Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

PIP 2016: REVIZOR ZA JUGOISTOK - Kritika palanačke svesti

rss

25.11.2016. Časlav Vasiljević

Predstavom „Revizor za jugoistok“ Svetislava Basare, u režiji Marka Torlakovića, Šabačko pozorište je popunilo treći dan Festivala prvoizvedenih predstava u Aleksincu

PIP 2016: REVIZOR ZA JUGOISTOK - Kritika palanačke svesti

Satira, farsa, groteska, elementi vodviljskog – sve to našlo se u predstavi „Revizor za jugoistok“ Šabačkog pozorišta prikazanoj treće festivalske večeri.

Kada je reč o žanrovskoj određenosti, reditelj je smatra groteskom, a moglo bi se i reći da je predstava rađena u „ibijevskom stilu“, ako tako nešto postoji. Po tekstu Svetislava Basare, u režiji (’ajd i ja da napišem taj atribut) mladog reditelja Marka Torlakovića, predstava „Revizor za jugoistok“ ima svoj predložak u „starijem bratu“, onom Gogoljevom Revizoru. Ali, samo predložak.

Revizor je Gogoljev, ruski, odnosno svetski, sve ostalo je naše. Anton Antonovič je naš Karagaća, a Karagaća je kao informatičko programiranje - Anton Antonovič 1.2, kako lucidno reče nosilac glavne uloge Vladimir Milojević. Zapravo, ako su, po priznanju samog Čehova, svi ruski majstori priče izašli iz Gogoljevog „Šinjela“, Basara je izašao iz Gogoljevog „Revizora“.

Međutim, u meri u kojoj Srbija nije Rusija, niti je 21. vek 19. vek, u toj meri Basara nije Gogolj. Dok je osnovni problem Antonoviča da prikrije korupciju, srpski Karagaća treba da prikrije i korupciju, i pronevere para, i preletanje iz stranke u stranku, i iznajmljivanje bolnice veterinarima za štrojenje svinja i… šta sve ne. (Da ne nabrajam, uključite televizor sve to imate u vestima. Samo, tamo će vam „ovi“ reći da su to radili „oni“, a zapravo radili su i jedni i drugi, samo što „ovi“ imaju moć, a „oni“ su svoje izduvali, ako su izduvali.)

Ova predstava razobličava moćne. Čekajući revizora za jugoistok Evrope, a sve zarad ulaska nas samih u taj „eldorado“, u EU, u paničnom strahu od stvarnoga stanja, akteri prihvataju sve, dajući i ono što se od njih ne traži. Ali, avaj, pogrešnim revizorima, nekim prevarantima. Plautovska zamena ličnosti, ali samo u naznaci. Pravi evropski revizor se ne pojavljuje. (Tak’i smo mi – prvo ne damo Kosovo, a posle nam uzmu i Metohiju. Al šta’š.)

No, uozbiljimo se. Ako političko pozorište dozvoljava ozbiljan pristup. Jer politički život je zabrinjavajuće ozbiljan da mu pozorište dođe kao čista relaksacija. Čak i sa ovakvom predstavom, koja nije „lepa“ ni za oči, ni za uši, ni za druga čula, (reči glumice Anete Tomašević) jer do srži vrši vivisekciju društva. Našeg, naravno. (Detaljna analiza bi zahtevala mnogo više prostora, a to ne dopušta hroničarska beleška.)

Za razliku od prethodnih predstava na festivalu, u ovoj predstavi scenografija i kostimografija imaju vrlo značajnu ulogu. Osnovna postavka scenografa je bodljikava žica u kojoj se igra veći deo predstave i u kojoj akteri ostaju zatvoreni na kraju. (E sad, bodljikava žica može da asocira na mnoge stvari, izaberite sami.) Kostimi su primereni osnovnoj ideji, ali i scenskom pokretu. Od sadističko-mazohističkog stila oblačenja, do glamura „zvezdi granda“, od stila starleta kao nacionalnih junakinja, do običnih majica gde na jednoj piše OPOZI (latinicom), a na drugoj CIJA (ćirilicom), pa kad se spoji dobije se slika današnje opozicije itd.

U raspravi posle prikazivanja, reditelj Torlaković je istakao da ga je za rad na predstavi motivisalo stanje u političkom životi zemlje, gde je evidentan grubi rascep između „nacionalističkih fanatika“ i „evrofanatika“. Ali – ljudi su isti. Karagaća je 25 godina na vlasti, samo menja stranke. (Božemeprosti, odnekud mi mnogo poznato, čak i to kako dojučerašnji nacionalistički fanatici postaju najzagriženiji evropejci, samo što ne počnu još i da je zovu EUropa.) Zaštoovakav naslov? Palanački duh, ili ako hoćete svest, onaj o kome je tako briljantno pisao Radomir Konstantinović i koga bi se sada rado odrekli neki „visokoumni i nadobudni srpski intelektualci“, nije „ni iz belu, ni iz krivu palanku“. Taj duh obitava i nasred Terazija, a o Trgu Nikole Pašića i Pionirskom parku da ne govorimo. (Ako mi ne verujete, pogledajte samo dva minuta prenosa bilo koje skupštine.)

U predstavi su igrali, uz već pomenute Vladimira Milojevića i Anete Tomašević još Slobodan Petranović, Deana Kostić, Siniša Maksimović, Miloš Vojnović, Borivoje Božanić, Dragana Radojević, Strahinja Barović, Nikola Breković, Marko Ivanović, Kristina Pajkić i Pavle Nikolić. Recimo još da je Šabačko pozorište učestvovalo na svih pet dosadašnjih festivala, a ovom izvođenju prisustvovao je, pored reditelja, i direktor pozorišta Zoran Karajić. Lepo!

Časlav Vasiljević

* Autor je profesor književnosti u penziji i dugogodišnji novinar


# pozorište festival Jugoistok Festival prvoizvedenih predstava Časlav Vasiljević Zoran Karajić Šabačko pozorište Kristina Pajkić
@CaslavV @


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima