Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Obeležavanje istorijskog događaja - 7. jula u Žitkovcu

rss

07.07.2015. Tekst i foto: Boža Marković

Žitkovac - spomenik borcima iz Prvog i Drugog svetskog rata u centru Žitkovca koga nema

Žitkovac - spomenik borcima iz Prvog i Drugog svetskog rata u centru Žitkovca koga nema

U ratovima od 1912-1918 učestovalo je prema knjizi Živojina Stamenkovića „Žitkovca - moravski 1516-1996“ učestvovalo 91 Žitkovčana, od kojih se 23 nikada nisu vratili kući. Od 75 Žitkovčana u NOR- u  poginulo je 5 na ratištu, a 2 su streljana na Bubnju.

O tome je u centru Žitkovca postojala jedna jedinstvena  spomen-ploča na spomen-česmi sa imenima stradalih Žitkovčana, koja je podignuta iza 1950. od strane boraca Žitkovca. Na ploči su bila i imena stradalih u NOR-u 1941- 1945. Godinama su borci Žitkovca 4. ili 7. jula polagali venac  ovim ratnicima, ali to je trajalo da 1995. godine ili koju godinu kasnije, kada je ovo spomen obeležje u pitanju. Zašto niko nije polagao vence na ovaj spomenik, niti ga je posećivao kasnije?

Odgovor je čudan ali istinit. Po izgradnji drugog dela zanatsko-poslovnog centra u Žitkovcu nestala je spomen-česma, sa njom i spomen-ploča sa imenima upisanih boraca Prvog i Drugog, svetskog rata. Uklonili su ga izvođači radova na ovom objektu, koji su radili u aleksinačkom Građevinskom preduzeću „Moravica“ Aleksinac, verovatno uz saglasnost nadležnih i bacili kao otpad pored Južne Morave. Zna se lokacija, o čemu, mi pričao jedan mlađi Žitkovčanin, a verovatno o tome postoje i drugi svedoci. Postoje i fotografije koje dokazuju postojanje ovog objekta i posete njemu, a postoji i fotografija sa natpisom na spomen-ploči. To nije sporno, znaju svi Žitkovčani ko je sve tu bio upisan i zašto. Jer nije bilo kuće iz koje nije bilo ljudi koji su na neki način imali veze sa ratovima, bilo da su poginuli, civilne žrtve rata, invalidi, borci, internirani, poginuli kao zarobljenici,  ratni zarobljenici, pripadnik misije UN na Sinaji, poručnik Gavrilović, stradalih u ratnom vihoru pri rasturanju velike Jugoslavije, NATO agresiji  i sl., a postoje i žrtve iz Prvog srpsko- turskog rata o kojima je pisao Zoran Milojković u knjizi  „Žitkovac,  sećanje na zaborav“.  

Kad govorimo o ovoj neispričanoj priči treba reći da je bila incijativa boraca Žitkovca da se spomenik podigne na drugom mestu. Sredstvima od priloga boraca napravljene su dve mermerne poče sa imenima postradalih koje čekaju da negde budu postavljene. Naravno, izostala je ta aktivnost, ali vreme pokazuje i zašto.

Odgovor je jednostavan.  Već dvadeset godina  se o tome priča samo nezvanično. Tek u novije vreme razmatra se takvo pitanje da se spomenik obnovi, jer su spomen-ploče urađene i čekaju trenutak osvećenja.  Evidencije blede, a  u boračkoj organizaciji Alerksinca  o spomen-česmi sa spomen-pločama staradalih u ratovima 1912-1918 i 1941-1945 i dr. mučenika  nema još konačnog stava, jer  te dve  mermerne table sa imenima stradalih bile bi do sada postavljene. Novac nije sporan, kao ni lokacije, jedino nema aktivnosti.

Ne zna se šta je,  ali je, možda,  boračkoj organizaciji Aleksinca nevažno što je spomenik borcima Prvog, ali i Drgog svetskog rata nestao, jer u suprotnom bi se drugačije postupilo.

Međutim, ovo nije jedini slučaj koji se tiče Žitkovca, slično je sa knjigama o Žitkovcu,  jer u njima  nema podataka o stradalim Žitkovčanima objedinjen i celovit, kao što je urađena knjiga o žrtvama Aleksinca, Grejača i sl. Ne samo o učesnicima Prvog i Drugog rata, nego i o civilnim žrtvama koje su nastradale od savezničkih bombi u septembru 1944., kojim  Žitkovčani hteli da objedine spomenik sa onim koga nigde nema.  Podaci su parcijalno objavljivani u više naslova o Žitkovcu.

Postavlja se pitanje kako je to moguće, s obzirom da je postojala opštinska odluka o zaštiti spomenika ne teritoriji SO Aleksinac. Koje je spomenike ta odluka štitila? Sve što je sačuvano nije rezultat te odluke, već toga što se na lokacijama gde su spomenici palim u Prvom svetskom ratu nije ništa preduzimalo u cilju nove izgradnje, pa su tako spomenici sačuvani. Svi oni koji su se našli na putu graditelja porušeni su,  a nisu obnovljeni.

Pred 7. juli ove godine Inicijativni odbor  novog Saveza potomaka stradalih u oslobodilačkim ratovima  u osnivanju učinio je napor da se obnovi sećanje na poginule stradalnike i mučenike u oslobodilačkim ratovima Srbije od Vidovdana 1389. do danas, bez obzira na zastavu pod kojom su ratovali. Da li je to bilo izvodljivo?  Jeste, ali ne do kraja?!

Došli su predsednik Unije boraca Aleksinca i njegovi članovi, pozvani rodoljubi, patriote, antifašisti, potomci stradalih, ALT televizija, ali su se mnogi izvinuli, zbog važnih obaveza na poslu, kao npr. Vojska Srbije, a neki se nisu odazvali. Neki nisu iz revolta što se to čini na dan kada je Srbin udario na Srbija i koji traže novi neutralni datum posvećen  srpskim stradalnicima u oslobođenju Srba od vekovnog ropstva, ali i drugih poput pukovnika Nikolaja  Rajevskog, koji je u Srbiju došao 1876. sa oko 3000 ruskih dobrovoljaca položio svoj mladi život za naše oslobođenje od Turaka, o čemu piše autor ovog tekst u svom istorijskom spisu Rajevski, pukovnik sa tri srca.

Održan je po prvi put pomen poginulim  u crkvi Svetog Arhangela Gavrila u Žitkovcu i  sa obaveznom svećom u ruci u duhu hrišćanske vere. Ali, ostaje jedano pitanje na koje nemamo odgovor: Da li može doći do pomirenja Srba, koje je smatramo neophodno?  Teško!?

Objašnjenje je sledeće: neki borci NOR-a koji do sada nisu ušli u crkvu radi pomena poginulim ušli su, ali neki nisu ušli!? Zašto? Možda, se u tom ponašanju sadrži objašnjenje na sva pitanja koja su ovde pomenuta, kao i u tome da Žitkovac ima više nego dva borca NOR-a koja su ovde prisustvovala, od kojih su obojica pred punom  devetom decenijom života!

Što se Žitkovčana tiče oni mogu samo da žale za svojim i da ih pominju na zadušnicama, jer oni nisu učestvovali u rušenju spomenika, već neki koji sa Žitkovcem nemaju nikakve dodirne tačke osim da su tu živeli i danas tu žive. Nije ni to važno, već je pitanje da li je sve ovo moguće i zašto se to događa?

Odgovor je u nagađanima, ali verovatno će se istina nekad objaviti. Za sada to vreme nije došlo, verovatno što ovo pitanje nije sazrelo, a sve objavljeno nije potpuno i odgovarajuće. Zato treba pisati o tome u narednom periodu da zaborav ne bi prekrio jedan važan trenutak iz istorije Žitkovca, pa i Srbije, koja je koliko juče proslavila stogodišnjicu od Prvog svetskog rata, koja je u tom i u Drugom svetskom ratu dala oko 3 milona i 800 hiljada žrtava!  Malo li je dosadašnjih stradanja kao i za jednu malu državu poput Srbije, da bi se tim žrtvama, i svim ostalim u oslobodilačkim ratovima Srbije, makar malo odužili?

 


# rat Žitkovac Boža Marković - Nesvrćanin fotografija NATO Zoran Milojković spomenik vojska borci SO Aleksinac
@mo_i_vs @


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima