesarskih (austrijskih dukata, jer Srbija još nije počela da kuje srebrnjake i zlatnike) mesečno, računajući od 5. decembra prošle godine.

Po oslobođenju Niša i završetku rata, 1878. godine, jermenski telegrafisti su pomogli da se obnovi niški telegraf. Godine 1880. su obojica bili primljeni za srpske telegrafske činovnike i radili su u Aleksincu. Upravnik im je bio Kosta Prendić.

Aranđel Vahram 1881. godine prelazi u Beograd, ovde radi do 1888. kada prelazi u Niš, gde radi kao upravnik pošte do odlaska u penziju. Petar Šahin je, kao činovnik nižeg reda, svoju karijeru u srpskoj pošti gradio radeći kao poštar ili telegrafista u Nišu, Sokobanji, Žagubici, Tekiji i Čajetini, a u Beograd dolazi 1889. godine. U Beogradu je neko vreme, pored osnovnog posla, bio i nastavnik u Poštansko-telegrafskoj školi. Od 1895. godine i on odlazi na jug, u Vranje, gde radi do penzije.

http://arhgavrilo02.blogspot.com/


# Beograd Znamenite ličnosti Rista Prendić Kosta Prendić
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima